Pokolji u Sarajevu: razlika između inačica

'''Masakri u Sarajevu''' su bili dio kampanje teroriziranja Sarajeva od strane srpskih snaga, VRS, JNA i paravojnih formacija, koje su [[Sarajevo]] držale u okruženju oko 1.300 dana, što je najduže u povijesti modernog ratovanja. Tijekom opsade pobijeno je preko 11.000 ljudi, od čega preko 1.600 djece. Za teroriziranje, sistematično snajperiranje i granatiranje civila tijekom opsade Sarajeva pravomoćno je osuđen zapovjednik Romanijskog korpusa srpske vojske, general Stanislav Galić [http://www.un.org/icty/galic/trialc/judgement/index.htm], dok je politički inspirator opsade, Radovan Karadžić još uvijek na slobodi.

 

 

Masakr djece u Bakarevoj ulici na Bistriku dogodio se [[26. lipnja]] [[1993]]. godine. Tog dana granata ispaljena sa srpskih položaja u okolici Sarajeva ubila je sedmero djece.

 

 

Masakr u Budakovićima se dogodio [[12. lipnja]] [[1993]]. godine,kada je granata ispaljena sa srpskih položaja usmrtila 10,a ranila 3 građana Sarajeva,na mezarju u Budakovićima. Granata je ispaljena na [[mezarje]] u vrijeme kada se obavljala [[dženaza]]. Na groblju Budakovići su poginuli:Edhem Borovina,Salko Bradić,Osman Curić,Asim Džaferović,Sejdalija Kurtić,Kasim Pintol,Smail Sarač i Began Sarajkić.

 

 

Masakri na Dobrinji su nekoliko masakara koji su počinjeni nad civilima u sarajevskom naselju [[Dobrinja]] tokom rata u BiH u srpskoj kampanji granatiranja Sarajeva. Prvi masakr se desio [[1. lipnja]] [[1993]]. godine u naselju Dobrinja III,kada je od dvije minobacačke granate ispaljene sa srpskih položaja,na mjestu između ulice grada Bakua i Trga djece Dobrinje,ubijeno 15,a ranjeno 80 civila,uglavnom djece. Granate su ispaljene na mjesto gdje se odigravao malonogometni bajramski turnir. Drugi masakr na Dobrinji dogodio se [[12. srpnja]] [[1993]]. u ulici Hakije Turajlića 37,kada je od minobacačke granate ispaljene od srpskih položaja,u redu za vodu stradalo 13 civila,a 15 ranjeno. Nakon toga su dva masakra u redovima za vodu,kada su srpske snage granatama pogodile ljude koji su čekali da kanistere ispune vodom,s obzirom da je srpska vojka prethodno prekinula dotok vode. Prvi masakr se dogodio [[21. lipnja]] [[1995]]. godine. Tada je iz pravca Nedžarića ispaljena granata koja je pogodila Osnovnu školu "Skender-Kulenović",u kojoj je veliki broj ljudi čekao u redu za vodu. Tom prilikom je ubijeno sedam,a ranjeno 12 ljudi,dok se drugi masakr dogodio [[21. srpnja]] [[1995]]. Tada je ubijeno šest,a ranjeno petnaest civila. Poginuli su [[12. srpnja]] [[1993]].:Ljiljana Matić,Ibro Talić,Enisa Talić,Jasna Tvrtković,Stela Tvrtković,Rahima Mehonić,Sedajeta Mehonić,Nedžiba Mehonić,Ajdin Kirlić,Dragica Mićanović,Zoran Simić,Sulejman Selimović,Ilham Jelovac. U redovima za vodu poginuli [[18. lipnja]] [[1995]].:Kenan Čizmić,Rešad Imamović,Izet Kadić,Lura Lončar,Safet Lončar,Sulejman Mehmedović,Bahrija Sijerčić.

 

 

Masakr u Ferhadiji ili Masakr u ulici Vase Miskina je jedan od najstrašnijih zločina u povijesti Sarajeva,kojeg su počinili pripadnici srpske vojske [[27. svibnja]] [[1992]]. godine nad civilima koji su čekali u redu kruh u glavnoj sarajevskoj ulici. Srpske snage su ispalile tri granate iz pravca Borija i usmrtile 26,a ranile 108 građana Sarajeva. Poginuli su:Nedžad Abdija,Ismet Ašćerić,Ruždija Bektešević,Snježana Biloš,Predrag Bogdanović,Vladimir Bogunović,Vasva Čengić,Gordana Ćeklić,Mirsad Fazlagić,Emina Karamustafić,Mediha Omerović,Bahrija Pilav,Mila Ruždić,Mile Ružić,Abdulah Sarajilić,Sulejman Sarajilić,Hatidža Salić,Galib Sinotić,Sreten Stamenović,Srećko Šiklić,Božica Trajeri-Pataki,Vlatko Tanacković,Srećko Tanacković,Tamara Vejzagić-Kostić,Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

 

 

Masakri na Markalama su bili dva masakra nad sarajevskim civilima od strane Vojske Republike Srpske tokom opsade Sarajeva u ratu u Bosni i Hercegovini. Dogodili su se na Markalama u povijesnoj jezgri Sarajeva,glavnog grada Bosne i Hercegovine. Prvi se dogodio [[5. veljače]],[[1994]]. godine kad je 68 ljudi poginulo,a dodatnih 144 ranjeno. Drugi se dogodio [[28. kolovoza]],[[1995]]. godine,kad su granate ubile 37 ljudi i ranile dodatnih 90. Ovaj,drugi napad bio je direktan uzrok [[NATO]]-ve kampanje bombardiranja srpskih položaja koja bi dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma i kraja rata u Bosni i Hercegovini. Pitanje da li su ove granate ispaljen sa položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine ili Vojske Republike Srpske je predmet dugotrajne rasprave i brojnih teorija zavjere. Prvi [[masakr]] dogodio se između 12:10 i 12:15,kada je granata pala u centru popunjene tržnice. Prvo se mislilo da je granata ispaljena s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine,no poslije se dovelo do zaključka da je to nemoguće utvrditi. Drugi masakr dogodio se u kolovozu u 11:00 h. Krivac je [[Vojska Republike Srpske]].