Devedeset pet teza: razlika između inačica

Čini se da je Albert dobio Lutherovo pismo s ''Tezama'' krajem studenoga. Zatražio je mišljenje teologa sa [[Sveučilište u Maineu|Sveučilišta u Mainzu]] i razgovarao sa svojim savjetnicima. Njegovi su mu savjetnici preporučili da se Lutheru zabrani propovijedati protiv indulgencija, u skladu s [[Papinska bula|papinskom bulom]] o oprostu. Albert je takvu akciju i zatražio od [[Rimska kurija|rimske kurije]].{{sfn|Brecht|1985|pp=205–206}} U Rimu su Luthera odmah shvatili kao prijetnju.{{sfn|Pettegree|2015|p=152}} U veljači [[1518.]] godine papa [[Lav X.]] zatražio je od poglavara [[Augustinski pustinjaci|augustinskih pustinjaka]], Lutherovog [[Redovnik|vjerskog reda]], da uvjeri LutrheraLuthera da prestane širiti svoje ideje o oprostima.{{sfn|Brecht|1985|pp=205–206}} Pored toga, [[Sylvester Mazzolini]] dobio je zaduženje da napiše mišljenje koje će se koristiti u procesu protiv Luthera.{{sfn|Brecht|1985|p=242}} Mazzolini je napisao ''Dijalog protiv drskih teza Martina Luthera koji se tiču ​​papine moći'', koji se usredotočio na Lutherovo propitivanje papine vlasti, a ne na njegove prigovore zbog propovijedi o oprostu.{{sfn|Hendrix|2015|p=66}} Luther je primio poziv u Rim u kolovozu 1518. godine.{{sfn|Brecht|1985|p=242}} Odgovorio je ''Objašnjenjima spora oko vrijednosti oproštaja'', u kojima se pokušao osloboditi optužbe da napada papu.{{sfn|Hendrix|2015|p=66}} Kako je ovdje opširnije iznio svoja stajališta, čini se da je Luther prepoznao da ga implikacije njegovih uvjerenja udaljavaju od službenog učenja više no što je to u početku mislio. Kasnije je rekao da možda ne bi ni započeo polemiku da je znao kamo će ona voditi.{{sfn|Marius|1999|p=145}} ''Objašnjenja'' su nazvana prvim Lutherovim reformacijskim djelom.{{sfn|Lohse|1986|p=125}}