Neptun: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 |
dodao kvalitetniju sliku |
||
Redak 9:
| ime = Neptun ♆
| slika = Neptune - Voyager 2 (29347980845) flatten crop.jpg
| opis_slike = Neptun u prirodnoj boji, viđen sa svemirske letjelice [[Voyager 2]] s Velikom tamnom pjegom na lijevoj strani i Malom tamnom pjegom u donjem desnom dijelu. Bijeli oblaci se sastoje od
| bgcolour = #ffc0c0
| prosječni_polumjer = 4 498 542 600 [[km]] <br> (30,0709 [[AJ]])
Redak 44:
Neptun je nježno plave boje, nešto zasićenije od svijetloplave boje Urana. Boja mu potječe od kombiniranih učinaka Rayleighovog raspršenja u vodiku i heliju, te apsorpciji crvene boje od strane tragova metana.
Suprotno relativno bezličnoj atmosferi Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom prolaska sonde [[Voyager 2]] 1989. godine na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name="en16">{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka od oko −218
[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220
Za planete dalje od Saturna, [[antika|antički narodi]] nisu znali. Neptunova [[prividna magnituda]] sjaja za prosječne [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] iznosi +7,6.
Redak 76:
== Sastav i struktura ==
[[Datoteka:Neptune
Neptun je srednje tijelo između Zemlje i većih [[Plinoviti div|plinovitih divova]]: masa mu je sedamnaest puta veća od Zemljine, ali je svega 1/19 [[Jupiter (planet)|Jupiterove]]. Površinska gravitacija manja je samo od Jupiterove što ta dva jovijanska planeta čini jedinim planetima u Sunčevom sustavu s gravitacijom većom od Zemljine.<ref name="en42">Unsöld, Albrecht; Baschek, Bodo (2001.). ''The New Cosmos: An Introduction to Astronomy and Astrophysics'' (5. izdanje). Springer. str. 47. {{ISBN|3-540-67877-8}}</ref> Ekvatorijalni pojas mu je gotovo četiri puta veći od Zemljinog. Zajedno s Uranom čini podklasu imena "ledeni divovi" uslijed njihove veće relativne koncentracije [[Volatili (astronomija)|volatila]] u odnosu na Jupiter i Saturn. Neptunovo se ime u potrazi za [[egzoplanet]]ima koristi kao [[Metonimija|metonim]] pa se otkrivena tijela slične mase nazivaju "''neptunima''".
=== Unutarnja struktura ===
Redak 82:
[[Datoteka:Neptune diagram.svg|mini|lijevo|200px|Unutarnja struktura Neptuna:<br>1. gornja atmosfera<br>2. atmosfera sastavljena od vodika, helija i metana<br>3. plašt bogat volatilima: vodom, amonijakom i metanom<br>4. jezgra od stijenja: silikati i nikal-željezo]]
S dubinom rastu tlak i temperatura, no temperatura brzo prelazi [[Fazni dijagram|kritičnu točku]] i ukapljivanje atmosfere se nikada ne dogodi, već postoji postupan prijelaz u [[superkritični fluid]]. Fazna granica, odnosno doslovna površina oceana zato nije moguća.
Kemijski sastav se također mijenja, te definira plašt mase 10 do 15 masa Zemlje: raste koncentracija vode, amonijaka i metana. Kako je to već uobičajeno u planetarnoj znanosti, ova se kombinacija naziva ''ledenom'' iako se radi o vrućem fluidu visoke [[Gustoća|gustoće]] i električne vodljivosti koji se ponekad naziva vodeno-amonijevim oceanom. Na dubini od 7000 km mogući su uvjeti pri kojima se metan raspada na dijamantne kristale koji se zatim spuštaju prema jezgri, <ref name="en46">{{cite journal | author=Kerr, Richard A.| title=Neptune May Crush Methane Into Diamonds| journal= Science| year= 1999.| volume=286 | pages= | url=http://www.sciencemag.org/content/286/5437/25.1| doi=}}</ref> kao i sloj mješavine vodikovih i kisikovih iona, te dublje superionizirane vode kod koje se kristaliziraju ioni kisika dok se vodikovi ioni slobodno kreću.
|