Razgovor:Alojzije Stepinac: razlika između inačica

 

:Alojzije Stepinac je samo ponekad javno kritizirao ustaše, a kako Tomasevich iznosi, "n''adbiskup Stepinac prilično je često protestirao direktno kod Pavelića, ali je rezultat tih protesta u većini slučajeva bio ravan nuli, jer se Pavelić prema nadbiskupu odnosio na ponižavajući način - nazivajući ga u njegovoj nazočnosti 'magarcem' - i nije obraćao mnogo pažnje na njegova pisma.''" Tomasevich navodi da je već u svibnju 1943. godine Stepinac morao objašnjavati Vatikanu svoj odnos prema režimu NDH, te je u izvještaju upućenom državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglioneu objašnjavao kako je „''okrutnost na koju se žale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv ured Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade''." U istom izvještaju Stepinac hvali razne korake ustaškog režima u prilog katoličkoj Crkvi, te smatra ispravnim da se podupre režim koji prema Stepinčevoj ocjeni predstavlja manje zlo od mogućeg povratka srpskog kraljevskog režima ili dolaska komunista na vlast. Tomasevich iznosi da su u to vrijeme i komunisti imali tek malu podršku među Hrvatima, koji su uglavnom bili privrženi demokratski i mirotvorno nastrojenoj [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] - makar je ustaški režim, koga je Stepinac podržavao, od svih režima daleko najviše ugnjetavao Hrvate, te provodio sustavne genocide nad Židovima, Srbima i Romima Tek kada su komunisti u drugoj polovini 1943. godine odustali od svojeg propagandnog "rata" protiv u narodu daleko popularnijeg HSS-a i uspostavili suradnju s dijelom vođa te stranke - u prvom redu s [[Božidar Magovac|Božidarom Magovcem]] - koji su očekivali pobjedu [[Saveznici|Saveznika]] u ratu, počeli su se Hrvati u većim brojevima pridruživati [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanima]]; dodatno ohrabreni [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]] u rujnu 1943. godine. Tomasevich ipak navodi da je Stepinac - nakon što je na početku rata snažno podržao osnivanje NDH i hvalio ustaški režim - s vremenom distancirao od ustaša a nakon što su Nijemci u listopadu 1943. god. ubili Stepinčevog brata Miška dao je u propovijedi 31. listopada 1943. god. napao nacistički rasizam, te njemačku praksu striljenja talaca koju je nazvao "''poganskim sistemom''", te ukazao da će zbog takvih zločinačkih politika "''mnogi i mnogi od onih, koji su do sada slušali glas Crkve, makar izloženi teroru, kušati konačno potražiti spas u šumama".'' Nakon toga je postala očitim da se Stepinac distancirao od ustaškog režima'','' a kako je očito smatrao vjerojatnim poraz sila Osovine, dao je u diplomatskim krugovima proširiti da on kao nadbiskup ''"...ako ima birati između privremene komunističke vlade u hrvatskim zemljama i četničke, bira, onu komunističku. Komunisti će ubijati svećenike i inteligenciju, a četnici u određenim krajevima ne će ostaviti ni hrvatsko dijete u kolijevci''". Tomasevich dodaje da Stepinac nije to u javnosti izrijekom osuđivao progone i ubijanja Srba prvenstveno u koncentracijskim logorima NDH, masovna etnička čišćena i prisilno prekrštavanja Srbe, makar je kod ustaških dužnosnika ulagao proteste protiv takvih čina. Nije Stepinac prosvjedovao niti protiv sustavnog uništavanju SPC, čak nije zbog toba izjavio niti neki privatni prosvjed; ali je bio potpisnik „Rezolucije o pitanju prijelaza grčkoistočnjaka na katoličku vjeru" koju je izdala Biskupska konferencija pod predsjedanjem nadbiskupa Stepinca nakon sjednice u Zagrebu, održane 17-18. studenoga 1941. godine, u kojoj se državnim vlastima poručuje da se neće prihvaćati nasilni čini radi vjerskih prijelaza, te se "''u Katoličku crkvu mogu se primiti samo oni koji bez svake sile podpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjega uvjerenja o istinitosti katoličke vjere''", a od državnih vlasti traži da "''se najstrože zabrani svaki protuzakoniti postupak protiv osobne slobode i svojine grkoiztočnjaka, a neka se izriču nad njima kazne, kao i nad drugim građanima, samo nakon provedenog sudbenog postupka. U prvom redu neka se najstrože zabrani svaka privatna akcija za rušenje grkoiztočnih crkvi i kapela i otuđivanje njihova vlasništva''". [[Suradnik:Thhhommmasss|Thhhommmasss]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Thhhommmasss|razgovor]])</small> 03:21, 19. rujna 2021. (CEST)