Morski sisavci: razlika između inačica

Prilagodba životu u vodi obuhvaća razvoj više [[konvergencija (biologija)|konvergentnih]] osobitosti. Tako su se kod svih njih prednji [[ekstremitet]]i razvili u [[peraja|peraje]] koje podsjećaju na [[veslo|vesla]], dok su se zadnje noge ili potpuno izgubile kao kod kitova i morskih krava, ili se u vodi skupljaju jedna uz drugu i služe kao jedna repna peraja kod tuljana. Tu još dolazi i gotovo potpuni gubitak [[dlaka]], izgradnja snažnog potkožnog [[masno tkivo|masnog tkiva]], kao i promjena sistema za disanje kako bi mogli provesti duže vrijeme pod vodom. Ovisno o definiciji, u tu bi se skupinu mogao ubrojati i [[bijeli medvjed]] čije latinsko ime ''Thalarctos maritimus'' također govori o njegovom načinu života u vodi i uz nju. On pokazuje visok stupanj prilagođenosti vodi kao životnom prostoru. Slično, to se odnosi također i na [[vidre]].

 

More, odnosno voda uopće, je životni okoliš koji se značajno razlikuje od onog na kopnu, a pred organizme koji žive u tom okolišu postavlja sasvim specifične zahtjeve. To je kod organizama koji su tijekom [[evolucija|evolucije]] napustile kopno i otišle u more dovelo do različitih prilagodbi bez kojih život u vodi ne bi bio moguć.

 

[[Slika:Neophoca cinerea.JPG|thumb|250px|right|Australski morski lav]]

Najočitiju razliku pri tome pretstavlja medij [[voda]] sam po sebi, svejedno da li je u pitanju [[more]] ili slatka voda. Voda ima veliki [[potisak]], a uz to istovremeno i značajno višu [[viskoznost]] od [[zrak]]a koji okružuje kopnene životinje. Da bi mogle živjeti u vodi, te životinje prvo moraju naći način trajnog boravka u vodi, a zatim i mogućnost kretanja u njoj.

U prilagođavanju životu u vodi najdalje su otišli [[kitovi]]. I kod njih u cijelosti nedostaju zadnji [[ekstremitet]]i, a prednje noge su se oblikovale u velike peraje oblika vesla. No, različito od morskih krava, njigove peraje su pokretne samo u ramenom zglobu, dok zglobova lakta i zapešća više nemaju. Vanjski prsti su im jako skraćeni, srednji prsti su vrlo dugi i imaju povećan broj kostiju prstiju, čak do četrnaest. Rep je kod svih kitova postavljen vodoravno i služi za kretanje. Kod kitova se pojavljuje dodatna peraja na leđima koja pomaže životinji stabiliziranje u vodi. To je neparna, nepokretna struktura na sredini leđa koju podržava vezivno tkivo i hrskavica.

 

Sisavci dišu [[pluća|plućima]], što znači da im za disanje treba [[kisik]] iz zraka. Nijedan sisavac ne može disati pod vodom jer nema [[škrge]]. Zbog toga sisavci koji žive u moru moraju u pravilnim razmacima izlaziti na površinu. Pod vodom se najduže mogu zadržati [[kitovi]]. To su im omogućili neki [[fiziologija|fiziološki]] procesi kao i promjene pluća i drugih organa.

 

Kod boravka pod vodom potreba za kisikom smanjuje se dodatno usporavanjem krvotoka kao i srčane aktivnosti kitova. Pored toga, pojedini organi i dijelovi tijela odvajaju se od krvotoka. Ove posebnosti omogućuju kitovima dijelom i jako duge boravke pod vodom. Tako neki [[brazdeni kitovi]] rone do 40 minuta, [[ulješure]] do 90 minuta, dok [[sjeverni čelasti kit|sjeverni]] i [[južni čelasti kit|južni čelasti kitovi]] mogu roniti i do dva sata. Uz to, ulješure zaranjaju i dublje od 3.000 metara.

 

Zbog velike količine soli morski organizmi, čija tjelesna tekućina ima osjetno nižu koncentraciju soli, moraju izbaciti višak soli. Pri tome, ne smiju izgubiti previše tekućine iz tijela. To za sisavce znači, da njihovi [[bubreg|bubrezi]] moraju izlučivati vrlo koncentrirani [[urin]].

Prehrana u moru može se zasnivati na raličitim osnovama. Jednako kao i kod [[sisavci|sisavaca]] koji žive na kopnu, i morski sisavci se dijele na [[biljožder]]e i [[mesožder]]e. Morske krave su biljožderi čija hrana se sastoji od [[morske trave|morskih trava]] i vlaknastih [[alge|algi]] koju pasu. Tu hranu usitnjuju krupnim [[zub]]ima koji su upavo tome i namijenjeni.

 

Slične prilagodbe životu u vodi mogu se vidjeti i kod drugih [[kopneni kralježnjaci|kopnenih kralježnjaka]] koji nisu sisavci. Tako su se među [[ptice|pticama]] [[pingvinke|pingvini]] kao i [[morskovodnice]] i još neki izumrli [[gmazovi]] prilagodili životu u vodi. Pri tome su dobili aerodinamični oblik tijela i prilagodili [[ekstremitet]]e oblikom i funkcijom kretanju pod vodom.

 

Veliki razlog za promjenu životne sredine, odnosno povratak s kopna natrag u more je korištenje novog resursa i izbjegavanje konkurencije na kopnu. Ovo se odnosi prije svega na hranu u moru koju su rani oblici današnjih morskih kralježnjaka mogli koristiti bez konkurencije. Postepenim prilagođavanjem i usvajanjem ključnih osobina kao što su razvoj plivaćih kožica, promjena oblika tijela i drugih osobina, ove životinje su uspjevale, tijekom [[evolucija|evolucije]] neprekidno prodirati dublje i dalje u more od svojih konkurenata. Tako su se oblikovali prijelazni oblici koji su bili preci današnjih stanovnika mora.