Marija Petković: razlika između inačica

'''Marija Petković''' ([[Blato]], [[Korčula]], [[10. prosinca]] [[1892.]] - [[Rim]], [[9. srpnja]] [[1966.]]), časna sestra proglašena blaženom, utemeljiteljica [[redovnik|redovničke]] zajednice [[Kćeri Milosrđa sv.Franje]], jedine redovničke zajednice osnovane u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

 

 

'''Blažena Marija Petković''', rodila se u župi Svih Svetih u Blatu, na [[otok]]u Korčuli. Poznata je i pod redovničkim imenom, sestra '''Marija od Propetog Isusa'''. Bila je [[6|šesto]] od [[8|osmero]] djece u [[obitelj]]i Antuna Petković-Kovača i Marije Petković (djevojački Marinović). Uzorni roditelji, djecu su [[Kršćanstvo|kršćanski]] odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje [[čovjek|ljudi]], [[glad]] i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga [[Isus|Gospodina]]«, kako ih je znala oslovljavati. Obitelj je bila bogata (imali su oko [[750]] radnika najamnika u [[maslina|maslinicima]] i [[vinograd]]ima, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala.

Bila je napredna i već je sa [[5]] g. pošla u osnovnu školu, a završila je s [[11]] g. S [[14]]. g. obećala se [[Isus]]u i s Njim se «vjerila», kako to ona kaže. Kada je imala [[19]] god. umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je [[vjeronauk]]u i glavnim predmetima pučke škole. Bila je poprilično krhka i često je obolijevala.

 

 

Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je [[Dubrovnik|dubrovačkoga]] [[biskup]]a [[Josip Marčelić|Josipa Marčelića]] [[1919.]] postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. U [[prosinac|prosincu]] [[1956.]], zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje [[konstitucija]]. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u [[Subotica|Subotici]]. Godine [[1936.]] prva grupa sestara uputila se u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], a [[1940.]] s drugom grupom, pošla je i Marija i započela svoj radu u [[Argentina|Argentini]]. Zbog rata u Europi, provela je u Južnoj Americi dvanaest godina i osnovala brojne redovničke zajednice i samostane.

 

 

Godine [[1952.]] vratila se u [[Europa|Europu]] i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću.

Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu [[9. srpnja]] [[1966.]] nije u marala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila [[Bog|Božja]] ljubav, dobrota i milosrđe.

 

 

U Rimskom vikarijatu, [[1986.]], pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom.

[[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio ju je blaženom [[6. lipnja]] [[2003.]] u [[Dubrovnik]]u, prilikom [[3|trećeg]] posjeta [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

 

 

Redovnička zajednica Kćeri Milosrđa sv.Franje, danas ima [[429]] časnih sestara, koje djeluju u državama [[Europa|Europe]] ([[Hrvatska]], [[Srbija]], [[Bosna i Hercegovina|BIH]], [[Slovenija]], [[Njemačka]], [[Italija]], [[Rumunjska]]) i [[Južna Amerika|Južne Amerike]] ([[Argentina]], [[Paragvaj]], [[Čile]] i [[Peru]]) te u [[Kanada|Kanadi]]. Kuća matica je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja.