Federiko Benković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
stilska dorada
Redak 35:
Između [[1735.]] i [[1740.]] god. radi i po [[Italija|Italiji]], o tome nam svjedoči njegova oltarna pala ''Polaganje u grob'' u župnoj crkvi u ''Borgo San Giacomo''. Izgubivši svoje kontakte po [[Beč|Beču]] i marginaliziran od strane konkurencije, ali i naručitelja, proveo je svoje posljednje dane u rezidenciji grofa ''Attemsa'' u [[Gorica|Gorici]]. Tu nastaju njegova posljednja djela: ''Bogorodica sa svecima'' ([[Graz]], ''zbirka Attems''), ''Bogorodica sa redovnicima'' ([[Milano]], ''Museo del Castello''), ''Oslobođenje Petrovo'' ([[Graz]], ''zbirka Attems'').
 
Nakon smrti, Benković je pao u potpunu anonimnost, zbog tog su mnoga njegova djela pripisivana drugim umjetnicima; [[Giovanni Battista Piazzetta|Piazzetta]], ''Cignani'' i drugim sjevernotalijanskim slikarima. Tek u je 20. st. njegov osebujan slikarski izričaj ponovno prepoznat i cijenjen. Talijanski kritičar [[Roberto Longhi]], inspiriran zapisima s početka devetnaestog stoljeća opata Luigija Lanzija, autora povijesne „Povijesti talijanskog slikarstva”, o našem slikaru piše: ''„Ovaj Federigo, kojeg čvrsto držim za jednog od najvećih genijalaca 18. stoljeća u Veneciji, prepoznaje se po vrlo oštrim i brzim sjenama, nasuprot, kojima suprotstavlja što više svjetla iste snage, u istom prostoru; dok su mu boje svedene na vrlo malo, osim neke plave i tamnocrvene, što rezultira kromatskom mrljom.”''<ref>Roberto Longhi, ''Un ignoto corrispondente del Lanzi sulla Galleria di Pommersfelden'', u časopis «Paragone», III., 1950.</ref>.
 
Danas se zbog snažna kolorizma i znalačke uporabe boje, mistična ugođaja i produhovljenosti te dramatske osvijetljenosti smatra umjetnikom izrazite izvornosti u slikarstvu talijanskoga ''settecenta'' (18. st.)<ref name=HE/>. Benković, tvorac dramatičnog, izmučenog i ponekad bizarnog stila, ostaje među najvećim predstavnicima slikarstva 18. stoljeća u sjevernoj Italiji i srednjoj Europi, te je zaslužan što je svojim bečkim djelima dao snažan impuls za početak austrijskog i bavarskog rokoko slikarstva, koje predstavljaju prije svega [[Paul Troger]] i [[Franz Anton Maulbertsch]]<ref>Nicola Ivanoff, ''[http://www.treccani.it/enciclopedia/bencovich-federico-detto-il-federighetto-o-il-dalmatino_(Dizionario_Biografico) BENCOVICH, Federico, detto il Federighetto o il Dalmatino]'', u [https://it.wikipedia.org/wiki/Dizionario_biografico_degli_italiani Biografskom rječniku Talijana], knj. 8., [https://it.wikipedia.org/wiki/Istituto_dell%27Enciclopedia_Italiana Institut Talijanske enciklopedije], 1966. {{it}}</ref>.