Borba za investituru: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 13:
== Henrik IV i papa Grgur VII ==
 
Godine 1075 papa Grgur VII ustvrdio je u [[Dictatus Papae]], <ref>[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Gregory VII: Dictatus Papae 1090". Internet Medieval Source Book. 6/2/2010] </ref> "zbirci kanona" (vidi također kanonsko pravo), od kojih je jedan tvrdio da je uklanjanje cara pod moći samog pape .<ref name="Appleby">Appleby, R. Scott. "How the pope got his political muscle." U.S. Catholic 64.9 (1999): 36. Academic Search Complete. EBSCO. Web. 5 June 2010. </ref> Izjavio je kako rimska crkva je osnovana od strane Boga - da je papinska vlast (auctoritas pape Gelasiusa) bila je jedina univerzalna moć. Štoviše , vijeće je držačo zasijedanje u Lateranu od 24-28 veljače iste godine [6] odlučivši da papa sam može imenovati ili razriješiti crkvene dužnosnike ili ih premjestiti iz jedne u drugu dužnost. Do tog vremena, Henrik IV više nije dijete te je nastavio imenovati svoje biskupe <ref name="Appleby"/> te je reagirao na ovu izjavu slanjem Grguru VII pisma u kojem je povukao svoju carsku potporu Grgura kao pape pod nejasnim uvjetima : pismo je naslovaljeno "Henrik, kralj ne kroz uzurpaciju, nego kroz sveto božjeBožje zaređenje Boga, za Hildebranda, u ovom trenutku ne pape, nego lažnog redovnika" <ref name="Halsall">[http://www.fordham.edu/halsall/source/1206Johnexim.asp Halsall, Paul. "Medieval Sourcebook: Henry IV: Letter to Gregory VII, Jan 24 1076] </ref>To je zvalo na izbor novog pape.. Poslanica završava riječima:
{{citat3|lijevo|Ja, Henrik, kralj po milosti Božjoj, sa svim mojim biskupa, kažem ti, siđi, siđi, i budi prokleti kroz vijekove.||<ref name="Halsall"/>}}
[[Datoteka:Hugo-v-cluny heinrich-iv mathilde-v-tuszien cod-vat-lat-4922 1115ad.jpg|mini|200px|[[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik IV.]] kod Matilde Toskanske]]
Papa [[Grgur VII.]] je 1075. tvrdio da je Rimska crkva osnovana od bogaBoga i da je papinska vlast univerzalna i da jedino papa može postavljati biskupe i svećenike. To je bio otklon od srednjovjekovne ravnoteže snaga i Grgur VII po tome eliminira investituru, po kojoj je ''božanski postavljeni'' monarh imao pravo postavljati prelate, koji bi opet imali i svjetovnu i duhovnu moć. Kada je Henrik IV odrastao, poslao je Grguru VII pismo, kojim smjenjuje papu i saziva izbor novog pape.
 
[[Grgur VII.]] odgovara [[1076.]] pismom, kojim izopćuje kralja i svrgava ga kao kralja i cara. To je bilo prvi put da je car svrgnut od [[4. stoljeće|4. stoljeća]]. Praktički i papa i car su jedan drugoga svrgli. Njemačka aristokracija je bila sretna jer je car svrgnut. Oni su koristili religiju kao pokriće za nastavak pobune, koja je ranije započela. Aristokracija je prigrabila carske ovlasti, pa je počela polagati pravo vlasti nad seljacima i posjedima. Gradili su zamkove, tamo gdje je prije bilo zabranjeno i gradili su lokalne feude da bi se odvojili od carstva.
Redak 25:
 
Sukob oko investiture se nastavio još nekoliko desetljeća i svaki sljedeći papa je nastojao potaknuti pobunu u Njemačkoj protiv Henrika. Henrika IV je 1106. naslijedio sin [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik V.]], koji je nastavio sa sukobom oko investiture.
 
==Sukob oko investiture u Engleskoj (1103-1107)==
[[Vilim Osvajač]] je prihvatio blagoslov Grgura VII kad je izvršio invaziju Engleske. Međutim William Osvajač odbija papin zahtjev da dođe u Rim i prihvati takozvani dokument "Donacija Konstantina", po kojima bi papa imao puna prava postavljanja, a ne kraljevi.