Razlika između inačica stranice »Petar Stanković«

Obrisana 63 bajta ,  prije 3 mjeseca
m
bez sažetka
(Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8)
m
 
== Životopis ==
Petar Stanković / Pietro Stancovich, barbanski [[kanonik]] i [[polihistor]] Istre, svećenik i pisac, [[polemičar]], posjednik golemog zemljišnog i novčanog imutka, znatiželjni [[istraživač]], [[izumitelj]] ratarskih strojeva, [[oplemenjivanje (stočarstvo)|oplemenitelj]] stoke, veliki bibliofil i [[Kolekcionar|sakupljač]] istarskih i drugih starina, član raznih, pretežito georgičkih europskih akademija, nedvojbeno je jedna od najzanimljivijih istarskih ličnosti s konca 18. i prve polovice 19. stoljeća. Pristaša fiziokratskih ideja, tipičan predstavnik svoga vremena, osebujnim je, gotovo romanesknim, nerijetko i kontroverznim načinom života privlačio pozornost ne samo vlastite istarske sredine, već i nekih europskih intelektualnih krugova, pa i vrlo uglednih pojedinaca s kojima se dopisivao, a neki su ga iz europskih metropola dolazili i posjećivati u malom istarskom Barbanu.
 
Rođen u obitelji bogatog barbanskog poduzetnika Antuna Stankovića, Petar Stanković je temelje svoje pismenosti na [[Hrvatski jezik|hrvatskom]] i [[Talijanski jezik|talijanskom]] jeziku dobio od lokalnog svećenika. Višu školsku naobrazbu stekao je u talijanskim školama koje je pohađao u [[Rovinj]]u, [[Padova|Padovi]] i Vidmu ([[Udine]]). Iako je u Padovi diplomirao [[teologija|teologiju]], njegov se interes protezao i na prirodne znanosti: kemiju, astronomiju, botaniku, fiziku, matematiku.
 
Godine 1795., rekavši mladu misu, započinje sa [[svećenik|svećeničkim]] radom. Kako je svećenikom postao zbog očevih ambicija, manje je mario za duše u svojoj [[župa|župi]], a više za svoje materijalno stanje. Kanonikom postaje već u dvadeset i sedmoj godini, no bavio se raznim područjima; arheologijom, jezikoslovljem, bilježio je narodne običaje, bavio se izumima, zoologijom, botanikom, glazbom, pa i arhitekturom. Dva [[Stankovićev uređaz za preradu maslina|njegova]] izuma za [[uređaj za preradu maslina|preradu]] [[maslina]] priskrbila su mu i međunarodni ugled kao izumitelja. Bio je strastveni zaljubljenik u knjigu. Svoju je veliku knjižnicu s preko 4000 svezaka ostavio gradu svoje mladosti – Rovinju, i ona se čuva u [[Zavičajni muzej Rovinja|Zavičajnom muzeju Rovinja]] pod nazivom „Stancoviciana“. Niz njegovih objavljenih knjiga te neobjavljenih rukopisa i pisama čuva se i u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Za života je objavio dvadeset i tri knjige s oko 3000 stranica, gotovo sve na [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]]. Prvo mu je djelo na hrvatskom jeziku "Kratak Nauk Karstianski", no zapažena je i njegova prigodnica na hrvatskom jeziku “Za pyr”. Osrednji [[pjesnik]], Stanković je veće uspjehe postigao u znanosti i [[publicistika|publicistici]]. Najveći je uspjeh postigao knjigom "[[Biografia degli uomini distinti dell'Istria]]" (“Biografije poznatih Istrana”) koja je doživjela tri izdanja (na talijanskom jeziku) i u kojoj je u tri opsežna sveska prikupio biografije i druge podatke o osobama i zbivanjima u daljoj i bližoj istarskoj prošlosti, za što su ga suvremenici ovjenčali epitetom “istarskog [[Plutarh]]a”.
Stanković je praotac [[permakultura|permakulture]] i prethodio je cijelo stoljeće tvorcu permakulture Japancu [[Masanobu Fukuoka|Masanobuu Fukuoki]].<ref name="Glas Istre"/>
 
12.005

uređivanja