Razlika između inačica stranice »Izabela II.«

Dodan 231 bajt ,  prije 1 mjesec
bez sažetka
m (→‎top: pravopis)
 
}}
 
'''Izabela II.''' ([[španjolski]] '''Isabel II.'''), [[španjolska]] kraljica. Na osnovi ''Pragmatičke sankcije'' ([[1830.]]) naslijedila je oca [[Ferdinand VII.|Ferdinanda VII.]] U vrijeme njezine maloljetnosti državom je kao regentica upravljala njezina majka Marija Kristina (María Cristina od Napulja) (1833.-1841.), a potom general Baldomer Espartero (1841.-1843.). Izabelino pravo na kraljevski naslov osporio je Don Carlos (brat njezina oca Ferdinanda VII.), koji je sa svojim pristašama (karlisti) protiv Izabele vodio dva karlistička rata (od 1833. do 1839., i 1847. - 1849.). Nakon pada generala Espartera ([[1843.]]), Izabela je odlukom Cortesa (parlameta) proglašena punoljetnom te otada vlada samostalno. Njezinu vladavinu obilježile su žestoke međustranačke borbe između liberalnih i konzervativnih vlada. Nakon pobune mornarice pred [[Cádiz]]om i revolucionarnih zbivanja koja su uskoro uslijedila, Izabela je bila prisiljena na bijeg u [[Pariz]] ([[1868.]]). Zamijenio ju je vojvoda od Aoste, koji je kratko vladao kao Amadeo I. Nakon njegove abdikacije, uspostavljena je ''Prva republika'', no ta nije bila dugoga vijeka te je na prijestolje doveden Izabelin sin [[Alfons XII.]] ([[1874.]]) kojem je ona ''de iure'' predala kraljevske prerogative četiri godine prije.
== Biografija ==
Izabelino pravo na kraljevski naslov osporio je Don Carlos (brat njezina oca Ferdinanda VII.), koji je sa svojim pristašama (karlisti) protiv Izabele vodio dva karlistička rata (od 1833. do 1839., i 1847. - 1849.). Nakon pada generala Espartera ([[1843.]]), Izabela je odlukom Cortesa (parlameta) proglašena punoljetnom te otada vlada samostalno.
 
Njezinu vladavinu obilježile su žestoke međustranačke borbe između liberalnih i konzervativnih vlada. Nakon pobune mornarice pred [[Cádiz]]om i revolucionarnih zbivanja koja su uskoro uslijedila, Izabela je bila prisiljena na bijeg u [[Pariz]] ([[1868.]]).
Kao zanimljivost, valja upozoriti na način kako je Izabela uspjela očuvati prijestolje tijekom dugih godina političkih previranja. Srećom po nju, seksualnih apetita i mladosti nije joj nedostajalo, a čini se da ljubavnike nije dijelila ni po stranačkoj pripadnosti. Muž joj je bio homoseksualac pa nije mnogo mario za njezinu nevjeru (sko bi se to tako uopće moglo zvati). Otud je njezin sustav vlasti nazvan "Čudesnim dvorom". Pretpostavlja se da je biološki otac njezina sina [[Alfons XII.|Alfonsa XII.]] zapovjednik straže Enrique Puig y Moltó.
 
Zamijenio ju je vojvoda od Aoste, koji je kratko vladao kao Amadeo I. Nakon njegove abdikacije, uspostavljena je ''Prva republika'', no ta nije bila dugoga vijeka te je na prijestolje doveden Izabelin sin [[Alfons XII.]] ([[1874.]]) kojem je ona ''de iure'' predala kraljevske prerogative četiri godine prije.
 
Kao zanimljivost, valja upozoriti na način kako je Izabela uspjela očuvati prijestolje tijekom dugih godina političkih previranja.
 
Srećom po nju, seksualnih apetita i mladosti nije joj nedostajalo, a čini se da ljubavnike nije dijelila ni po stranačkoj pripadnosti.
 
Muž joj je bio homoseksualac pa nije mnogo mario za njezinu nevjeru (sko bi se to tako uopće moglo zvati).
 
Otud je njezin sustav vlasti nazvan "Čudesnim dvorom". Pretpostavlja se da je biološki otac njezina sina [[Alfons XII.|Alfonsa XII.]] zapovjednik straže Enrique Puig y Moltó.
[[File:Célébration de la fête de la reine d'Espagne à Saïgon, L'illustration le 17 Jan 1863.jpg|thumb|center|777px|Proslava blagdana španjolske kraljice Izabele II u Saigonu 17. siječnja 1863. godine.]]
{{sukcesija | prethodnik = [[Ferdinand VII.]]| gl_članak_funkcija = [[Kraljevi Španjolske|Kraljica Španjolske]] | godina_OD = [[1833.]] | godina_DO = [[1868.]] | nasljednik = [[Amadeo I.]]}}