|
== Životopis ==
[[Datoteka:Federico Bencovich (1677-1753) (attributed to) - A Hermit - PD.19-1948 - Fitzwilliam Museum.jpg|mini||lijevo|<center>''Pustinjak'', ulje na platnu, Fitzwilliam Museum, [[Cambridge]]]]
[[Datoteka:Abraham s sacrifice of Isaac - Federico Bencovich.jpg|mini|<center>''[[Abraham žrtvuje Izaka]]'', 1715., ulje na platnu, 220,7 × 165,3 cm, [[Strossmayerova galerija starih majstora]], [[Zagreb]]]]
Slikarstvo je učio prvo učio u nekoj od brojnih [[Venecija|venecijanskih]] slikarskih botega, a to mu je omogućio njegov rođak ''Gaetano Benković - Orsino'', [[Beč|bečki]] dvorski pjevač.
'''Federico Bencovich''', kako se sam potpisivao, pripadao je bračkoj i hvarskoj plemićkoj obitelji, ali mjesto njegova rođenja nije utvrđeno ([[Omiš]], [[Šibenik]], [[Brač]], [[Verona]], [[Venecija]])<ref name=HE>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6942 Benković, Federiko], Hrvatska enciklopedija LZMK; Posjećeno 15. rujna 2021.</ref>. Slikarstvo je najprije učio u jednoj od brojnih [[Venecija|venecijanskih]] slikarskih botega, a to mu je omogućio njegov rođak Gaetano Benković - Orsino, [[Beč|bečki]] dvorski pjevač.
Od [[1695.]] uči u [[Bologna|Bologni]] kod slikara [[Carlo Cignani|Carla Cignania]]. Kao učenik mu pomaže kod oslikavanja [[freska|freski]] na kupoli katedrale u Forlìu.
[[File:Franziskus von Paola.jpg|left|165px|]]
Prvi njegov samostalni rad je slika iz [[1705.]] ''Junona na oblacima'', za salon u ''Palazzo Orselli Foschi'' u Forlìju. Nakon toga znamo da je radio u botegi [[Giuseppe Maria Crespi|Giuseppea Maria Crespia]], ovdje se zbližio sa slikarom [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzettom]], zatimkoji je svježinom kolorističke materije, novom interpretacijom svjetla i realističkim pojedinostima snažno djelovao na Benkovića<ref name=HE/>. Potom se [[1710.]] god. vraća u [[Venecija|Veneciju]] . Ovdjegdje jepostaje prijateljprijateljem, učiteljučiteljem i suradnik slikarice ''Rosalbe Carriere'',suradnikom slikarice nježnih pastelnih portreta venecijanskog [[rokoko|rokokoa]] , Rosalbe Carriere. ▼
Prvi njegov samostalni rad je slika iz [[1705.]] ''Junona na oblacima'', za salon u ''Palazzo
Orselli Foschi'' u Forlìu.
▲Nakon toga znamo da je radio u botegi [[Giuseppe Maria Crespi|Giuseppea Maria Crespia]], ovdje se zbližio sa slikarom [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzettom]], zatim se [[1710.]] vraća u [[Venecija|Veneciju]]. Ovdje je prijatelj, učitelj i suradnik slikarice ''Rosalbe Carriere'', slikarice nježnih pastelnih portreta venecijanskog [[rokoko|rokokoa]].
Međutim u [[Venecija|Veneciji]] nema mjesta za njega, svađa se sa [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzettom]] (koji mu je izgleda bio direktniizravni konkurent) i [[Giovanni Battista Tiepolo|G. B. Tiepolom]], tako da niti ima posla niti prijatelja među kolegama.
Zato se okrećeupućuje kau [[Beč|Beču]] i [[austrija|austrijskimaustrijske]] zemljama,zemlje. gdjeTamo je bolje primljen, tako dai [[1715.]], god. postaje dvorskim dvorski slikarslikarom princa ''Franza Lothara von Schönborna'' [[biskup|biskupa]] iz [[Bamberg|Bamberga]], za koga je trebaoslijedeće napravitigodine naslikao četiri velika ulja na platnu, koja su trebala dopuniti njegovu galeriju u dvorcu ''Pommersfeldern''u Pommersfeldenu: ''Apolon odirei MarsijuMarsija'' (ovo djelo je nestalo), ''Hagara i Ismael u pustinji'', ''Žrtva IfigenieIfigenijina'' i ''[[Abraham žrtvuje Izaka]]'' (potonja se vjerojatno može poistovjetiti sa slikom u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu, a možda je njezina potonja inačica, zbog naglašena utjecaja G. B. Piazzette). Izvornost tih ponajboljih Benkovićevih slika očituje se u produhovljenim fizionomijama i izduženim likovima, u snažnim kontrastima svjetla i sjene, dramatičnosti pokreta, dijagonalno postavljenim likovima i u karakterističnoj skali boja u kojoj prevladavaju ljubičasti, modri, žućkasti, smeđi i rumeni tonovi.<ref name=HE/>. Slikanjem širokim i grubim (često nedovršenim) potezima kistom, kod oslikavanja pozadina i manje važnih detalja slike, uz njegovu vještu paletu tamnih i svijetlih tonova, njegova djela dobivala su dodatnu dramatičnost.
Na ovim slikama vidi se virtuoznost ''Benkovićeva'' kista, koji se koristio i znanjima svojih
kolega [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzette]] i [[Sebastiano Ricci|Sebastiana Riccia]], i njihovim načinom slikanja širokim i grubim (često nedovršenim) potezima kistom, kod oslikavanja pozadina i manje važnih detalja slike.
Na taj način uz njegovu vještu paletu tamnih i svijetlih tonova, njegova djela imala su dodatnu dramatičnost.
Nakon toga pratimo gaslika u [[Beč|Beču]], pa zatimpotom u [[Verona|Veroni]], a [[1724.]] boravio je i u [[Milano|Milanu]]. God. [[1726.]] napravio je jedno od svojih najljepših djela ''Blaženi Petar GambacortaGambacorti'', za venecijansku crkvu ''Sv. Sebastijana''. U [[Venecija|Veneciji]] tog vremena ''Benković'' nije imao narudžabanarudžbi, pa ga opet zatičemo u Beču [[1730.]] god. gdje ga više cijene i ima posla.
[[1734God.]] prihvaća1733. posaoimenovan kodje dvorskim vicekancekaraslikarom princa ''Friedricha KarlaCarla von Schönborna'', biskupa [[Bamberg|Bamberga]] i [[Würzburg|Würzburga]]. Za dvorsku crkvu u [[Würzburg|Würzburgu]] naslikao je; slike ''Arkanđeo Mihael i Bezgrešno začeće'' ( ova djela su nažalost izgubljena). Za dvorsku''[[Palača u Würzburgu|Dvorsku rezidenciju u [[Würzburg|Würzburgu]] [[1735.]], god. naslikao je četiri velika platna;: ''Mojsija i Aron pred Faraonom'', Žrtva Jeftina , i ''SalamonovSalomonov sud'' (izgubljena) i ''Jakob i Rahela'' (izgubljena). Iz Würzburga ga je izgurao konkurent [[Giovanni Battista Tiepolo|Tiepolo]].
Između [[1735.]] i [[1740.]] god. radi i po [[Italija|Italiji]], o tome nam svjedoči njegova oltarna pala ''Polaganje u grob'' u župnoj crkvi u ''Borgo San Giacomo''. Izgubivši svoje kontakte po [[Beč|Beču]], i marginaliziran od strane konkurencije, aali i naručitelja, proveo je svoje posljednje dane u rezidenciji grofa ''Attemsa'' u [[Gorica|Gorici]]. Tu nastaju njegova posljednja djela,: ''Bogorodica sa svecima'' ([[Graz]], ''zbirka Attems''), ''Bogorodica sa redovnicima'' ([[Milano]], ''Museo del Castello''), ''Oslobođenje Petrovo'' ([[Graz]], ''zbirka Attems'').
Nakon smrti, Benković je pao u potpunu anonimnost, zbog tog su mnoga njegova djela pripisivana drugim umjetnicima; [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzetta]], ''Cignani'' i drugim sjevernotalijanskim slikarima. Tek u je 20. st. njegov osebujan slikarski izričaj ponovno prepoznat i cijenjen. Danas se zbog snažna kolorizma i znalačke uporabe boje, mistična ugođaja i produhovljenosti te dramatske osvijetljenosti smatra umjetnikom izrazite izvornosti u slikarstvu talijanskoga ''settecenta'' (18. st.)<ref name=HE/>.
Nakon smrti, ''Benković'' je pao u potpunu anonimnost, zbog tog su mnoga njegova djela
pripisivana drugim umjetnicima; [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzetta]], ''Cignani'' i drugim sjevernotalijanskim slikarima. Tek u XX st. je njegov osebujan slikarski izričaj ponovno prepoznat i cijenjen.
== Zanimljivosti ==
|
