Neptun: razlika između inačica

| opis_slike = Neptun u prirodnoj boji, viđen sa svemirske letjelice [[Voyager 2]] s Velikom tamnom pjegom na lijevoj strani i Malom tamnom pjegom u donjem desnom dijelu. Bijeli oblaci se sastoje od metanovasmrznutog leda; sveukupna plava boja se stvara zato što [[metan]] upija crvenu [[svjetlost]]metana.

Suprotno relativno bezličnoj atmosferi Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom prolaska sonde [[Voyager 2]] 1989. godine na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name="en16">{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka od oko −218&nbsp; °C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose preko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal | author=Hubbard, W. B| title=Neptune's Deep Chemistry| journal= Science| year= 1997.| volume=275 | pages= 1279–1280 | url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 | doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name="en18">{{cite web|url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"|language=engleski|access-date=12. kolovoza 2012.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110718120920/https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|archivedate=18. srpnja 2011.}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name="en19">{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html|title="Data shows 2 rings circling Neptune"|language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>

[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220&nbsp; °C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000&nbsp;km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više nego [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 22706 706&nbsp;km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]].<ref>'''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

[[Datoteka:Neptune, Earth size comparison 2bComparison.jpgpng|mini|300x300px|desno|Zemlja i Neptun u istom omjeru veličine ]]

S dubinom rastu tlak i temperatura, no temperatura brzo prelazi [[Fazni dijagram|kritičnu točku]] i ukapljivanje atmosfere se nikada ne dogodi, već postoji postupan prijelaz u [[superkritični fluid]]. Fazna granica, odnosno doslovna površina oceana zato nije moguća.