Namješteni sudski postupak: razlika između inačica

*[[Josip Broz|Titove]] čistke nakon Drugog svjetskog rata (primjerice postupak protiv [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]], [[Andrija Hebrang (otac)|Andrije Hebranga]] ili [[Milivoj Magdić|Milivoja Magdića]]<ref> {{Citiranje časopisa |url=http://www.hdpz.t-com.hr/prosli.htm |title=Arhivirana kopija |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20120213053000/http://www.hdpz.t-com.hr/prosli.htm |archive-date=13. veljače 2012. |access-date=27. siječnja 2012.nedostaje izvor}}</ref>) i nakon [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] protiv brojnih [[domoljublje|domoljubnih]] hrvatskih [[disident|disidenata]] kada se Tito na prijedlog Vladimira Bakarića i Edvarda Kardelja u jesen [[1971.]] godine odlučio na protuudar i gušenje hrvatskog nacionalnog pokreta. "Vodeći drugovi" bili su odstranjeni, smijenjeni, umirovljeni, a u siječnju [[1972.]] godine počeli su progoni [[Hrvatsko proljeće|proljećara]] koji su uhićeni, zatočeni i osuđeni na višegodišnje robije. Riječ je bila o vodećim hrvatskim intelektualcima kao primjerice [[Franjo Tuđman]], [[Dražen Budiša]], [[Petar Kriste]], [[Ivan Zvonimir Čičak]], [[Marko Veselica]], [[Hrvoje Šošić]], [[Vice Vukojević]], [[Vlatko Pavletić]] i mnogi drugi. Sudovi i zatvori bili su prepuni istomišljenika hrvatskog nacionalnog pokreta, a doba oštre represije označilo je početak olovnih godina i [[Hrvatska šutnja|hrvatske šutnje]].<ref>Povijest Hrvatske, Dragutin Pavličević, Zagreb, 2007., Naklada Pavičić, str. 491. {{ISBN|978-953-6308-71-2}}</ref>