Alojzije Stepinac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 161:
:''»Događaji su ovo, koji su narod naš donijeli ususret davno sanjanom i željkovanom idealu. Časovi su ovo, u kojima ne govori više jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezanošću sa zemljom, u kojoj smo ugledali svijetlo Božje i s narodom uz kojega smo nikli. (…) kolikogod bili heterogeni faktori, koji utječu na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Božju na djelu. (…) Govoreći vam dakle kao predstavnik Crkve i pastir duša molim vas i pozivam da svim silama nastojite i radite oko toga, da naša Hrvatska bude Božja zemlja, jer će samo tako moći izvršiti dvije bitne zadaće, koje kao država imade da izvrši u koristi svojih članova. (…) Vjerna Bogu i Crkvi pokazat će, da vjeruje, da je konačni cilj svega ljudskog teženja vječnost, gdje se nalazi prava vječna domovina. (…) No vjerna Bogu i Crkvi naša će Hrvatska (…) postaviti i najčvršće temelje i zdravog razvitak zemaljskih narodnih vrednota i svoje državne slobode i čvrstoće. (…) Moramo svuda upozoravati i učiti, da sveti zanos i plemenito oduševljenje u izgrađivanju temelja mlade Države Hrvatske bude nadahnut strahom Božjim i ljubavlju za Božji zakon i njegove zapovijedi, jer će samo na Božjem zakon, a ne na lažnim načelima ovoga svijeta Država Hrvatska moći biti izgrađena na čvrstom temelju.«''<ref>(Krišto 2, dokument br. 10, str. 34–36)</ref>
Neki izvori tvrde da je u to vrijeme uspostava Nezavisne Države Hrvatske imala jasnu potporu većine hrvatskog naroda, sve ako je ona bila uspostavljena voljom Njemačke i Italije.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114001 ''Pitanje državnosti Nezavisne Države Hrvatske''], [[Tomislav Jonjić]], ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', Vol. 43 No.3, prosinac 2011., str. 643</ref><ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=328261 ''Sovjetska diplomacija o nastanku Nezavisne Države Hrvatske''], ''Časopis za suvremenu povijest'', Vol. 51 No. 2, 2019., Aleksandar Životić, str. 470, 472, 473. Pristupljeno 29. lipnja 2021.</ref><ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=104757 "CRVENO vs. CRNO - UTJECAJ POLITIKE NA ŽIVOT STANOVNIKA LOVINAČKOG KRAJA KROZ PRIZMU KOLEKTIVNOG SJEĆANJA]", Mihovil Gotal, ''[[Senjski zbornik|Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu]]'', Vol. 37 No. 1, 2010., str. 196, 197l</ref><ref>"[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29738 ''Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.''], [[Zdravko Dizdar]], ''Časopis za suvremenu povijest'', Vol. 39 No. 3, 2007., str. 591, 596, 603. Pristupljeno 29. lipnja 2021.</ref> U obrani pred sudom komunističke vlasti nakon rata, Alojzije Stepinac će svoje držanje objasniti ovim riječima: ''»Hrvatski se narod [[Plebiscit|plebiscitarno]] izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u [[Kraljevina Jugoslavija|bivšoj Jugoslaviji]].«''<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=121105 '''''Lik nadbiskupa Stepinca prema njegovim propovijedima i govorima'''''], [[Antun Škvorčević]], ''[[Croatica Christiana periodica]]'', Vol. 21 No. 40, 1997., pristupljeno 1. lipnja 2021.</ref> Tomasevich pak piše: "''Bitno je imati na umu da ustaše nisu došli na vlast slobodnim izborom hrvatskog naroda i većina Hrvata ih nikada nije prihvatila kao vlast”.'' Također ističe da je javna potpora vrhu NDH ubrzo počela opadati, zbog [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]] te ustaških zločina i represija. Naime kako bi provodili genocidne mjere protiv Srba i Židova, ustaše su uveli drakonske mjere tako široke primjene, da su i sami Hrvati bili njihove žrtve. Tomasevich piše: ''"Hrvati zapravo nikad u svojoj povijesti nisu bili izloženi takvoj legaliziranoj administrativnoj, policijskoj i sudskoj brutalnosti i zlostavljanju kao za vrijeme ustaškog režima''". No unatoč tome, i činjenice da su ustaše izgubili potporu većine Hrvata, Stepinac je nastavio javno podržavati NDH sve do samog kraja. Alojzije Stepinac je samo ponekad javno kritizirao ustaše, a kako Tomasevich iznosi, "n''adbiskup Stepinac prilično je često protestirao direktno kod Pavelića, ali je rezultat tih protesta u većini slučajeva bio ravan nuli, jer se Pavelić prema nadbiskupu odnosio na ponižavajući način - nazivajući ga u njegovoj nazočnosti 'magarcem' - i nije obraćao mnogo pažnje na njegova pisma.''" Tomasevich navodi da je već u svibnju 1943. godine Stepinac morao objašnjavati Vatikanu svoj odnos prema režimu NDH, te je u izvještaju upućenom državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglioneu objašnjavao kako je „''okrutnost na koju se žale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv ured Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade''." U istom izvještaju Stepinac hvali razne korake ustaškog režima u prilog katoličkoj Crkvi, te smatra ispravnim da se podupre režim koji prema Stepinčevoj ocjeni predstavlja manje zlo od mogućeg povratka srpskog kraljevskog režima ili dolaska komunista na vlast.<ref>Tomasevich, "Rat i revolucija", str. 405, 431, 432, 465, 482, 606, 608, 623</ref>
==== Podrška ciljevima ustaškog vodstva ====
| |||