Karlo I. Robert: razlika između inačica

'''Karlo I. Robert''' ([[Napulj]] [[1288]]. - [[Višegrad]], [[Mađarska]] [[16. srpanj]] [[1342]].) je bio kralj Hrvatsko - Ugarske države [[1301]] godine i ponovno od [[1309]]. godine do smrti (ujedno je bio i de jure hrvatsko-ugarski kralj od [[1295]])

 

 

'''Karlo Robert''' je bio sin [[Karlo Martel (Anžuvinac)|Karla Martela]] iz dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koji je bio poražen u ratu protiv rođaka [[Andrija III. Mlečanin|Andrije III. Mlečanina]] za hrvatsko-ugarsku krunu. Njegova baka je bila Marija Arpadović kćer hrvatsko-ugarskog kralja [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]]. Kako pobjednik ovoga građanskog rata nije imao muške djece ([[Ugarska]] tada još uvijek nije priznavala ženama pravo na krunu), a papa je bio još [[1295]]. godine okrunio Karla Roberta za kralja pojavila se mogućnost za dogovor o nasljeđivanju. Kada je pokušaj Andrije III. da za prijestolonasljednika proglasi svog ujaka Albertina Morosinija izazvao pobunu plemića, dogovor o nasljeđivanju '''Karla Roberta''' je bio postignut. Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja njegov nasljednik je kolovozu [[1300]]. godine krenuo iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je [[1301]]. godine okrunjen za kralja. Takav razvoj događaja je bio čekao poljski kralj [[Vaclav II., poljski kralj|Vaclav II.]] koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) šalje vojsku koja treba postaviti njegovog sina [[Vaclav III., poljski kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Ta vojska uspjeva zarobiti '''Karla Roberta''' koji je prisiljen na abdikaciju i povratak u Napulj.

 

 

Kada je napokon i [[Oton III., bavarski vojvoda|Oton III.]] [[1307]]. godine odustao od hrvatsko-ugarske krune pošto su ga pobunjenici zarobili put, za povratak '''Karla Roberta''' je bio otvoren. On će ipak pričekati čak dvije godine u [[Italija|Italiji]] na sigurnom da se stanje u državi riješi, kako bi od što više osoba bio prihvaćen za kralja. To će se s izuzecima dogoditi tek [[1309]] godine, dok će se na samu krunidbu čekati sve do [[27. kolovoza]] [[1310]]. godine. Kako niti ova krunidba nije darovalo potpuno državno jedinstvo, ubrzo dolazi do plemićkih buna koje osporavaju kraljevu vlast. Vrhunac toga novog građanskog rata postaje [[bitka kod Rožanovaca]] gdje Karlove snage pobjeđuju i potpuno uništavaju feudalnu dinastiju Abas koja kontrolira južnu [[Slovačka|Slovačku]]. Nakon ove pobjede nitko se više nije usudio osporiti kraljevu volju.

 

 

Iskušivši na svojoj koži što znači feudalna anarhija Karlo sada kreće u izgradnju kraljevog apsolutizma uvodeći kao jedinu mjeru važnost državnih zasluga, a ne krvi pri postavljanju plemića na položaje. Osnova toga sistema postaje davanje položaja baruna (u stvarnosti guvernera) vjernim osobama koje bi nakon nekoliko godina bile zamjenjene prije nego što steknu poslušnu političku bazu na dodjeljenim područjima. Na tim pozicijama oni bi kontrolirali minimalno 10 utvrđenih dvoraca, dok u isto vrijeme niti najmoćniji plemić ih nije imao više od 7 što je stvorilo situaciju u kojoj se svaka osoba bori da dobijemo ovu vremenski ograničenu čast.

Kao što je tom reorganizacijom sredio pitanje feudalaca, tako je financijskom reformom krenuo prema jačanju državne ekonomske moći. Uz pomoć nekoliko donesenih zakona trgovci su dobili olakšice za trgovinu koje se odmah iskorištavaju novim porezima tako država dobije nove porezne prihode. Taj tako dobiven novac nije upotrebljen za luksuzni život kralja kao što je uobičajeno u ostatku [[Europa|Europe]] nego ga se usmjerava prema vojsci kako bi hrvatsko-ugarska država postala vojna velesila.

 

 

Koristeći tako uvećanu državnu vojnu moć '''Karlo Robert''' se okrenuo svojim europskim susjedima. S Poljskom on sklapa vojni savez protiv [[Habsburg]]ovaca [[1335]]. godine koji se ubrzo pretvara u objavu pobjedničkog rata [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]] i [[Austrija|Austriji]]. Završetak toga pobjedničkog rata [[1337]]. godine samo povećava paniku već uznemirenoj u [[Venecija|Veneciji]] i [[Papinska država|Papinskoj državi]] zbog želje kralja da osvoji [[Napulj]] i ujedini kraljevstva. Iako će taj plan ove dvije talijanske sile uspjeti spriječiti, one moraju potvrdi sporazum iz [[1334]]. godine po kojemu će mlađi kraljev sin Andrija oženiti kraljicu Napulja i postati tamošnji kralj. Najveći kraljev uspjeh će ipak biti sklapanje sporazuma o nastanku personalne unije [[Hrvatska|Hrvatske]] [[Ugarska|Ugarske]] i [[Poljska|Poljske]] [[1339]]. godine. Po njemu kada umre poljski kralj [[Kazimir III., poljski kralj|Kazimira III.]] će nasljediti Karlov najstariji sin Ludovik koji mu je ujedno i nećak. Ova personalna unija će nastati [[1370]]. godine.

 

Jedini kraljev neuspjeh se dogodio na [[Balkan]]u. Tamo provođena politika je imala recept za katastrofu zbog forsiranja katoličke vjere pravoslavcima kao i dopuštanja postojanja vazalnih kneževstva čije stanovništvo je gajilo žestoko antimađarskog raspoloženja. Tamošnji prvobitno lojalni vojvoda [[Basarab I.]] je već [[1325]]. godine bio u pobuni protiv kralja. Do vojne intervencije će doći tek [[1330]]. godine i ona završava katastrofalnim kraljevim porazom u [[bitka kod Posade|bici kod Posade]]. Nakon ponižavajućeg kraljevog bijega u posuđenoj odjeći pobjednik u bitci postaje osnivač [[Vlaška država|Vlaške države]].