|
}}
[[File:NH-Pluto-Day1-TenImages-20150714-20151120.jpg|thumb|Mozaik najboljih slika Plutona pod različitim kutevima]]
'''Pluton''' je prvi po veličini [[patuljasti planet]] [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]], ispred [[136199 Eris|Eride]].<!-- vidi razgovor o promjeni imena Eris->Erida --> Do [[24. kolovoza]] [[2006.]] Pluton je bio smatran devetim [[planet]]om Sunčevog sustava, kada je na konferenciji [[IAU]] u [[Prag]]u usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva '''134340 Pluton'''. Udaljenost Plutona od [[Sunce|Sunca]] u [[afel]]u iznosi 7,375 93 × 10<sup>9</sup> km (49,30503287 [[Astronomska jedinica|AJ]]), a u [[perihel]]u 4,43682 × 10<sup>9</sup> km (29,65834067 AJ).<ref name="Pluto Fact Sheet">{{citiranje www |autor=D. R. Williams |naslov=Pluto Fact Sheet |izdavač=NASA |dan=2006-09-07 |url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/plutofact.html |preuzeto=2008-08-17}}</ref> Srednji [[polumjer]] mu iznosi 1195 km, a [[masa]] 1,25 × 10<sup>22</sup> kg.<ref name="Pluto Fact Sheet"/> Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam [[prirodni satelit|prirodnih satelita]]: [[Mjesec]]a, [[Io (mjesec)|Ije]], [[Europa (mjesec)|Europe]], [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]], [[Kalisto (mjesec)|Kalista]], [[Titan (mjesec)|Titana]] i [[Triton (mjesec)|Tritona]].
Iako je Pluton do [[2006.]] bio službeno smatran planetom, veliki dio astronoma ga je uvijek smatrao velikim [[asteroid]]om ili čak [[komet]]om<!-- može li poveznica za ovo -->, ili tek najvećim od transneptunskih objekata (drugi naziv za objekte u [[Kuiperov pojas|Kuiperovom pojasu]]). Najveći Plutonov [[prirodni satelit]], [[Haron (mjesec)|Haron]], neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matično tijelo u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]], tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko baricentra - zajedničkog središta rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju [[dvostruki planet|dvostrukim planetom]]. Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim [[teleskop]]om – njegova prividna [[magnituda (astronomija)|magnituda]] od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm.
[[Masa]] mu je 400 puta manja od Zemljine. Staza mu je primjetno otklonjena od [[ekliptika|ekliptike]] i vrlo izdužena, zbog čega mu se ozračenost promijeni od [[afel]]a (7 311 ∙ 10<sup>6</sup> km) do [[perihel]]a (4 437 ∙ 10<sup>6</sup> km) za 2,7 puta. U godinama od 1979. do 1999. bio je zato [[Sunce|Suncu]] bliži od [[Neptun]]a. [[Ophodno vrijeme]] Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina. Oko Plutona kruži pet prirodnih pratioca: [[Haron (mjesec)|Haron]], [[Nikta (mjesec)|Nikta]], [[Hidra (mjesec)|Hidra]], [[Kerber (mjesec)|Kerber]] i [[Stiks (mjesec)|Stiks]]. S jedinim od njih, Haronom, tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana. Pluton je sleđeno tijelo s temperaturom površine oko –220 °C, na kojem su opaženi [[dušik]], [[metan]] i [[ugljikov monoksid]]. Po kinematičkim i fizičkim svojstvima Pluton pripada transneptunskim tijelima. Pluton je otkrio 1930. [[Clyde Tombaugh]], na temelju analize [[perturbacija]] u gibanju [[Uran]]a i [[Neptun]]a, koju su načinili [[William Henry Pickering]] i [[Percival Lowell]]. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to jest slučajno <ref>'''Pluton (134340 Pluto)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48829] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> Pluton je po veličini veći od [[136199 Erida|Eride]], ali je manji po masi.
Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam [[prirodni satelit|prirodnih satelita]]: [[Mjesec]]a, [[Io (mjesec)|Ije]], [[Europa (mjesec)|Europe]], [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]], [[Kalisto (mjesec)|Kalista]], [[Titan (mjesec)|Titana]] i [[Triton (mjesec)|Tritona]], ali je veći od [[136199 Erida|Eride]], premda manji po masi.
Pluton je jedva moguće vidjeti manjim [[teleskop]]om - njegova prividna [[magnituda (astronomija)|magnituda]] od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm. [[Masa]] mu je 400 puta manja od Zemljine. Staza mu je primjetno otklonjena od [[ekliptika|ekliptike]] i vrlo izdužena, zbog čega mu se ozračenost promijeni od [[afel]]a do [[perihel]]a za 2,7 puta. U godinama od 1979. do 1999. bio je zato [[Sunce|Suncu]] bliži od [[Neptun]]a. [[Ophodno vrijeme]] Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina. Oko Plutona kruži pet satelita: [[Haron (mjesec)|Haron]], [[Nikta (mjesec)|Nikta]], [[Hidra (mjesec)|Hidra]], [[Kerber (mjesec)|Kerber]] i [[Stiks (mjesec)|Stiks]]. S jedinim od njih, Haronom, tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana.
Pluton je otkrio 1930. [[Clyde Tombaugh]], na temelju analize [[perturbacija]] u gibanju [[Uran]]a i [[Neptun]]a, koju su načinili [[William Henry Pickering]] i [[Percival Lowell]]. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to jest slučajno.<ref>'''Pluton (134340 Pluto)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48829] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
Ime je dobio prema [[Pluton (mitologija)|Plutonu]], bogu podzemlja u rimskoj mitologiji.
[[Datoteka:Pluto Earth Moon Comparison.png|thumb|left|250px|Usporedba veličine [[Zemlja|Zemlje]], [[Mjesec]]a, i Plutona (donje lijevo). Volumen Plutona je oko 0,6% volumena Zemlje.]]
=== UdaljenostSastav === ▼Plutonov sastav nije poznatdo kraja razjašnjen, no gustoća od samo 1,75 [[g/cm³|g/cm<sup>3</sup>]]<ref name="Pluto Fact Sheet">{{citiranje www|autor=D. R. Williams|dan=2006-09-07|naslov=Pluto Fact Sheet|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/plutofact.html|preuzeto=2008-08-17|izdavač=NASA}}</ref> upućuje na mješavinu od 70 % ''stijenja'' i 30 % leda[[Volatili (astronomija)|ledova]], po čemu je sličan [[Neptun (planet)|NeptunNeptunovom]]ovu satelitu Tritonu. Ta i još neke sličnosti među ovim tijelima daju osnove za teorije koje govore da su Pluton, Haron i Triton posljednji iz klase velikih objekata, čiji su ostali članovi već prije, uslijed gravitacijskih utjecaja vanjskih planeta, odbačeni prema [[Oortov oblak|Oortovom oblaku]].
[[Datoteka:Pluto-cutaway.svg|thumb|lijevo|Teoretska struktura Plutona (2006.): <br> 1. Smrznuti [[dušik]] <br> 2. [[Led]] (voda) <br> 3. [[Kamen]]]]
Temperatura na Plutonu varira od 38 do 63 [[Kelvin|K]] (od -235 do -210 °C). Male razlike postoje zbog različitog [[albedo|albeda]] (postotka reflektiranog svjetla). Svjetlija područja mogu biti pokrivena smrznutim [[dušikDušik|dušičnimdušikom]] ledom te, u manjoj mjeri, zamrznutimsmrznutim [[metan]]om, [[etan]]om i [[ugljikov monoksid|ugljikovim monoksidom]]. Sastav tamnijih područja nije poznat, ali se sumnja na organski materijal i tvar izmijenjenu[[Tolini|tolinom]] kozmičkimprekrivene zračenjemledove.
Prosječna udaljenost Plutona od Sunca je gotovo 6 milijardi kilometara, a za ophod oko Sunca potrebno mu je 248 godina. Njegov promjer je 2390 kilometara što znači da je za trećinu manji od našeg Mjeseca. Orbita mu također odskače od ostalih planeta, nagnuta je na ekliptiku 17° i veoma je eliptična. Njegov period ophoda oko Sunca je povezan s Neptunovim, tj. nalazi se u rezonanciji s Neptunom. Dok Neptun napravi tri ophoda oko Sunca, Pluton napravi tek dva.
=== Površina ===
[[Datoteka:Pluto animiert.gif|desno|thumb|Animirana slika vrtnje Plutona u kojoj su vidljive značajke površine i/ili atmosfere]]
Ravnine na površini Plutona sačinjene su od više od 98 posto [[Čvrstismrznutog dušik|dušičnog leda]],dušika s tragovima metana i [[Ugljikov (II) oksid|ugljičnog monoksida]].<ref name="tobias"><cite class="citation journal">Owen, Tobias C.; Roush, Ted L.; Cruikshank, Dale P.; et al. (1993). "Surface Ices and the Atmospheric Composition of Pluto". ''Science''. '''261''' (5122): 745–748. [[Bibcode]]:[https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/1993Sci...261..745O 1993Sci...261..745O]. [[Digital object identifier|doi]]:[[doi:10.1126/science.261.5122.745|10.1126/science.261.5122.745]]. [[JSTOR]] [//www.jstor.org/stable/2882241 2882241]. [[PubMed Identifier|PMID]] [//www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17757212 17757212].</cite></ref> [[Dušik]] i ugljični monoksid najzastupljeniji su na antiharonskom licu Plutona (oko 180° dužine, gdje se nalazi zapadni dio [[Tombaugh Regio|Tombaugh Regia]], [[Sputnik Planitia]]), dok je metan najzastupljeniji blizu 300° istočno.<ref name="Grundy_2013"><cite class="citation journal">Grundy, W. M.; Olkin, C. B.; Young, L. A.; Buie, M. W.; Young, E. F. (2013). [https://web.archive.org/web/20151108210124/http://www2.lowell.edu/~grundy/abstracts/preprints/2013.Pluto_SpeX.pdf "Near-infrared spectral monitoring of Pluto's ices: Spatial distribution and secular evolution"] <span class="cs1-format">(PDF)</span>. ''Icarus''. '''223''' (2): 710–721. [[arXiv]]:<span class="cs1-lock-free" title="Freely accessible">[//arxiv.org/abs/1301.6284 1301.6284]</span>. [[Bibcode]]:[https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2013Icar..223..710G 2013Icar..223..710G]. [[Digital object identifier|doi]]:[[doi:10.1016/j.icarus.2013.01.019|10.1016/j.icarus.2013.01.019]]. Archived from [http://www2.lowell.edu/~grundy/abstracts/preprints/2013.Pluto_SpeX.pdf the original] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151108210124/http://www2.lowell.edu/~grundy/abstracts/preprints/2013.Pluto_SpeX.pdf |date=8. studenoga 2015. }} <span class="cs1-format">(PDF)</span> on November 8, 2015.</cite></ref> Planine se sastoje od vodenog leda.<ref name="drake-natgeo">{{cite magazine |url=http://news.nationalgeographic.com/2015/11/151109-astronomy-pluto-nasa-new-horizons-volcano-moons-science/ |title=Floating Mountains on Pluto – You Can't Make This Stuff Up |last=Drake |first=Nadia |date=2015-11-09 |magazine=[[National Geographic (magazine) |National Geographic]] |access-date=2016-12-23}}</ref> Površina Plutona prilično je raznolika, s velikim razlikama u svjetlini i boji.<ref name="Buie_2010 light curve"><cite class="citation journal">Buie, Marc W.; Grundy, William M.; Young, Eliot F.; et al. (2010). [http://www.boulder.swri.edu/~buie/biblio/pub072.html "Pluto and Charon with the Hubble Space Telescope: I. Monitoring global change and improved surface properties from light curves"]. ''Astronomical Journal''. '''139''' (3): 1117–1127. [[Bibcode]]:[https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2010AJ....139.1117B 2010AJ....139.1117B]. [[CiteSeerX]] <span class="cs1-lock-free" title="Freely accessible">[//citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/summary?doi=10.1.1.625.7795 10.1.1.625.7795]</span>. [[Digital object identifier|doi]]:[[doi:10.1088/0004-6256/139/3/1117|10.1088/0004-6256/139/3/1117]].</cite></ref> Pluton je jedno od najkontrastnijih tijela u Sunčevom sustavu, s toliko kontrasta koliko i [[Saturn]]ov mjesec [[Japet (mjesec)|Japet]] .<ref name="Buie_web_map"><cite class="citation web">Buie, Marc W. [https://web.archive.org/web/20110629005310/http://www.boulder.swri.edu/~buie/pluto/hrcmap.html "Pluto map information"]. Archived from [http://www.boulder.swri.edu/~buie/pluto/hrcmap.html the original] on June 29, 2011<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">February 10,</span> 2010</span>.</cite></ref> Boja varira od crne, do tamno narančastesmeđe i bijele.<ref name="Hubble2010"><cite class="citation web">Villard, Ray; Buie, Marc W. (February 4, 2010). [http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2010/06/full/ "New Hubble Maps of Pluto Show Surface Changes"]. News Release Number: STScI-2010-06<span class="reference-accessdate">. Retrieved <span class="nowrap">February 10,</span> 2010</span>.</cite></ref> Boja Plutona sličnija je onoj [[Ija (mjesec)|Ije]] s nešto više narančastom i znatno manje crvenom od [[Mars]]ove .<ref name="Buie_2010 surface-maps"><cite class="citation journal">Buie, Marc W.; Grundy, William M.; Young, Eliot F.; et al. (2010). [http://www.boulder.swri.edu/~buie/biblio/pub073.html "Pluto and Charon with the Hubble Space Telescope: II. Resolving changes on Pluto's surface and a map for Charon"]. ''Astronomical Journal''. '''139''' (3): 1128–1143. [[Bibcode]]:[https://ui.adsabs.harvard.edu/abs/2010AJ....139.1128B 2010AJ....139.1128B]. [[CiteSeerX]] <span class="cs1-lock-free" title="Freely accessible">[//citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/summary?doi=10.1.1.625.7795 10.1.1.625.7795]</span>. [[Digital object identifier|doi]]:[[doi:10.1088/0004-6256/139/3/1128|10.1088/0004-6256/139/3/1128]].</cite></ref> [[Geografija Plutona|Značajne zemljopisne značajke]] uključuju Tombaugh Regio, ili "Srce" (veliko svijetlo područje sa strane nasuprot Haronu), [[Cthulhu Regio|Cthulhu Macula]], ili "kit" (veliko mračno područje na suprotnoj hemisferi) i " Brass Knuckles “(niz ekvatorijalnih tamnih područja na prednjoj hemisferi).
Sputnik Planitia, zapadni prediopredjel "Srca", je 1.000 kilometara širok bazen smrznutog dušika i ugljičnog monoksida podijeljen u poligonalne ćelije, koji se tumače kao [[Konvekcijska ćelija|konvekcijskeBénardove ćelije]]. kojeTe konvekcijske ćelije nose plutajuće blokove vodenevodenog ledeneleda koretamnog izbog jameprekrivenosti zatolinima, a po sebi sadrže i [[Sublimacija|sublimacijusublimacijske]] prema svojim rubovima;jame.<ref name="McKinnon2016">{{Citiranje časopisa |author=McKinnon |first=W. B. |title=Convection in a volatile nitrogen-ice-rich layer drives Pluto's geological vigour |date=2016-06-01 |journal=Nature |volume=534 |issue=7605 |pages=82–85}}</ref><ref name="Trowbridge2016">{{Citiranje časopisa |author=Trowbridge |first=A. J. |title=Vigorous convection as the explanation for Pluto's polygonal terrain |date=2016-06-01 |journal=Nature |volume=534 |issue=7605 |pages=79–81}}</ref> očigledniTo su očigledni znakovi glacijalnih tokova kako u bazen tako i van njega. NemaSonda kratera[[New kojiHorizons]] suna bilićelijama vidljivinije ''Newdetektirala Horizonsu'',kratere što ukazuje na to da je njegova površina stara manje od 10 milijuna godina.<ref name="Marchis2016">{{Citiranje časopisa |author=Marchis |first=F. |title=The Surface Age of Sputnik Planum, Pluto, Must Be Less than 10 Million Years |date=2016-01-20 |journal=PLoS ONE |volume=11 |issue=1 |pages=e0147386}}</ref> Najnovija istraživanja pokazala su da je površina stara oko 180.000 godina.<ref name="LPSC2017Buhler">{{Cite conference |last=Buhler |first=P. B. |url=https://www.hou.usra.edu/meetings/lpsc2017/pdf/1746.pdf |title=Sublimation pit distribution indicates convection cell surface velocity of ~10 centimeters per year in Sputnik Planitia, Pluto |date=2017-03-23}}</ref> Znanstveni tim New Horizons sažeo je početna otkrića kako "Pluton pokazuje iznenađujuće širok raspon geoloških oblika tla, uključujući one koji su rezultat [[Glaciologija|glacioloških]] i površinsko-atmosferskih interakcija, kao i utjecaja, [[Tektonika ploča|tektonskih]], mogućih [[Cryovolcano|kriovolkanskih]] i [[Masovno trošenje|masovnih]] procesa [[Masovno trošenje|trošenja]]."
=== Atmosfera ===
{{glavni|Plutonova atmosfera}}[[File:PIA21590 – Blue Rays, New Horizons' High-Res Farewell to Pluto.jpg|thumb|lijevo|400px|TamnaNoćna strana Plutona,. zajednoAtmosferu osvjetljava Sunce s prosvjetljenomdruge atmosferomstrane.]]
[[Datoteka:Pluto Orbit.gif|thumb|Plutonova orbita i ekliptika (Plutonova orbina označena je crvenom bojom)]]
[[Datoteka:Plutoorbit1.5sideview.gif|thumb|Bočni pogled na Plutonovu orbitu. Označeno u crvenom ilustrira veliki nagib Plutonove orbite nasuprot ravnine Zemljine ekliptične orbite.]]
Na Plutonu postoji slabašna atmosfera, koja stvara pritisaktlak od jedva nekoliko [[mikrobar]]a. Za razliku od [[Zemlja (planet)|Zemljine]] atmosfere, koja ima samo jedan kemijski spoj koji mijenja [[agregatno stanje]] – [[voda|vodu]], Pluton ima čak tri: dušik, ugljikov monoksid i metan, zbog čega bi Pluton mogao imati najsloženije [[vrijeme (klima)|vrijeme]] u Sunčevom sustavu. Smatra se da atmosfera može postojati samo jednim dijelom duge Plutonove godine, kada je bliže Suncu, dok bi ostatak godine bila smrznuta. U vrijeme prolaska [[perihel]]om atmosfera "nabuja", a postoji mogućnost da jedan dio pobjegne u svemir ili čak da prijeđe na Haron. Na Plutonu se mogu pojaviti i oblaci, ali to je rijetkost jer je 99% Plutonove atmosfere bez oblaka.<ref>{{Citiranje časopisa |author=Charles Q. Choi 2016-10-19T10:48:39Z Science, Astronomy |title=Clouds on Pluto? Dwarf Planet's Weather Gets Weirder |url=https://www.space.com/34430-clouds-on-pluto-weird-weather.html |accessdate=2019-10-18}}</ref> Atmosfera sadrži slojevitu [[Izmaglica|izmaglicu]], koja se vjerojatno sastoji od težih spojevatolina koji nastaju iz tih plinova zbog visokoenergetskog zračenja sa Sunca. Atmosfera Plutona karakteristična je po snažnim i ne potpuno jasnim sezonskim promjenama uzrokovanim osobinama rotacije orbite i aksijalne rotacije Plutona.
Zbog toga je [[NASA]] požurila sa slanjem letjelice ''[[New Horizons]]'' prema Plutonu, kako ne bi trebali čekati još preko 200 godina za odmrzavanje Plutonove atmosfere.
=== Unutarnja struktura ===
Plutonova gustoća iznosi 1,860 ± 0,013 g/cm<sup>3</sup>. Budući da bi raspad radioaktivnih elemenata na kraju zagrijao led dovoljno da se stijena odvoji od njih, znanstvenici misle da je Plutonova unutarnja struktura različita, s tim da se kamenitastjenovita građa smjestila u gustu jezgru okruženu plaštem vodenog[[Volatili leda(astronomija)|ledova]]. Pretpostavlja se da je promjer jezgre približno 1700 km, 70% promjera Plutona. MogućeTakvo je dagrijanje se takvo grijanje nastavlja i danas, stvarajućizbog čega je Pluton vjerojatno ima podzemni ocean tekuće vode (otopine amonijaka i raznih soli) debljine 100 do 180 km na granici jezgre i plašta. U rujnu [[2016.]], znanstvenici sa Sveučilišta Brown simulirali su utjecaj za koji se mislilo da je stvorio [[Sputnik Planitia|Sputnik Planitiu]], te pokazali da je možda rezultat podizanja tekuće vode odozdo nakon sudara, što implicira postojanje podzemnog oceana dubokog najmanje 100 km.
=== Orbita ===
Pluton i njegov satelit Haron zajedno kruže oko Sunca i treba im oko 248 godina da ga obiđu. Veliki numerički [[ekscentricitet]] putanje od čak 0,24 je rekordan među planetima u Sunčevu sustavu kojima je pripadao, a inklinacija (nagnutost putanje prema ravnini [[ekliptika|ekliptike]]) od čak 17° je također jedinstvena među planetima. Zbog ovih, te zbog neispunjavanja 3. definicije planeta (da bi neko tijelo moglo biti planet, mora očistiti stazu od manjih nebeskih tijela), Pluton je [[2006.]] izgubio status planeta, pa se smatra tek prvim otkrivenim objektom u [[Kuiperov pojas|Kuiperovom pojasu]], a nakon što je [[2005.]] otkriven [[136199 Eris|Eris]], izgubio je i status najmasivnijeg objekta u Kuiperovom pojasu.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa |title=Pluton i pitanje definicije planeta |url=https://www.zvjezdarnica.com/astronomija/planeti/pluton-i-pitanje-definicije-planeta/161 |language=hr |accessdate=2020-04-28}}</ref>
Plutonova je orbita vrlo ekscentrična (eliptična). U vremenu između siječnja 1979. i veljače 1999., Pluton je bio bliže Suncu od [[Neptun (planet)|Neptun]]a. [[orbita|Orbite]] im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje. Pluton obilazi Sunce u 3:2 [[rezonancija|rezonanciji]] s Neptunom, što znači da su 3 Neptunove godine jednako duge kao 2 Plutonove. Pluton nije jedino tijelo u ovakvoj rezonanciji s Neptunom, veliki broj asteroida u Kuiperovom pojasu nalazi se u istoj rezonanciji, pa ih se naziva '''[[Plutini]]'''.
=== Rotacija ===
I Pluton i Haron imaju [[sinkrona rotacija|sinkronu rotaciju]] (uvijek istim stranama su okrenuti jedno drugom) čiji period traje 6,38725 dana.<ref name="Pluto Fact Sheet"/> Rotiraju [[retrogradno gibanje|retrogradno]] na srednjoj udaljenosti od 19.600 km,<ref name="Pluto Fact Sheet"/> što je oko 8 puta veće od promjera Plutona. [[Centar maseBaricentar]] sustava Pluton-Haron nalazi se izvan Plutona, što je jedinstveni slučaj među većim tijelima Sunčevog sustava.
== Prirodni sateliti ==
{{glavni|Plutonovi prirodni sateliti}}
Pluton ima 5 poznatih [[Prirodni satelit|prirodnih satelita]]. Najveći satelit je [[Haron (mjesec)|Haron]]. Haron je ujedno i prvi otkriveni satelit Plutona, i to ([[1978.]] godine). Otkrio ga je [[Jim Christy]] pregledavanjem ploča s fotografijama na kojima se vidio Pluton s ispupčenjem koje je pripisano postojanju Harona. Promjera je oko 1200 km, što znači da je Haron velik kao pola Plutona. To je neobično velika veličina u odnosu na matično tijelo, zbog čega je [[baricentar]] Pluton-Haron izvan Plutona, pa ih neki astronomi smatraju dvostrukim planetom.
Nakon Harona godinama nije bilo otkrića novih satelita, sve dok [[NASA]] nije [[31. listopada]] [[2005.]] objavila pronalazak 2 mala Plutonova satelita, pa je time broj poznatih satelita Plutona narastao na 3. Novootkriveni sateliti nazvani su [[S/2005 P 2|Nix]] i [[S/2005 P 1|Hydra]].
[[20. srpnja]] [[2011.]] objavljeno je otkriće još jednog satelita, nazvanog [[Kerber (mjesec)|Kerber]],<ref>{{Citiranje časopisa |title=NASA - NASA's Hubble Discovers Another Moon Around Pluto |url=https://www.nasa.gov/mission_pages/hubble/science/pluto-moon.html |language=en |accessdate=2020-04-29}}</ref> a [[5. srpnja]] [[2012.]] još jednog satelita, nazvanog [[Stiks (mjesec)|Stiks]].<ref>{{Citiranje časopisa |title=Hubble Discovers a Fifth Moon Orbiting Pluto |url=http://hubblesite.org/contents/news-releases/2012/news-2012-32 |language=en |accessdate=2020-04-29}}</ref> Zbog otkrića ovih satelita znanstvenici su pretpostavili da se neko tijelo iz [[Kuiperov pojas|Kuiperovog pojasa]] nekad sudarilo s Plutonom, stvarajući mjeseceostale satelite. Pretpostavljalo se da Pluton možda čak ima i prsten, ali pokazalo se da nema prstena kada je [[14. srpnja]] 2015. [[New Horizons]] proletio pokraj Plutona i poslao vrlo detaljne fotografije Plutona i njegovih mjeseca.
=== Kvazisatelit ===
Kada je [[2015.]] [[New Horizons]] proletio pokraj Plutona, istodobno se našao i blizu Arawna. To je omogućilo bolja i preciznija mjerenja orbite koja su potvrdila prethodno navedenu pretpostavku. Ipak, još uvijek nije dogovoreno treba li Arawn biti klasificiran kao kvazisatelit Plutona zato što na Arawnovu orbitu prvenstveno utječe [[Neptun]], uz tek povremene manje utjecaje samog Plutona.
== [[Kuiperov pojas]] ==
[[Kuiperov pojas]] je prostor iza Neptuna u kojem se nalaze mnogobrojni patuljasti planeti, uključujući i Pluton. Njegovo postojanje predvidio je [[Gerard Kuiper]] [[1951.]] godine kao izvor kratkoperiodičnih kometa. Objekti u Kuiperovom pojasu su ostaci iz najranijih dana Sunčeva sustava, kada se odvijalo formiranje planeta. Njihovim proučavanjem više ćemo saznati o uvjetima u ranom Sunčevom sustavu.
Do danas je otkriveno preko 800 objekata u Kuiperovom pojasu. Većina tih objekata nalazi se na udaljenosti od 39 do 50 AJ od Sunca. Na njihove orbite i raspored ima veliki utjecaj ima Neptun, kao najmasivnije tijelo na toj udaljenosti. Tijela u Kuiperovom pojasu zbog toga se dijele po [[Orbitalna rezonancija|rezonanciji]] s Neptunom. Rezonanca je pojava kada se zbog utjecaja gravitacijskih sila periodi ophoda usklade. Kako je Neptun najmasivnije tijelo u tom dijelu Sunčeva sustava, cijeli Kuiperov pojas je pod njegovim utjecajem. Tako ona tijela koja imaju rezonanciju 1:1 su [[Neptunovi trojanci]], s 2:3 rezonancom su [[Plutino|Plutini]], a s 1:2 su [[Twotino|Twotini]]. Nagnutost putanja tih objekata na ekliptiku iznosi do 50° što objašnjava zašto nisu ranije bili otkriveni. Treba napomenuti daErida se Erida ne ubraja u objekte Kuiperova pojasa jer je predaleko.
Na udaljenosti od 50 AJ dolazi do naglog smanjenja broja objekata. Taj pad je poznat kao "[[Kuiperova litica]]". Pojavile su se hipoteze da se na toj udaljenosti nalazi tijelo s masom između Marsa i Zemlje. Tako masivno tijelo svojom bi gravitacijom očistilo taj prostor od ostalih tijela, ali to tijeloono nije pronađeno.<ref name=":0" />
== Povijest istraživanja ==
U 1840-ima, [[Urbain Le Verrier]] koristio je [[Newtonova mehanika|Newtonovu mehaniku]] da predvidi položaj tada neotkrivenog planeta Neptuna nakon analize poremećaja u orbiti Urana. Naknadna zapažanja Neptuna u kasnom 19. stoljeću navela su astronome da nagađaju da Uranovu orbitu uznemirava još jedan planet, osim Neptuna.
Godine [[1906.]] [[Percival Lowell]] - bogati Bostonjanin koji je 1894. osnovao Lowellov opservatorij u [[Flagstaff, Arizona|Flagstaffu u Arizoni]] - pokrenuo je opsežni projekt u potrazi za mogućommogućim devetomdevetim planetom kojeg je nazvao " Planet X ". Do 1909. Lowell i [[William Pickering|William H. Pickering]] predložili su nekoliko mogućih nebeskih koordinata za takav planet. Lowell ga je bezuspješno tražio sve do svoje smrti 1916., ali bezuspješnogodine. Iako je to Lowellu bilo nepoznato, zabilježio je dvije slabe slike Plutona [[19. ožujka]] i [[7. travnja]] [[1915.]], ali nisu bile prepoznate po onome što jesu. Poznato je još četrnaest zapažanja prije očuvanjaotkrića, koje je najranije napravio opservatorij Yerkes [[20. kolovoza]] [[1909.]]
Percivalova udovica, [[Constance Lowell]], stupila je u desetogodišnju pravnu bitku s Lowell opservatorijom zbog naslijeđa svoga supruga, a potraga za Planetom X nastavila se tek 1929. godine. [[Vesto Slipher|Vesto Melvin Slipher]], direktorupravitelj zvjezdarnice, dao je posao lociranja Planeta X 23-godišnjem [[Clyde Tombaugh|Clydeu Tombaughu]], koji je upravo stigao raditi u opservatoriju nakon što je Slipher bio impresioniran uzorkom njegovih astronomskih crteža. [[Datoteka:TheKuiperBelt Orbits Pluto Neptune2.svg|thumb|left|Ovaj dijagram ilustrira relativne orbite Plutona (crveno) i Neptuna (plavo) prema navedenim datumima. Veličina Neptuna i Plutona prikazane su kao inverzno proporcionalne prema udaljenosti između ova dva planeta, s tim da se istakne najbliži prilaz putanje iz 1896.]]
Pluton je [[1930.]] godine sasvim slučajno otkriven. Naime, pogrešni proračuni Neptunove i [[Uran (planet)|Uran]]ove putanje su upućivali na neku veliku masu koja utječe na njihovo gibanje. Ta je pogreška nagnala mnoge astronome da krenu u potragu za devetim planetom. Jedan od njih je bio i gorespomenuti [[Clyde Tombaugh]] koji je sa zvjezdarnice u Arizoni, pri vrlo detaljnom pretraživanju neba, otkrio planet Pluton. Pomoću ''blink-komparatora'', ClydeTombaugh je brzo pomicao slike naprijed-natrag između pogleda svake ploče kako bi stvorio iluziju kretanja bilo kojih predmeta koji su promijenili položaj ili izgled između fotografija. 18. veljače 1930., nakon gotovo godinu dana pretraživanja, Tombaugh je otkrio mogući pokretni objekt na fotografskim pločama snimljenim 23. i 29. siječnja. Kvalitetna fotografija snimljena 21. siječnja pomogla je potvrđivanju kretanja. Nakon što je opservatorij dobio dodatne potvrdne fotografije, vijest o tom otkriću telegrafirana je u Observatoriju Harvard Collegea 13. ožujka 1930. Otkriće je dobilo naslovnice novina širom svijeta. Opservatorij Lowell, koji je imao pravo imenovati novi objekt, dobio je više od 1000 prijedloga iz cijelog svijeta, u rasponu od Atlasa do Zymala. Tombaugh je pozvao Sliphera da brzo predloži ime za novi objekt prije nego što je to učinio netko drugi. Constance Lowell predložila je imena ''Zeus,'' zatim ''Percival'' i konačno ''Constance''. Ovi prijedlozi nisu zanemareni.
Ime Pluton, po bogu podzemlja, predložila je [[Venetia Burney]] ([[1918.]] – [[2009.]]), jedanaestogodišnja učenica iz Oxforda u Engleskoj, koja se zanimala za klasičnu mitologiju. Ona je to predložila u razgovoru s njenim djedom Falconer Madanu, bivšem knjižničaru na Sveučilištu u Oxfordu, koji je proslijedio prijedlog oxfordskom astronomu Herbert Hall Turneru, koji ga proslijedio kolegama u Sjedinjenim Državama.<ref name="Chown">Chown, Marcus, ''Sunčev sustav'', Školska knjiga, Zagreb, 2016., {{ISBN|978-953-0-61979-1}}, str. 132-133.</ref> U završni krug ušla su 3 imena; Minerva, Kron i Pluton. Pluton je dobio svako glasanje. Ime je objavljeno [[1. svibnja]] [[1930.]] Nakon objave Madan je VenetiVenetiji dao 5 funti (ekvivalent 300 GBP, odnosno 450 USD u [[2014.]]) kao nagradu. Ime je ubrzo prihvatila šira kultura. Nedugo zatim, uU počast tom novom planetu, Walt Disney je dao ime Pluton psu [[Miki Maus|Mikija Mausa]],<ref name="Aguilar">Aguilar, David A., ''Planeti, zvijezde i galaktike'', National Geographic, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-13-0207-4}}, str. 66.</ref> iako Disneyev animator Ben Sharpsteen nije mogao potvrditi zašto je ime dobio. [[Glenn T. Seaborg]] 1941. godine novostvoreni element [[plutonij]] imenovao je po Plutonu, u skladu s tradicijom imenovanja elemenata po novootkrivenim planetima, nakon [[Uranij|uranauranija]], koji je dobio ime po Uranu, i [[Neptunij|neptunija]], koji je dobio ime po Neptunu.
Ubrzo nakon otkrića je postalo jasno da Plutonova masa nije ni izbliza dovoljna da objasni pogreške u proračunima gibanja Urana i Neptuna. Potraga za desetim planetom, [[Deveti planet|planetom X]], je nastavljena, ali bez uspjeha. Tek su podaci sa [[Voyager 2|Voyagera 2]], koji su dali preciznije podatke o masi Neptuna pokazali da planeta X nema, niti ga može biti.
|}
Nakon što je pronađen Pluton, manjak dokaza uzrokovao je nedostatak povjerenja u ideju da je to Lowellov Planet X. Procjene mase Plutona revidirane su prema dolje tijekom 20. stoljeća.
Astronomi su u početku izračunali njegovu masu na temelju pretpostavljenog učinka na Neptun i Uran. 1931. izračunato je da je Pluton otprilike masivan kao i Zemlja, daljnjim izračunima 1948. godine masa je srušena otprilike na Marsovu. 1976. godine, Dale Cruikshank, Carl Pilcher i David Morrison sa Sveučilišta na Havajima prvi su put izračunali plutonovPlutonov albedo, ustanovivši da se on podudara s metanskim ledom; to je značilo da jebi Pluton morao biti izuzetno blistav zbog svoje veličine i stoga nije mogao biti veći od 1 posto% mase Zemlje. (Plutonov je albedo 1,4-1,9 puta veći od Zemljinog.).
Otkriće Plutonovog mjesecasatelita Harona je 1978. prvi put omogućilo mjerenje mase Plutona: otprilike 0,2 % mase Zemlje i daleko premalo da bi se objasnile razlike u orbiti Urana. Kasnije pretrage alternativnog planetaPlaneta X, osobito Roberta Suttona Harringtona, nisu uspjele. Godine 1992. Myles Standish koristio je podatke iz ''Voyagerovog'' preleta Neptuna 1989. godine, koji je revidirao procjene mase Neptuna prema dolje za 0,5 % - koliko je usporedivo s masom Marsa - kako bi izračunao njegov gravitacijski utjecaj na Uran. Uz dodatedodane nove brojke, nestala su neslaganja i s njima potreba za planetomPlanetom X su nestali. DanasZnanstveni sekonsensus većinadanašnjice znanstvenika slažeje da planetPlanet X, onako kako ga je Lowell definirao, ne postoji.
[[Haron (mjesec)|Haron]] je otkrio astronom [[Jim Christy]] [[1978.]] godine. Haron je otkriven upravo u vrijeme kad se ravnina njegove orbite oko Plutona spuštala prema linijicrti koja spaja Pluton sa Zemljom.
U periodurazdoblju od [[1985.]] do [[1990.]] godine, ravnina Haronove orbite je presijecala Zemlju, pa se svaki Plutonov dan mogla pratiti pomrčina Plutona Haronom i obratno. Kod prvih je pomrčina Haron pomračivao sjeverne predjele Plutona, zatim se, za promatrača sa Zemlje, spuštao preko [[ekvator]]a, da bi krajem petogodišnjeg perioda pomračivao južne polarne predjele. Pažljivo mjerenje promjena sjaja Plutona za vrijeme pomrčina omogućilo je izradu mapa [[albedo|albeda]] Plutona i Harona. Plutonov albedo kreće se od 0,49 do 0,66, dok je Haron nešto tamniji i jednoličniji, s albedom između 0,36 i 0,39. Ove su pomrčine omogućile su i određivanje promjera obaju tijela.
Pomoću mjerenja međusobne udaljenosti ova dva tijela te perioda njihova kruženja oko centra mase, bilo je lako odrediti ukupnu masu oba tijela, međutim za proračun pojedinačnih masa bi bilo potrebno preciznije odrediti udaljenost pojedinih tijela od centra mase (točke oko koje oba tijela kruže). Dosadašnja mjerenja upućuju na to da je masa Harona 8% - 16% mase Plutona. Haron, kao i Zemljin Mjesec, može biti rezultat velikog svemirskog sudara Plutona s nekim drugim tijelom, pa bi istraživanje ovog para mnogo pridonijelo razumijevanju nastanka Mjeseca.
Tijekom [[1988.]] došlo je do pomračenja[[Okultacija|okultacije]] jedne [[zvijezda|zvijezde]] Plutonom. Praćenje promjene sjaja i spektra zvijezde omogućilo je astronomima analizu atmosfere Plutona. Otkrivena je atmosfere od dušika, metana i ugljik-dioksida. Nagli pad sjaja pomračene zvijezde upućujeupućivao je na sloj [[smog]]a ili sloj sas [[temperaturna inverzija|temperaturnom inverzijom]].
Tijekom [[2002.]] godine Pluton je ponovno pomračiookultirao dvije zvijezde u razmaku od samo mjesec dana ([[19. srpnja]] i [[20. kolovoza]]). Ove okultacije, prvaPrva je bila vidljiva iz dijela [[Južna Amerika|Južne Amerike]], a druga s otočja [[Havaji]] i zapada SAD,. Pokazale su pokazale da se Pluton u ovih 14 godina znatno promijenio. Otkriven je pad temperature u atmosferi odiznosa 10-30 do 30 °C, a sjaj pomračene zvijezde ovaj put nije opao naglo, već postupno, što znači da je sloj otkriven 1988. nestao. Podaci takođersu upućujuupućivali na zagrijavanje površine (koje se određuje se prema temperaturi najnižih slojeva atmosfere). [[okultacija|Okultacije]] će ubuduće će biti mnogo češće nego prije jer Pluton na nebeskom svodu prividno ulazi u područje [[Mliječna staza|Mliječnog puta]].
Pluton je, do redefiniranja pojma planeta 2006., bio jedini planet koji još nije posjetila nijedna robotska letjelica. Čak ni fotografije [[Svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]] nisu otkrili ništa više od nekoliko tamnijih i svjetlijih područja.
[[Datoteka:New Horizons Jan19 06.jpg|thumb|right|''[[New Horizons]]'', lansiran [[19. siječnja]] [[2006.]]]]
New Horizons je lansiran [[19. siječnja]] [[2006.]], iskoristioSonda je gravitacijuiskoristila manevar [[JupiterGravitacijska (planet)praćka|Jupitergravitacijske praćke]]a (ukod Jupitera [[2007.]]), te je stigaoprošla dokraj Plutona [[14. srpnja]] [[2015.]] godine.<ref>{{Citiranje časopisa |title=Patuljasti planet, veliko otkriće: "Pluton je poslao ljubavnu poruku Zemlji" |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=830663 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=Objavljene prve Plutonove fotografije u boji: "Još niste vidjeli ništa" |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=830824 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=NASA objavila najnovije fotke: Ovo je Pluton izbliza |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=830995 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=Nove spektakularne fotografije Plutona: Ovo nadilazi sve dosad viđeno u Sunčevom sustavu |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=841318 |accessdate=2020-01-23}}</ref> Nakon prolaska pored Plutona i Harona, letjelica je, po prvotnom planu, trebala posjetiti i nekoliko tijela u Kuiperovom pojasu. Prvo takvo tijelo na koje je naišla je [[486958 Arrokoth]]. Najbliži prilaz se dogodio [[1. siječnja]] [[2019.]] godine, a prvi podaci o preletu su došli slijedeći dan.<ref>{{Citiranje časopisa |title=NASA-ina sonda preživjela prelet kraj najudaljenijeg tijela do kojeg smo došli |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=2053502 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=NASA objavila prvu čistu sliku najdaljeg svemirskog tijela do kojeg smo došli |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=2053760 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=NASA objavila nove detalje o najdaljem svemirskom tijelu do kojeg smo došli |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=2053836 |accessdate=2020-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |title=Objavljena nova, jasna fotografija misterioznog Ultima Thulea |url=https://www.index.hr/clanak.aspx?id=2059161 |accessdate=2020-01-23}}</ref>
== Izvori ==
|
