Wikipedija

Sjevernoirski sukob: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
m typos fixed: suprostaviti → suprotstaviti, benda → sastava, niko → nitko, ostrva → otoka, sem → osim, juna → lipnja, kćerke → kćeri (2), komitet → odbor (3), januara → siječnja, marta → ožujka, aprila → travnja, tokom → tijekom
Redak 82:
===1912. – 1922.===
[[Datoteka:Ulster Covenant.jpg|mini|[[Ulsterski zavjet]] izdat je u protestu protiv Zakona o samoupravi u rujnu 1912.]]
[[Datoteka:Easter Proclamation of 1916.png|mini|Proglas Irske Republike je izdatizdan tokomtijekom [[Uskršnji ustanak|Uskršnjeg ustanka]] u travnju 1916.]]
Kao odgovor na kampanju za samoupravu koja je počela 1870-ih, unionisti, uglavnom ulsterski protestanti, protivili su se irskoj samoupravi i neovisnosti, plašeći se za svoju budućnost u većinski katoličkoj državi. Godine 1912. unionisti vođeni [[Edward Carson|Edwardom Carsonom]] potpisuju [[Ulsterski zavjet]] i zavjetuju se da će se suprostavitisuprotstaviti samoupravi i silom ako je potrebno. U tu svrhu nastaju [[Ulster Volunteer Force|Ulsterske dragovoljačke snage]] (UVF).<ref name="coogan">{{cite book |author=Tim Pat Coogan |title=The Troubles: Ireland's Ordeal and the Search for Peace |year=2002 |publisher=Palgrave Macmillan}}</ref>
 
Kao odgovor na stvaranje UVF-a nacionalisti na čelu s Eoinom MacNeillom osnivaju Irske dobrovoljačke snage, čiji je cilj bila borba protiv UVF-a i donošenje Zakona o samoupravi. Izbijanje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i sudjelovanje Irske u istom privremeno su odložili mogući građanski rat i rezoluciju o irskoj neovisnosti. Zakon o samoupravi, iako je prošao u britanskom parlamentu uz [[kraljevski pristanak]], suspendiran je tijekom trajanja rata.
Redak 91:
Odlukom britanskog parlamenta Irska je 1920. podijeljena na dvije regije u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, Južnu i Sjevernu Irsku. Ova podjela Irske potvrđena je u prosincu 1922. kada je Parlament Sjeverne Irske odlučio da Sjeverna Irska izađe iz sastava Irske slobodne države, pravom koje im je dato [[Anglo-irski sporazum|Anglo-irskim sporazumom]] 1921. Dio sporazuma potpisan 1922., naređivao je stvaranje odbora koja će odlučiti o granici između dvije države. Nakon [[Irski građanski rat|Irskog građanskog rata]], ovaj dio sporazuma je bio malog prioriteta novoj vladi u Dublinu koju je predvodio W. T. Cosgrave, koji će 3. prosinca 1925. potpisati sporazum kojim je tadašnja granica potvrđena, bez pravljenja ikakvih promjena. S obzirom da su okruzi okruzi Fermanagh i Tyrone, kao i granična područja okruga Derry, Armagh i Down bili uglavnom nacionalistička područja, odbor je još dodatno mogao smanjiti teritoriju Sjeverne Irske.
 
Sjeverna Irska ostala je dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je dobila svoj parlament i vladu. Iako su se želje unionista ispunile s obzirom da je Sjeverna Irska ostala u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, nacionalisti su podjelu Irske vidjeli kao ilegalnu i arbitražnu podjelu ostrvaotoka protiv volje većine naroda. Smatrali su da Sjeverna Irska nije ni legitimna ni demokratska država. Katolici su na početku činili oko 35% stanovništva. 557 ljudi, uglavnom katolika, ubijeno je u političkom i sektaškom nasilju između 1920. i 1922., i tijekom i poslije rata za neovisnost. Rezultat je bio raskol između katoličke i protestanske zajednice. Neki povjesničari opisuju nasilje, posebno ono u Belfastu, kao [[pogrom]].
 
===1922. – 1966.===
Redak 104:
===Kampanja za građanska prava===
[[Datoteka:Civil Rights mural, Bogside - geograph.org.uk - 1159245.jpg|mini|[[Mural]] za građanska prava u Derryju.]]
Tijkom sredine 1960-ih, počela je nenasilna kampanja za građanska prava. Pokret za građanska prava sastojao se od skupina kao što su Sjevernoirska udruga za ljudska prava (NICRA), Kampanja za socijalnu pravdu (CSJ), Akcijski komitetodbor građana Derryja i Narodna demokracija, čiji su ciljevi bili:
* kraj diskrimaciji pri zaposlenju – katolici/nacionalisti imali su manje šanse zaposliti se na određenim poslovima, prije svega u vladi
* kraj diskriminaciji pri dijeljenju stanova – lokalna vijeća koja su kontrolirali unionisti su dijelila stanove protestantima ispred katolika
Redak 114:
NICRA je optuživana da je republikanska organizacija čiji je konačni cilj ujedinjenje Irske. Iako su republikanci i neki članovi IRA-e (koja je tada provodila nenasilnu politiku pod vodstvom Cathala Gouldinga) pomogli pri stvaranju i upravljanju pokretom, nisu ga kontrolirali i nisu bili dominantna skupina unutar pokreta.<ref name="coogan"/><ref>English (2003), str. 91, 94, 98.</ref><ref name="cameron">Lord Cameron, ''Disturbances in Northern Ireland: Report of the Commission appointed by the Governor of Northern Ireland'' (Belfast, 1969). [http://cain.ulst.ac.uk/hmso/cameron2.htm#chap16 Poglavlje 16].</ref><ref>{{cite book |author=M.L.R. Smith |title=Fighting for Ireland?: The Military Strategy of the Irish Republican Movement |year=2002 |publisher=Routledge |page=81}}</ref><ref>{{Cite book |author=Bob Purdie |title=Politics in the Streets: The origins of the civil rights movement in Northern Ireland |publisher=Blackstaff Press |chapter=Poglavlje 4: The Northern Ireland Civil Rights Association}}</ref>
 
U ožujku i travnju 1966., nacionalisti su diljem Irske održali parade kako bi obilježili 50. godišnjicu Uskršnjeg ustanka. Grupa irskih republikanaca je 8. ožujka minirala Nelsonov stub u Dublinu. U to vrijeme, IRA je bila veoma slaba i nije sprovodila oružane akcije, ali su neki unionisti smatrali da se IRA spremala za novu kampanju u Sjevernoj Irskoj.<ref name="ptuvf">''Loyalists'', str. 37–40.</ref> Travnja 1966., grupa lojalista pod vodstvom [[Ian Paisley|Iana Paisleya]], protestantskog propovjednika, osniva Ulsterski komitetodbor za obranu ustava (UCDC). Uspostavljeno je paravojno krilo pod imenom Ulsterski protestantski dragovoljci (UPV), sa ciljem rušenja Terencea O'Neilla, premijera Sjeverne Irske. Iako je O'Neill bio unionista smatrali su da je bio blag prema pokretu za građanska prava i protivili su se njegovoj politici.<ref name=tricolour>Andrew Boyd. ''Holy War in Belfast''. [http://cain.ulst.ac.uk/othelem/docs/boyd69.htm "Poglavlje 11: The Tricolour Riots"]. Anvil Books, 1969.</ref>
 
[[Datoteka:Belfast murals AB.jpg|mini|Mural UVF-a u Belfastu.]]
Redak 126:
Nekoliko dana kasnije u Belfastu je osnovana studenska skupina Narodna demokracija.<ref name="cain1968"/> U kasnom studenom, O'Neill je obećao pokretu za građanska prava neke ustupke, koje su nacionalisti smatrali premalim, a lojalisti prevelikim. Narodna demokracija 1. siječnja 1969. započinje četvorodnevni marš od Belfasta do Derryja, koji je konstantno uznemiravan i napadan od strane lojalista. Demonstrante je 4. siječnja na mostu Burntollet napala skupina od 200 lojalista, ubrajajjući i neke policajce van dužnosti, naoružana željeznim šipkama, ciglama i flašama u unaprijed planiranoj zasjedi.<ref name="burntollet">Bowes Egan and Vincent McCormack. [http://cain.ulst.ac.uk/events/pdmarch/egan.htm ''Burntollet'']. L.R.S. Publishers, 1969; Pristupljeno 31. 3. 2017.</ref> Marš je ponovo napadnut u Derryju. Sudionici marša tvrdili su da policija nije učinila ništa da ih zaštiti i da je pomagala lojaliste. Te noći su policajci u četvrti Derryja, Bogsideu, palili katoličke kuće, napadali, prijetili i vrijeđali stanovnike na sektaškoj osnovi.<ref name="burntollet"/> Stanovnici Bogsidea su zatim postavili barikade kako bi spriječili policiju da uđe, stvorivši tako "Slobodni Derry" koji je nakratko postao no-go zona za sigurnosne snage.
 
U ožujku i travnju 1969., lojalisti su izvršili bombaške napade na vodene i električne instalacije diljem Sjeverne Irske, optuživši za te napade IRA-u i elemente pokreta za građanska prava. Pojedini napadi ostavili su veći dio Belfasta bez vode i struje. Lojalisti su se nadali da bi bombaški napadi mogli natjerati O'Neilla na ostavku čime bi se okončali ustupci nacionalistima.<ref name="cain1969">{{cite web |url=http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch69.htm |title=Chronology of the Conflict: 1969 |publisher=cain.ulst.ac.uk |accessdate=2017-03-31}}</ref><ref>Jim Cusack & Henry McDonald. ''UVF''. Poolbeg, 1997. str. 28.</ref> Između 30. martaožujka i 26. aprilatravnja izvršeno je 6 bombaških napada.<ref name="cain1969"/><ref name="psb">{{cite book |author=Peter Taylor |title=Loyalists |publisher=Bloomsbury Publishing |year=1999 |pages=59–60 |isbn=0-7475-4519-7}}</ref> Svi su okrivljivali IRA-u, a britanski vojnici poslati su da čuvaju instalacije. Unionistička podrška O'Neillu se smanjivala, što dovodi do njegove ostavke 28. travnja.<ref name="cain1969"/>
 
===Nemiri u kolovozu 1969. i posljedice===
19. travnja u Bogsideu je došlo do sukoba između NICRA-e, policije i lojalista. Policajci su ušli u kuću katoličkog civila, Samuela Devennyja (42) i pretukli ga zajedno s njegove dvije kćerkekćeri tinejdžerke i porodičnim prijateljem. Jedna od kćerkikćeri ostala je bez svijesti.<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/issues/police/ombudsman/po041001devenny.pdf Police Ombudsman statement on Devenny investigation], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 1. 4. 2017.</ref> Devenny je pretrpio srčani udar i umro je 17. srpnja od posljedica povrede. 13. srpnja policajci su pretukli katoličkog civila, Francisa McCloskeya (67) tijekom sukoba u Dungivenu. Preminuo je sljedećeg dana.<ref name="cain1969"/>
 
12. kolovoza, parada protestantskog bratstva, Šegrta Derryja izazvala je sukob između lojalista i nacionalista. Nakon što su nacionalisti počeli bacati kamenje i molotovljeve koktele policija je, uz podršku lojalista, pokušala zauzeti Bogside. Iako je policija koristila [[suzavac]], oklopna vozila i vodene topove, stotine nacionalista ih je držalo na odstojanju.<ref>Russell Stetler. [http://cain.ulst.ac.uk/events/battlebogside/stetler/stetler70.htm Extract from The Battle of Bogside (1970)], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 1. 4. 2017.</ref> Neprekidne borbe koje su trajale naredna dva dana postale su poznate kao bitka za Bogside.
Redak 139:
14. i 15. kolovoza, britanske snage raspoređene su po Derryju i Belfastu kako bi uspostavile red,<ref>{{cite book |author=Michael McKernan |title=Northern Ireland Yearbook 2005 |publisher=Stationery Office |year=2005 |page=17 |isbn=978-0-9546284-2-0}}</ref> ali nisu ušle u Bogside što je dovelo do privremenog prekida nemira. 8 ljudi je ubijeno, preko 750 povrijeđeno (uključujući 133 osobe sa ranama od vatrenog oružja), a uništeno je preko 400 kuća i poslovnih objekata, od čega su katolički činili 83%. 1.505 katoličkih i 315 protestantskih obitelji bilo je primorano napustiti svoje domove. Irska vojska je uspostavila izbjegličke kampove u blizini granice. Nacionalisti su se u početku obradovali dolasku vojske jer nisu vjerovali policiji. Odnosi su se ubrzo raspali zbog opresivnih mjera koje je vojska sprovodila.<ref>English (2003), str.&nbsp;136.</ref>
 
Nakon nemira, uspostavljen je Huntov komitetodbor kako bi ispitao sjevernoirsku policiju. Izvještaj, koji je objavljen 12. listopada, preporučivao je da se policija razoruža i da se specijalna policija ukine. Te noći su lojalisti u Belfastu protestovali protiv izvještaja. Tijekom nasilja u Shankillu, pripadnici UVF-a ubili su policajca Victora Arbucklea.<ref>David McKittrick. ''Lost Lives: The Stories of the Men, Women and Children who Died as a Result of the Northern Ireland Troubles''. Random House, 2001. str. 42</ref> On je bio prvi policajac koji je poginuo tijekom sjevernoirskog sukoba. U listopadu i prosincu 1969., UVF je izvršio niz malih bombaških napada u Republici Irskoj.<ref name="coogan"/>
 
==1970-ih==
Redak 151:
Unionisti smatraju da je glavni razlog eskalacije nastanak PIRA-e i OIRA-e, koje su nastale raspadom stare IRA-e 1969. Dok je stara IRA prihvatila nenasilnu borbu,<ref name="bishopmallie">{{cite book |author=Patrick Bishop & Eamonn Mallie |title=The Provisional IRA |publisher=Corgi Books |year=1987 |pages=52–54 |isbn=0-552-13337-X}}</ref> nova Privremena IRA je bila odlučna u svojoj namjeri da vodi oružanu borbu protiv britanskih vlasti u Sjevernoj Irskoj. Nova IRA je bila voljna prihvatiti ulogu zaštitnika katoličke zajednice,<ref>English (2003), str. 134–35.</ref> umjesto jedinstva radničke klase iz obje zajednice.
 
Nacionalisti nasilje u ovom periodu objašnjavaju nizom događaja. Jedan od incidenata bila je i bitka za Falls u srpnju 1970. kada je 3 000 britanskih vojnika uvelo policijski sat u nacionalističkoj četvrti Belfasta, Lower Fallsu ispaljujući preko 1 500 metaka i ubijajući 4 civila. Godine 1971. je uvedena internacija bez suđenja (od 350 osoba koje su privedene na početku, nijedna nije bila protestant).<ref name="rkwalker">{{cite book |author=R.K. Walker |title=The Hunger Strikes |publisher=Lagan Books |year=2006 |page=27 |isbn=1-904684-18-1}}</ref> Zbog slabih obavještajnih podataka,<ref>{{cite book |author=David Bonner |title=Executive Measures, Terrorism and National Security: Have the Rules of the Game Changed? |publisher=Ashgate |year=2007 |page=89 |isbn=978-0-7546-4756-0}}</ref> rijetko koji od privedenih je zapravo bio republikanski aktivist, ali su neki postali radikalizirani zbog svojih iskustava.<ref name="coogan"/> Treći događaj koji je doveo do povećane regrutacije i podrške nacionalista PIRA-i, bilo je ubijanje 13 nenaoružanih muških civila od strane britanske vojske na mitingu protiv internacije u Derryju 30. januarasiječnja 1972. (nekoliko mjeseci kasnije od povreda je preminuo još jedan muškarac). Ovaj incident je poznat kao [[Krvava nedjelja (1972.)|Krvava nedjelja]].<ref>{{cite book |last1=Walsh |first1=Dermot |title=Bloody Sunday and the Rule of Law in Northern Ireland |year=2000 |publisher=Gill & Macmillan |isbn=0717130851 |page=88 |url=https://books.google.com/books?id=l4AMAQAAMAAJ |accessdate=2017-04-03}}</ref> Smatra se jednim od najznačajnijih događaja sukoba. Za posljedicu je imao povećano neprijateljstvo republikanaca ka britanskoj vojsci i vladi, kao i povećanje podrške PIRA-i, koja se ogleda u povećanom broju dragovoljaca u tom periodu.
 
Od 1971. do 1975, 1 981 osoba je zatvoreno bez suđenja, od čega 1 874 katolika i 107 protestanata.<ref>{{cite web |url=http://cain.ulst.ac.uk/events/intern/sum.htm |title=Internment – Summary of Main Events |publisher=Cain.ulst.ac.uk |accessdate=2017-04-03}}</ref> Postojale su glasine o zlostavljanju i mučenju privedenih,<ref>Oren Gross & Fionnuala Ní Aoláin. Law in Times of Crisis: Emergency Powers in Theory and Practice'', str. 188; {{ISBN|978-0521833516}}.</ref><ref name="asmathews">Anthony Stuart Mathews. ''Freedom, state security and the rule of law: Dilemmas of the apartheid society'', str. 246; {{ISBN|978-0-702-11812-8}}.</ref> a pet tehnika koje su vojnici i policajci koristili tijekom ispitivanja proglašene su nelegalnim nakon istrage britanske vlade.<ref>Mireille Delmas-Marty. ''The European Convention for the Protection of Human Rights: International Protection Versus National Restrictions'', str. 261-62; {{ISBN|978-0-792-31283-3}}.</ref>
Redak 165:
===Saningdejlski sporazum i štrajk UWF-a===
[[Datoteka:British troops investigate a couple on the street in Belfast.jpg|mini|Britanski vojnici i policija ispituju par iza belfastskog Europa Hotela.]]
U lipnju 1973., nakon objave britanske [[Bijela knjiga|bijele knjige]] i ožujskog referenduma o statusu Sjeverne Irske, uspostavljeno je novo parlamentarno tijelo, Vijeće Sjeverne Irske. Izbori su održani 28. junalipnja. U listopadu 1973., nacionalističke i unionističke stranke su, zajedno sa britanskom i irskom vladom, potpisale Saningdejlski sporazum, čiji je cilj bio proizvesti političko rješenje unutar Sjeverne Irske. Sporazumom je [[izvršna vlast]] podijeljena između nacionalista i unionista i nastalo je "Vijeće Irske", tijelo sastavljeno od ministara iz Sjeverne Irske i Republike, stvoreno sa ciljem podsticanja na prekograničnu saradnju.
 
[[Datoteka:Protestant_graffiti_in_Belfast,_Northern_Ireland,_1974.jpg|mini|Protestantski grafiti u Belfastu.]]
Redak 171:
[[Datoteka:No Entry to Joy Street in Belfast, Northern Ireland, 1974.jpg|mini|lijevo|Belfastski ulični znakovi sa grafitima IRA-e.]]
 
Na kraju je Saningdejlski sporazum oborila je masovna akcija dijela lojalističkih paravojski (prije svega Ulsterski obrambeni savez, koji je tada imao oko 20.000 članova) i radnika, koji su osonvali Ulstersko radničko vijeće (UWC). Oni su organizirali generalni štrajk. Ovaj je štrajk žestoko oštetio radnu atmosferu u Sjevernoj Irskoj, a odsječene su bile i osnovne potrebe kao što su elektricitet i voda. Nacionalisti smatraju da britanska vlada nije dovoljno učinila da prekine štrajk i održi Saningdejlski sporazum. Postoje dokazi da je štrajk ohrabrivao i [[MI5]], kao dio njihove kampanje da dizorijentiraju vladu britanskog premijera [[Harold Wilson|Harolda Wilsona]].<ref>''Keeping Secrets'', London Review of Books, April 1987.</ref> Suočeni sa takvom opozicijom, pro-Saningdejlski unionisti su napustili vladu i novi režim je propao. Tri dana nakon početka štrajka, 17. svibnja 1974., dva tima iz Belfastske i Srednjoulsterske brigade UVF-a<ref name="taylorloyalists">Peter Taylor. ''Loyalists'' (1990). London: Bloomsbury Publishing Plc. str. 41-44, 125, 143, 163, 188–90</ref> detonirala su tri auto-bombe bez upozorenja u središtu Dublina, pri čemu je poginulo 26 ljudi, a ranjeno je oko 300. 90 minuta kasnije, u Monaghanu je eksplodirala i četvrta bomba, pri čemu gine još 7 ljudi. Nikada nikonitko nije osuđen za ove napade.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>
 
===Prijedlog o neovisnosti Sjeverne Irske===
Redak 186:
U travnju 1974., zabranu UVF-a ukinuo je Merlyn Rees, državni tajnik za Sjevernu Irsku. U prosincu, mjesec dana nakon [[Bombaški napad u Birminghamu|bombaškog napada u Birminghamu]], IRA je proglasila primirje, koje je teoretski trajalo narednu godinu. Bez obzira na primirje, sektaška ubojstva su se povećala u 1975., kao i sukobi među neprijateljskim paravojskama. To je 1975. učinilo jednom od najkrvavijih godina sukoba.<ref name="taylorloyalists"/>
 
31. srpnja 1975. u Bushkillu, u blizini Newryja, popularni irski sastav The Miami Showband vraćao se u Dublin nakon svirke u Banbridgeu, kada je upao u zasjedu pripadnika Srednjoulsterske brigade UVF-a, prerušenih u britanske uniforme na lažnom vojnom punktu. Ubijena su tri člana bendasastava, 2 katolika i protestant, a u slučajnoj eksploziji poginula su i dva pripadnika UVF-a. Narednog siječnja, 11 protestantskih radnika je ubijeno u masakru u Kingsmillu, nakon što su ih Republikanske snage Južnog Armagha izvele iz autobusa. Jedina preživjela osoba bila je upucana 18 puta. Ova ubojstva su navodno bila osveta za lojalističko ubojstvo dviju katoličkih porodica, prethodne noći.<ref name="coogan"/><ref name="suttonindexofdeaths"/><ref name="jbb"/>
 
Nasilje se nastavilo kroz 1970-te. Britanska vlada je u listopadu 1975. uvela ponovnu zabranu UVF-a. Kada se primirje IRA-e iz prosinca 1974. završilo u siječnju 1976., skupina se vratila nasilju, izgubivši nadu iz ranih 1970-ih u brzo povlačenje Britanaca i razvivši strategiju "dugog rata", pod kojom se podrazumijevala manje intenzivna, ali održljivija kampanja nasilja koja bi se mogla nastaviti u beskonačnost. Međutim, primirje Službene IRA-e iz 1972. postalo je trajno. OIRA se pretvorila u Radničku partiju Irske, koja je potpuno odbacivala nasilje. Od bivših članova OIRA-e izrasla je Irska nacionalna oslobodilačka armija, koja će nastaviti kampanju nasilja 1974.<ref name="jbb"/>
Redak 277:
 
== Nestali ==
Tijekom 1970-ih i 1980-ih, paravojne skupine su otele veći broj osoba za koje se mislilo da su špijuni, koje su potom ispitivane pod mučenjem i likvidirane.<ref>[https://www.bbc.com/news/uk-northern-ireland-10814888 "Who were the 'Disappeared'?"], BBC. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref> 18 ljudi, dvije žene i 16 muškaraca, uključujući i jednog časnika britanske vojske, oteto je i ubijeno tijekom sukoba. Ove žrtve neformalno se nazivaju Nestalima. Svi semosim Lise Dorrian likvidirale su republikanske paravojne skupine. Ostaci četiri osobe još uvijek nisu pronađeni.<ref>[http://uk.reuters.com/article/2014/12/08/uk-nireland-disappeared-widerimage-idUKKBN0JM0WH20141208 Northern Ireland Disappeared] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150731013724/http://uk.reuters.com/article/2014/12/08/uk-nireland-disappeared-widerimage-idUKKBN0JM0WH20141208 |date=31. srpnja 2015. }}, reuters.com. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref><ref>{{cite web |url=http://www.iclvr.ie/en/ICLVR/Pages/TheDisappeared |title=The Disappeared |accessdate=2018-11-11 |publisher=Independent Commission for the Location of Victims' Remains}}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.bbc.co.uk/news/uk-northern-ireland-24818800 |title=Disappeared issue 'a festering wound' says McGuinness |date=2013-11-05 |accessdate=2018-11-11 |publisher=BBC News}}</ref>
 
Britanske snage sigurnosti, uključujući Vojnu reakcionarnu snagu, izvršavale su ubojstva nenaoružanih civila.<ref name=BBC1>{{cite news |title=Undercover soldiers 'killed unarmed civilians in Belfast' |url=https://www.bbc.com/news/uk-24987465 |accessdate=2018-11-11 |publisher=BBC |date=2014-11-21}}</ref><ref name=II1>{{cite news |author=Michael McHugh |title=Amnesty wants probe into British army 'death squad' |url=http://www.independent.ie/irish-news/amnesty-wants-probe-into-british-army-death-squad-29775256.html |accessdate=2018-11-11 |publisher=Irish Independent}}</ref><ref>{{cite news |title=Book reveals Adams, McGuinness were on British Army death squad hit list |url=http://www.irishcentral.com/news/book-reveals-adams-mcguinness-were-on-british-army-death-squad-hit-list-232325111-237788191.html |accessdate=2018-11-28 |publisher=IrishCentral.com |date=2013-11-18}}</ref> Žrtve su obično bili katolici nepovezani sa paravojskama, poput ubojstvaa dva nenaoružana civila 15. travnja 1972. na Whiterock Roadu, ili masakr sedam nenaoružanih civila u [[Andersonstown]]u 12. svibnja 1972.<ref name=mckittrick182>McKittrick. ''Lost Lives: The Stories of the Men, Women and Children who Died as a Result of the Northern Ireland Troubles'', str. 182.</ref> Pripadnik MRF-a izjavio je 1978. da je vojska često pokušavala izvršiti operacije pod lažnom zastavom, kako bi isprovocirala sektaški konflikt i skrenula pozornost sa svojih trupa.<ref name=murray44-45>Raymond Murray. ''The SAS in Ireland''. Mercier Press, 1990. str. 44–45.</ref> Bivši član izjavio je da "mi nismo bili tamo da djelujemo kao vojna jedinica, mi smo bili tamo da djelujemo kao teroristička grupa".<ref>{{cite news |author=Owen Bowcott |title=Undercover Northern Ireland soldiers accused of killing unarmed civilians |url=https://www.theguardian.com/uk-news/2013/nov/21/army-unit-killings-northern-ireland |accessdate=2018-11-11 |work=The Guardian |date=2013-11-21}}</ref>
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Sjevernoirski_sukob"