Borba za investituru: razlika između inačica

Godine 1075 papa Grgur VII ustvrdio je u [[Dictatus Papae]], <ref>[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Gregory VII: Dictatus Papae 1090". Internet Medieval Source Book. 6/2/2010] </ref> "zbirci kanona" (vidi također kanonsko pravo), od kojih je jedan tvrdio da je uklanjanje cara pod moći samog pape .<ref name="Appleby">Appleby, R. Scott. "How the pope got his political muscle." U.S. Catholic 64.9 (1999): 36. Academic Search Complete. EBSCO. Web. 5 June 2010. </ref> Izjavio je kako rimska crkva je osnovana od strane Boga - da je papinska vlast (auctoritas pape Gelasiusa) bila je jedina univerzalna moć. Štoviše , vijeće je držačo zasijedanje u Lateranu od 24-28 veljače iste godine [6] odlučivši da papa sam može imenovati ili razriješiti crkvene dužnosnike ili ih premjestiti iz jedne u drugu dužnost. Do tog vremena, Henrik IV više nije dijete te je nastavio imenovati svoje biskupe <ref name="Appleby"/> te je reagirao na ovu izjavu slanjem Grguru VII pisma u kojem je povukao svoju carsku potporu Grgura kao pape pod nejasnim uvjetima : pismo je naslovaljeno "Henrik, kralj ne kroz uzurpaciju, nego kroz sveto božjeBožje zaređenje Boga, za Hildebranda, u ovom trenutku ne pape, nego lažnog redovnika" <ref name="Halsall">[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Henry IV: Letter to Gregory VII, Jan 24 1076] </ref>To je zvalo na izbor novog pape.. Poslanica završava riječima:

Papa [[Grgur VII.]] je 1075. tvrdio da je Rimska crkva osnovana od bogaBoga i da je papinska vlast univerzalna i da jedino papa može postavljati biskupe i svećenike. To je bio otklon od srednjovjekovne ravnoteže snaga i Grgur VII po tome eliminira investituru, po kojoj je ''božanski postavljeni'' monarh imao pravo postavljati prelate, koji bi opet imali i svjetovnu i duhovnu moć. Kada je Henrik IV odrastao, poslao je Grguru VII pismo, kojim smjenjuje papu i saziva izbor novog pape.