Miroslav Brandt: razlika između inačica

'''Miroslav Brandt''' ([[Cerić]] kod [[Vinkovci|Vinkovaca]], [[1914]]. - [[Zagreb]], [[2002]].), hrvatski povjesničar, pisac, publicist i kulturolog. Opseg djelatnosti Miroslava Brandta, kao i njegov utjecaj, golemi su. Velika erudicija, sistematičnost, te polivalentnost interesa omogućili su mu da ostvari kapitalna djela u više područja, te ostavi snažan pečat na raznorodnim, naizgled nepovezanim granama djelatnosti.

 

 

Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta]] je diplomirao 1948. na predmetima povijest, zemljopis i latinski jezik, gdje je i doktorirao 1954., tezom naslova «Razvoj privrednih i društvenih odnosa u [[Split]]u do kraja [[14. stoljeće|14. stoljeća]]». Radio je kao knjižničar [[NSK|Sveučilišne knjižnice]], zatim kao kustos [[Povijesni muzej|Povijesnog muzeja]], asistent u Historijskom institutu [[HAZU|JAZU/HAZU]], te kao dugogodišnji profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je bio i [[prodekan]].

No, autorov angažman je sezao daleko preko medievalističkih i religijskofilozofskih studija. Kao prevoditelj dijela [[Marcel Proust|Proustova]] ciklusa «U traganju za izgubljenim vremenom», Brandt je pokazao senzibilitet za književne i jezične pojave. Stoga nije čudo da je upravo on bio među sedmoricom sastavljača «[[Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika]]» (po svemu sudeći, izgleda da je sam Brandt osobno sastavio i napisao tekst «Deklaracije»), [[1967]]. Onemogućivan poslije toga, ipak nije bio podvrgnut težim represalijama (uostalom, kao ni ostali autori «Deklaracije»), nego mu je sužavano polje aktivnosti.

 

 

Najznačajniji Brandtov polemički spis je svakako «Antimemorandum», tekst u kojem žestoko i argumentirano pobija teze tzv. «[[Memorandum SANU|Memoranduma SANU]]», temeljnoga dokumenta novije [[Velika Srbija|velikosrpske]] ideologije. Kasnije je pisac bio glavnim pokretačem objavljivanja kompendija «Izvori velikosrpske agresije», [[1991]]., prevedenom i na engleski i francuski, u kojem je objavljen i njegov «Antimemorandum». Ironije radi valja reći da ta dva izuzetno utjecajna, upravo povijesno prijelomna rada (poglavito «Deklaracija»), djeluju sada dosta anakrono zbog stila i argumentacije natopljene jugokomunističkom frazeologijom, koja je bila nužna da bi uopće bili objavljeni u doba postojanja SFRJ. Tako je Miroslav Brandt doživio paradoksalnu sudbinu publicista koji je bio daleko učinkovitiji od klasika hrvatske publicistike ([[Ivo Pilar]], [[Milan Šufflay]]), no čija publicistička djela nisu odoljela zubu vremena.