Svemir: razlika između inačica

Grane znanosti koje proučavaju svemir su [[astronomija]] (znanost o zvijezdama), zatim [[kozmogonija]] i [[kozmologija]]. Dio svemira koji čine [[Sunce]] i 8 [[planet]]a koji kruže oko njega (uključujući i [[Zemlja|Zemlju]]) zove se [[Sunčev sustav]].

 

 

Pretežni su sastojci svemira elementi [[vodik]] (maseni udjel gotovo 75%) i [[helij]] (oko 25%), dok ostali elementi čine 1 do 2%. Uzevši da je [[masa]] prosječne zvijezde jednaka masi [[Sunce|Sunca]] (2 · 1030 kg), u galaktikama se nalazi više stotina milijardi sunaca, a broj se i samih galaktika procjenjuje na više stotina milijardi. U kozmologiji se prešutno pretpostavlja da je vidljivi svemir samo dio cijeloga svemira. Nema dokaza da je svemir doista konačan ili beskonačan. Današnji [[teleskop]]<nowiki/>i postupno prodiru u područja s mlađim galaktikama u dalekom svemiru.<ref>{{Citiranje časopisa|title=svemir {{!}} Hrvatska enciklopedija|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58981|accessdate=2020-05-19}}</ref>

Najstarije kozmološke modele svemira razvili su [[grčka filozofija|stari grčki]] i [[ Indijska filozofija|indijski filozofi]] te su bili [[Geocentrični sustav|geocentrični]], postavljajući [[Zemlja|Zemlju]] u središte svemira.<ref>{{Citiranje knjige|title=From China to Paris: 2000 Years Transmission of Mathematical Ideas|first=Yvonne|last=Dold-Samplonius|date=2002|publisher=Franz Steiner Verlag}}</ref><ref name="Routledge">{{Citiranje knjige|title=Medieval Science Technology and Medicine: An Encyclopedia|last=Thomas F. Glick|publisher=Routledge}}</ref> Tijekom stoljeća preciznija astronomska promatranja navela su [[Nikola Kopernik|Nikolu Kopernika]] da razvije [[Heliocentrični sustav|heliocentrični model]] sa [[Sunce|Suncem]] u središtu [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]]. Razvijajući [[Newtonov zakon gravitacije|zakon univerzalne gravitacije]], [[Isaac Newton]] se nadovezao na Kopernikov rad, kao i na [[Johannes Kepler|Keplerove]] [[Keplerovi zakoni|zakone planetarnog gibanja]] i opažanja [[Tycho Brahe|Tycha Brahea]]. Daljnja poboljšanja promatranja svemira dovela su do spoznaje da je Sunce jedna od stotina milijardi zvijezda na [[Mliječni put|Mliječnom putu]], koja je jedna od najmanje stotina milijardi galaksija u svemiru. Mnoge zvijezde u našoj galaksiji posjeduju [[Ekstrasolarni planeti|planete]]. U većim razmjerima, galaktike su raspoređene jednoliko i jednako u svim smjerovima,<ref name=":0" /> što znači da svemir nema ni ruba ni središta. Na manjim mjerilima galaktike su raspoređene u [[Otvoreni skup (astronomija)|skupovima]] i [[Superskupovi galaktika|superskupovima]] koji tvore ogromna [[Galaktičko vlakno|vlakna]] i [[Praznina (astronomija)|praznine]] u prostoru, stvarajući ogromnu strukturu poput pjene. <ref>{{Citiranje knjige|title=An Introduction to Modern Astrophysics|last=Carroll|first=Bradley W.|date=July 23, 2013|publisher=Pearson}}</ref> Otkrića početkom 20. stoljeća sugeriraju da je svemir imao početak i da se prostor od tada širi,<ref name="Hawking">{{Citiranje knjige|last=Hawking, Stephen|date=1988|title=A Brief History of Time|publisher=Bantam Books}}</ref> i trenutno se još širi sve većom brzinom.<ref name="nobel_2011">{{Citiranje weba|url=https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/physics/laureates/2011/|title=The Nobel Prize in Physics 2011|accessdate=April 16, 2015}}</ref>

 

 

== Povezani članci ==