Vojin Bakić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
Broj spašenih izvora: 5; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.1
Redak 85:
Gorana prepoznao je sličnu tragičnu sudbinu svoje braće, pogibiju mladih revolucionara koji hrabro žrtvuju svoj život u borbi protiv okupatora. Bakić je s velikim žarom prionuo radu na Goranovu portretu. Radi nekoliko varijanti, u glini, mramoru, bronci, sadri, metalnoj, srebrnoj i zlatnoj foliji... Goranov se portret iz 1946. psihološkom karakterizacijom i oblikovnom kvaliteom izdigao iz tadašnje produkcije socrealističkog portreta pa mu donosi veliki uspjeh, javna priznanja, nagrade i nove narudžbe. Knjigu bliskog prijateIja [[Oto Šolc|Ota Šolca]] ''Goran i ja'' (1955.), crtežima je ilustrirao Vojin Bakić.
 
Spomenik Goranu koji od 1964. nalazi u Ribnjaku<ref>[http://spomenik.pbworks.com/w/page/40392636/Vojin%20Bakić%3A%20Ivan%20Goran%20Kovačić Javni spomenik u Zagrebu: Vojin Bakić: Ivan Goran Kovačić]</ref> i u Goranovu rodnom mjestu [[Lukovdol]], nastao je 1956. godine, te je u dvije varijante bio prikazivan na izložbama prije nego je izveden kako javna skulptura. Nakon razdoblje istraživanja kako Goranov lik reducirati do simbola ideje, pojednostavljivanjem elemenata antropomorfnog portreta dolazi do volumena apstraktnih geometrijskih ploha koje se spajaju pod oštrim bridovima i koje čine apstraktnu formu kristaličnog oblika. Spomenik u Ribnjaku Izveden je od prilepskog granita, visok je dva i pol metra i težak 20 tona.<ref>[{{Citiranje časopisa |url=http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/VO/9E59458CB74D2286C1257999004B7387?OpenDocument |title=Galerija nepokretnih kulturnih dobara grada Zagreba: Park Ribnjak] |journal= |access-date=18. listopada 2014. |archive-date=23. listopada 2014. |archive-url=https://web.archive.org/web/20141023010149/http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/VO/9E59458CB74D2286C1257999004B7387?OpenDocument |url-status=dead }}</ref> Od 1964. u Lukovdolu se održava pjesnička manifestacija [[Goranovo proljeće]]. U blizini Goranove rodne kuće u kojoj je otvoren memorijalni muzej<ref>[http://hvm.mdc.hr/hrvatski-povijesni-muzej---memorijalni-muzej-ivan-goran-kovacic,762%3ALKD/hr/info/ Hrvatski povijesni muzej - Memorijalni muzej Ivan Goran Kovačić]</ref>, nalazi se [[amfiteatar]] gdje se održavaju pjesnički susreti. Na uzvisini, uz rub amfiteatra je postavljena metalna verzija istog spomenika. Oštrih bridova u nehrđajućem čeliku, skulptura svojom apstraktnom svjetlećom
površinom simbolizira vječno svjetlo i čistoću ideala tragično preminulog pjesnika<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://ineco.posluh.hr/pgz/spomenici_nob/vrbovsko.html |title=Memorijalna baština: Spomen obilježja Primorsko goranske županije |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20100815054411/http://ineco.posluh.hr/pgz/spomenici_nob/vrbovsko.html |archive-date=15. kolovoza 2010. |access-date=18. listopada 2014. }}</ref> Bakić je 1973. oblikovao [[Goranov vijenac]] kolajnu s nanizanim ulaštenim diskovima (derivacija plošne verzije Svjetlonosnih oblika) koji se po veličini nižu u vijenac, a u največem je otisnut Goranov portret u plitkom reljefu.<ref>Alen Kurbanović [http://www.jutarnji.hr/petar-gudelj-ovjencan-goranovim-vijencem-/649089/ Petar Gudelj ovjenčan Goranovim vijencem] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141018220732/http://www.jutarnji.hr/petar-gudelj-ovjencan-goranovim-vijencem-/649089/ |date=18. listopada 2014. }} Jutarnji list, 21.3. 2010.</ref> Izradio je broš i značku s likom Gorana u plitkom reljefu, kao i reljef Goranova profila u medaljonu.
 
=== Josip Broz Tito ===
Redak 94:
Sudjelovao je na natječaju 1982. za ''Spomenik drugu Titu i vjekovnoj borbi Zadra za slobodu'' koji je trebao biti podignut na prostoru ispred rimskog foruma. Bakićevo rješenje je bila gigantizirana Titova glava položena na tlu između dvije apstraktne geometrijske forme u obliku segmenta polukugle. Komisija nije odabrala nijedno ponuđeno rješenje pa do izgradnje nikada nije došlo.
[[Datoteka:Maketa Titovog spomenika u Zagrebu.JPG|mini|Maketa Titovog spomenika u Zagrebu]]
Velik uspjeh Bakić je postigao na jugoslavenskom javnom, anonimnom natječaju za Titov spomenik na Trgu revolucionara (danasnji Radićev trg) u Zagrebu raspisanom 1986. Cilj je natječaja izvedba vrhunske urbanisticko-arhitektonske kiparske realizacije kojom će se ostvariti nova prepoznatljiva vizura Zagreba. Prvu nagradu osvajaju Vojin Bakić (za skulpturu) i njegov sin Zoran (za arhitekturu). Spomenik je trebao biti visok čak 36 metara, a skulptura Tita četiri metra. Tito u dugačkom kaputu samouvjereno stoji ispred velike, apstraktne mase koja se nalazi iza njega. Lice je riješeno sa samo par detalja, nije deskriptivno pa ipak je posve jasno o kome je riječ. Skulptura Tita trebala je stajati na južnoj osi. A forma koja je stajala iza njega bila je zamišljena zapravo kao slavoluk od nehrđajućeg čelika kroz koji se trebao prolaziti ustvari je gigantizirana skulptura koja pripada Bakićevim ''razvijenim površinama'' iz 1963. Sam Bakić ga ovako opisuje: "...spomenik koji nazivam simbol - simbol Titova djela, revolucije, borbe, uspona... Ova razlistala forma sadrži i oblik koji simbolizira djelo i luk kroz koji je Tito simbolično prošao". Planirano je da spomenik bude završen do 100. godišnjice Titova rođenja, 1992, ali je uslijed događaja početkom 1990-ih projekt napušten. <ref>[http://www.jutarnji.hr/jedini-spomenik-titu-u-zagrebu-vojina-bakica-trebao-je-biti-visok--36-metara/1122993/ Jedini spomenik Titu u Zagrebu Vojina Bakića trebao je biti visok 36 metara] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141018220744/http://www.jutarnji.hr/jedini-spomenik-titu-u-zagrebu-vojina-bakica-trebao-je-biti-visok--36-metara/1122993/ |date=18. listopada 2014. }}, Jutarnji list</ref>
 
== Nagrade ==
Redak 114:
=== Vojin Bakić Galerija Nova ===
 
Posljednju izložbu za života Bakić je imao u rodnom Bjelovaru 1966. godine. Tako da je ova izložba ženskog kustoskog kolektiva WHW u suradnji s umjetnikovom obitelji održana na ljeto 2007. godine bila prva nakon 41-u godinu.<ref name="Patricia">Patricia Kiš, [http://www.jutarnji.hr/veliki-povratak-drzavnog-kipara-i-prvaka-apstrakcije/253360/ Veliki povratak državnog kipara i prvaka apstrakcije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141018220740/http://www.jutarnji.hr/veliki-povratak-drzavnog-kipara-i-prvaka-apstrakcije/253360/ |date=18. listopada 2014. }}, [[Jutarnji list]], 10.06.2008.</ref> Izložba u Galeriji Nova sastojala se od dvije paralelne cjeline. Prva je arhiv s dokumentacijom koji unutar vremenskog slijeda kontekstualizira rad Vojina Bakića u širem socijalnom i umjetničkom kontekstu, prateći i sumirajući dinamiku praćenja, kontinuitete i lomove. Drugu cjelinu činio je izbor iz ostavštine umjetnikove obitelji, koji obuhvaća pedesetak skulptura manjeg i srednjeg formata, niz maketa, modela spomenika, studija i crteža. Izložene su bile i brojne antologijske skulpture a neke od njih, kao i niz crteža, prvi put su predstavljani javnosti.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=16105 Djela Vojina Bakića u Galeriji Nova], Culturnet.hr</ref> Protokol predstavljanja ovog drugog dijela bio je nešto drugačiji. On je bio diktiran uvjetima u kojima se nalazila Bakićeva baština ali i ograničenjima prezentacije u manjoj galeriji kao što je Nova. Skulpture su se mogle gledati svakodevno kroz staklenu stijenku galerije, čija su se vrata nekoliko puta tjedno otvarala publici uz prateća stručna vodstva kustosa, kritičara, umjetnika.<ref>[http://www.dnevnikulturni.info/vijesti/likovnost/183/izlozba_vojina_bakica_u_galeriji_nova/ Izložba Vojina Bakića u Galeriji Nova], Dnevni kulturni info, 27.06.2007.</ref>Povodom izložbe izlašao je specijalan broj novina Galerije Nova, u kojima su objavljeni razgovori s nekoliko povjesničara umjetnosti i umjetnika o Bakićevu radu ([[Jerko Denegri]], Tonko Maroević, Marija Gattin, Snješka Knežević, David Maljković, Antonio Gotovac Lauer i s umjetnikovom unukom Anom Martinom Bakić), te nekoliko antologijskih tekstova o Bakiću (Prelog,Denegri, Maković, Kolešnik).<ref>[http://www.whw.hr/download/newspaper/novine-12-vojin-bakic.pdf Novine Galerija Nova br. 12.], Što, kako i za koga/WHW</ref>
 
Isti kolektiv "WHW/Što, kako i za koga" je bio pozvan sljedeće godine 2008. u [[Graz]] da nakon niza desetljeća samostalno predstavi Bakića u inozemstvu.<ref name="Patricia" /> Pitanje ove izložbe u Grazer Kunstvereinu, koja je kroz makete prikazala većinu njegovih najvažnijih javnih plastika, bio je odnos između umjetnosti i ideologije te koliki je bio prostor za apstraktnu umjetnost u socijalstičkoj Jugoslaviji i postsocijalističkoj Hrvatskoj.<ref>[http://www.grazerkunstverein.org/version_pre2014/component/content/article/2-programm/10-0406-24082008-vojin-bakic.html 04.06. - 24.08.2008 | Vojin Bakic], Grazer Kunstverein</ref>
Redak 120:
=== Retrospektiva Vojina Bakića ===
 
"Retrospektiva Vojina Bakića - Svjetlonosne forme" u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održana je od [[7. 12.]] [[2013.]] do [[2. 3.]] [[2014.]] godine. Izložba je dobila sjajne kritike te veliku pozornost medija i publike pa je i produljivano njeno trajanje<ref name="Novost iz MSU-a">[http://www.msu.hr/#/hr/20177/ MSU - Novosti - Izložba Vojina Bakića produljena do 2. ožujka 2014."]</ref> a postala je i kulturni događaj godine 2013., prema anketi Jutarnjeg lista u kojoj je sudjelovalo 15 kulturnjaka različitih profila.<ref>Adriana Piteša [http://www.jutarnji.hr/retrospektiva-vojina-bakica-kulturni-je-dogadaj-godine/1151249/ 2013. OČIMA KULTURNJAKA Retrospektiva Vojina Bakića kulturni je događaj godine] Jutarnji list, 2.1. 2014.</ref> Izložba je željela vratiti Vojinu Bakiću mjesto koje mu pripada u povijesti hrvatske i europske umjetnosti ali i potaknuti na promišljanje odnosa hrvatskog društva prema spomeničkoj baštini i društvenom sjećanju. Osim najvažnijih radova poput Bika, bili su izloženi i crteži, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, projektna i osobna dokumentacija, audio i filmska građa. Prvi puta je javnosti prikazana studija i maketa za nikad realiziran zagrebački spomenik [[Josip Broz Tito|Titu]]. Umjetnikove unuke i arhitektice Vjera i Ana Martina Bakić, bile su suradnice na izložbi i autorice likovnog postava, te su prvi put javnosti pokazale obiteljsku zbirku.<ref>Branimira Lazarin [http://www.novossti.com/2013/12/ana-martina-i-vjera-bakic-vojine-spomenike-zelimo-izmjestiti-iz-kategorije-nezeljene-bastine/ Ana Martina i Vjera Bakić: Vojine spomenike želimo izmjestiti iz kategorije neželjene baštine] [[Novosti (Hrvatska)|Novosti]], 16.12. 2013.</ref> Na Noći muzeja izložbu je posjetilo čak 15000 posjetitelja <ref>[http://vijesti.hrt.hr/s-hrt-om-u-noc-muzeja-video-kopija-1 U Noći muzeja 350.900 posjetitelja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141018212914/http://vijesti.hrt.hr/s-hrt-om-u-noc-muzeja-video-kopija-1 |date=18. listopada 2014. }}, HRT</ref>, a tad su posjetitelje kroz izložbu osobno provele unuke Vojina Bakića, koje su iz osobne perspektive dočarale umjetnikov život i stvaralaštvo.<ref>[http://nocmuzeja.hr/popis-muzeja/muzej-suvremene-umjetnosti/ Program noći muzeja: Retrospektiva Vojina Bakića – „Subjektivni i objektivni pogledi“]</ref> Izložba se održala pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske [[Ivo Josipović|Ive Josipovića]].<ref name="Press relese MSU-a">[http://www.msu.hr/#/hr/20004/ MSU - Press - Retrospektiva Vojina Bakića "Svjetlonosne forme"]</ref>
 
== Galerija ==