Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Richard West nije povjesničar, nego novinar koji se kao na povijesnu građu oslonio na knjigu britanskog obavještajca i očigledno pro-četnički naslonjenog Michaela Lessa. https://archive.org/details/rapeofserbiabrit00lees/page/n1/mode/2up
Redak 122:
U kolovozu 1939. nadbiskup Stepinac pozdravlja [[sporazum Cvetković-Maček]] i uspostavu [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. U studenome predvodi Hrvatsko narodno hodočašće u Rim i predstavlja ga novoizabranome papi Piju XII.
 
U veljači 1940. u pozdravnom govoru knezu [[Pavle Karađorđević|Pavlu Karađorđeviću]] ispred [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkve sv. Marka]] u Zagrebu ističe opravdanost borbe malih naroda za svoja prava.l
 
Svećenik Juraj Lahner proučavao je stare spise [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i otkrio neizvršeni zavjet Hrvatskoga sabora još [[1739.]] godine. U to vrijeme harala je [[kuga]], pa je na Hrvatskom saboru u [[Varaždin]]u, u prosincu 1739. godine bilo odlučeno da se, ako [[Bog Otac|Svevišnji]] zaustavi kugu u Moslavini i Slavoniji, u [[Ludbreg]]u izgradi zavjetna kapela. Ludbreg je izabran zbog euharistijskog čuda koje se tamo dogodilo [[1411.]] i mjesto je čuvanja [[Relikvija Krvi Kristove iz Ludbrega|relikvije Krvi Kristove]]. Nadbiskup Stepinac odlučio je preuzeti pokroviteljstvo izvršenja tog dva stoljeća starog zavjeta, te je u lipnju [[1940.]] godine objavio poziv hrvatskom narodu da tijekom proslave 1300. godišnjice [[kršćanstvo|kršćanstva]] u [[Hrvati|Hrvat]]a izvrši zavjet Hrvatskog sabora i izgradi zavjetnu jeruzalemsku kapelicu Isusova Groba Isusova.<ref>Alojzije Stepinac, ''Izvršimo u hrvatskoj svetoj godini davni zavjet Hrvatskog sabora!'', ''Sveta zemlja'', 1940.</ref> Zbog teških prilika narednih desetljeća, zavjet je izvršen tek [[1996.]] godine.
Redak 141:
Iznad svega, Stepinac se protivio komunizmu. U svojoj ''Okružnici o progonu katolika u Španolskoj'' od 20. rujna 1936. godine, koje su bile prenijele katoličke tiskovine, nadbiskup Stepinac je pisao o Španjolskom građanskom ratu (koji je tada trajao dva mjeseca, nakon što su desnica i vojska, poduprti od Katoličke crkve, nacističke Njemačke i fašističke Italije, pobunili protiv demokratski izabranih vlasti, te je prema povjesničarima desnica počinila naposljetku daleko više zločina i strijeljala daleko više svojih protivnika<ref>{{cite news|date=22 June 2006|title=Men of La Mancha|newspaper=The Economist|url=http://www.economist.com/books/displaystory.cfm?story_id=7081116|access-date=3 August 2011}}</ref><ref>{{cite journal|last=Ruiz|first=Julius|year=2007|title=Defending the Republic: The García Atadell Brigade in Madrid, 1936|journal=Journal of Contemporary History|volume=42|issue=1|page=97|doi=10.1177/0022009407071625|s2cid=159559553}}</ref>{{sfn|Seidman|2017|p=18}}), te je teroru revolucionarnih ljevičara je u ta prva dva mjeseca već bilo pobijeno oko 3 i pol tisuće španjolskih redovnika, redovnica i svećenika (ukupno će tijekom čitavog rata desničari pobiti 77.000 svojih političkih protivnika, a ljevičari oko 50.000, među kojima oko 7.000 pripadnika katoličkog klera, pri čemu je u nekim biskupijama pobijeno i preko 80 posto svećenika)<ref>[https://www.academia.edu/4065314/Religious_Persecution_Anticlerical_Tradition_and_Revolution_On_Atrocities_against_the_Clergy_during_the_Spanish_Civil_War "Religious Persecution, Anticlerical Tradition and Revolution: On Atrocities against the Clergy during the Spanish Civil War"], Julio de la Cueva, "Journal of Contemporary History" 1998.Vol. 33(3),355-369. Pristupljeno 6. rujna 2021.</ref><ref>"Histroy for the IB diploma - Causes, Practices and Effects of Wars", pogl. 4. [https://limun.org.uk/FCKfiles/File/Spanish_Civil_War_Source_2.pdf "The Spanish Civil War"], str. 152, 162 Mike Wells, "Cambridge University Press", 2011.</ref>:
:''»Svima vam je poznato, kako već preko dva mjeseca bijesni u Španjolskoj strašni građanski rat... Ovaj su [[Španjolski građanski rat|građanski rat u Španjolskoj]] već godinama spremali pokreti, koji su na svojim zastavama napisali bezboštvo; koji su si postavili za cilj uništenje katoličke Crkve, osnova kršćanstva, svih moralnih i vjerskih vrednota. Na čelo tih pokreta stupili su komunisti, koji su smatrali, da je došao čas da dignu revoluciju u katoličkoj zemlji Španjolskoj... Bezbožnici su ubijali biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, da bi tako zastrašili vjernike, ali su tim svojim krvavim djelima baš protivno polučili, jer su se iza mučeničke smrti vođa javljale tisuće drugih mučenika, koji su se oprli ubijanju, klanju i barbarstvu. Komunisti i anarhisti ubijaju goloruke katoličke građane i seljake, ali na njihova mjesta stupaju hiljade drugih heroja, mučenika i boraca... Španjolski je primjer pokazao čitavom svijetu što je komunizam i kakva je njegova razorna barbarska sila. Španjolski primjer morat će sve narode odvratiti od komunističkoga bezboštva i od svih onih struja, koje možda u dobroj vjeri drže, da se dade provesti suradnja za socijalnu obnovu čovječanstva ne na osnovu nauke katoličke Crkve, nego na osnovu nauke materijalističkog marksizma. Hrvatski narod, a u prvom redu hrvatski seljaci, moraju se učiti na ovom primjeru i uvidjeti, kako je neistinito sve ono, što komunistički agitatori pod raznim oblicima i u raznim prilikama potajno i javno pripovijedaju po našim hrvatskim mjestima i selima o tobožnjem 'komunističkom raju'. Hrvatski seljaci moraju znati, da danas u Španjolskoj baš seljaci spašavaju svojom poštenom borbom staru katoličku kulturu i civilizaciju.«'' <ref>[https://archive.org/stream/alojzije_stepinac_glasnik_postulature_1994-2015/alojzije_stepinac_glasnik_postulature_1996-broj1_djvu.txt Okružnica br. 130, objavljena u "Katolički List",] u br. 39. od 24. rujna 1936., prenijeto u "Glasnik bl. Alojzija Stepinca" br. 3/1996, ur. Juraj Batelja</ref>
Britanski novinar Richard West u svojoj knjizi o usponu i padu komunističke Jugoslavije iz 1994. godine - u kojoj je kao glavnog krivca za strahote drugog svjetskog rata na području Jugoslavije označio svećenstvo Katoličke crkve, propustivši u (kako kritičari kažu, "nefokusiranom" i "šlampavom" prikazu povijesti) čak razmotriti postupke svećenstva drugih vjerskih zajednica<ref>[https://www.independent.co.uk/voices/book-review-draped-in-the-ragged-flag-of-chauvinism-tito-and-the-rise-and-fall-of-yugoslavia-richard-west-sinclairstevenson-pounds-20-1425855.html "BOOK REVIEW / Draped in the ragged flag of chauvinism: Tito an]dand the Rise and Fall of Yugoslavia] - Richard West: Sinclair-Stevenson", Marcus Tanner, "Independent", 28. lipnja 1994. Pristupljeno 6. rujna 2021.</ref> <ref>[https://www.kirkusreviews.com/book-reviews/a/richard-west-6/tito-and-the-rise-and-fall-of-yugoslavia/ "An unfocused attempt to combine a biography of Tito, an account of Yugoslavia's rise and demise, and a weak argument about.."], "Kirkus" book review, 1. lipnja 1995.</ref> - opisao je Stepinca kao "puritanskog fanatika", {{sfn|West|1995|p=60}} koji je pod šatorom hrvatskog katoličkog pokreta okupio one koji se protive komunizmu, liberalizmu, sekularnom obrazovanju, reformi razvoda, psovanju, spolnim odnosima izvan braka i kontroli rađanja. Stepinac se čak protivio "mješovitom sunčanju i plivanju"., ukazuje Richard West.{{sfn|West|1995|p=60}} Richard West - koji se u pogledu događaja iz drugog svjetskog rata u bitnome oslonio na pisanje britanskog pisca Michaela Lessa, britanskog časnika za vezu u štabu [[Dragoljub (Draža) Mihailović|Draže Mihailovića]] i autora pročetničke knjige "The Rape of Serbia"<ref>Marcus Tanner, op. cit.</ref> <ref>[http://sd.fzf.ukim.edu.mk/no-1/jp "BRITAIN AND THE EMERGENCE OF THE SOCIALIST REPUBLIC OF MACEDONIA 1942-1946: CONSPIRACY THEORY OR CHAOS THEORY?"], James Pettifer, "Security Dialogues" 327(410):94(497.7) „1944“. Pristupljeno 6. rujna 2021. </ref> <ref>[https://www.lrb.co.uk/the-paper/v18/n16/basil-davidson/goodbye-to-some-of-that "Goodbye to Some of That"], Basil Davidson, "London Review of Books", Vol. 18 No. 16 · 22 August 1996. Pristupljeno 6. rujna 2021.

</ref> - također piše da se Stepinac do 1934. godine razvio u vatrenog, gotovo opsesivnog, hrvatskog nacionalistu čiju je netrpeljivost ublažila samo njegova pobožnost i mjera ljudske dobrote.{{sfn|West|1995|p=82}}
 
Engleska povjesničarka, Stella Alexander, pak piše o Stepincu 1978. godine:
 
:''Bio je na mnogo načina tipičan sin Crkve u tadašnjoj Hrvatskoj, žarko pobožan, uzak i dogmatičan, vjerujući vlastitim riječima da su "Židovi, slobodni zidari i komunisti" "najgori neprijatelji Crkve", a da se pravoslavni Srbi, raskolnici, kad god je to moguće moraju vratiti u pravu Crkvu. To je bilo popraćeno ne samo s velikom hrabrošću, nego i sa socijalnom zauzetošću i milosrdnošću, osobito kada je bio suočen s individalnim slučajevima; bio je dobar pastir i suosjećao je sa svojim narodom. Dojam koji je ostavljao je, neočekivano, uključivao jednostavnost i osobnu pristojnost. Bio je svjestan dostojanstva i odgovornosti svoje službe, ali nikada nije takvo dostojanstvo pripisivao sebi osobno. Njegova hrabrost, koja je uvijek bila velika, povećavala se kako su pritisci protiv njega postajali teži i naposljetku se mogu opisati kao herojski; to i njegova odanost službi činili su bijeg ili čak povlačenje iz njegove biskupije nezamislivima. Međutim njegova politička kratkovidnost ograničila je njegovo shvaćanje kakav će učinak apokaliptični događaji iz 1941. imati na neposrednu budućnost Hrvatske i Katoličke crkve u Hrvatskoj, što ga je ostavilo otvorenim za optužbu za saučesništvo u strašnim ustaškim zločinima. Ista kratkovidnost spriječavala ga je da uspostavi neku vrstu modus vivendi-ja s novom vladom odmah nakon rata.''<ref>[https://biblicalstudies.org.uk/pdf/rcl/06-2_076.pdf "Archbishop Stepinac Reconsidered"], Stella Alexander, 1978., "Religion in Communist Lands", 6:2, 76-88 Pristupljeno 6. rujna 2021.</ref>
 
== Nadbiskup Stepinac u II. svjetskom ratu ==