Hrvatska i veliko ratište: razlika između inačica

Djelo '''"Hrvatska i veliko ratište"''' (Zagreb, 2002.) napisao je [[Davor Domazet]]. Ime «Hrvatska» u naslovu nije ograničujuće, jer je u Domazetovu djelu potpuno pokriven i rat u Bosni i Hercegovini. Odlike ove knjige su sljedeće: pisana je kao stručna raščlamba, no autor nije dopustio da se pretvori u zamornu skolastičku studiju, te je izbjegao zamke i suhoparnoga specijalističkoga izlaganja, kao i senzacionalističke publicističke sapunice; prva je to i najobuhvatnija knjiga na svijetu u kojoj je dana raščlana i događaja na terenu, i geneze sukoba, i uloge «međunarodne zajednice», i geopolitičkih interesa i ambicija velikih (i nešto manjih) sila. U "Hrvatskoj i velikom ratištu" primijenjen je do sada najmoderniji pristup: dosta statične geopolitičke teorije, kojima je obilovala svjetska literatura (Brzezinski: "Velika šahovska ploča", Huntington: [[Sukob civilizacija]]), raspravljene su kao integralni dio suvremene strategije, koju je auktor razjasnio preko pojmovlja teorije determinističkoga kaosa. Knjiga je podijeljena u 9 poglavlja: Strategijske odrednice ili sveobuhvatni pristup ratu; Kako je pripremana agresija na Hrvatsku ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu; Uloga JNA kao srpske imperijalne sile u bosanskohercegovačkom ratu; Strateški pristup operacijama oslobađanja okupiranih područja RH-pripreme; Oslobodilačke operacije Hrvatske vojske- uvjerljivost vojne moći i/ili promjena strategijskog odnosa; Vojne, političke i diplomatske igre na velikom ratištu od godine 1993 do 1995; Sukob interesa ili Tuđmanove strateške odrednice u Domovinskom ratu; Nova strategija integracije prostora ili konstanta 2K; Odrednice suvremenoga modela rata. Djelo je bogato ilustrirano shematiziranim zemljovidima koji pokazuju različite vojne i političke parametre tijekom rata, kako u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, tako i u svijetu; također, grafovima su prikazane simulacije međuodnosa različitih varijabli kojima operira suvremeno ratovodstvo. No, da se ne stekne dojam kako se radi o nepristupačnoj akademskoj studiji, valja reći da je Domazetova knjiga izvrsno (premda ne i žurnalistički «lagano») pisano djelo koje daje objasnidbu mnogih, širemu čitateljstvu zanimljivih tema: zašto je Hrvatska izbjegla stratešku zamku napada na vojarne («Špegeljev plan»); zašto je od Hrvatske «međunarodna zajednica» «pravila» agresora; zašto Hrvatska nije službeno objavila rat; zašto je pala Bosanska Posavina; tko je i kako spasio Bosnu i Hercegovinu; zašto je pala Srebrenica ? Te, kao i druge kontroverze i mitove (o navodnoj «neobaviještenosti» i «nesnalaženju» vanjskih čimbenika rata, od SAD preko Britanije, Francuske i Njemačke do Rusije; ili, o tobožnjoj «ravnopravnosti» u JNA, koja je još u 80im godinama, više od 5 godina prije izbijanja rata, ozbiljno počela preobrazbu u vojnu silu podređenu srpskim imperijalnim interesima), Domazet je lucidno analizirao i protumačio na do sada nedosegnutoj razini.