Münchenski sporazum: razlika između inačica

'''''Münchenski sporazum''''' ([[češki jezik|češki]]: ''Mnichovská zrada''; [[njemački jezik|njemački]]: ''Münchner Abkommen'') je ugovor s kojim je riješena '''Sudetska kriza'''. Ugovor je potpisan u [[München]]u [[29. rujna]] [[1938]]. između Zapadnih sila i Njemačke.

 

 

Nakon što je godine 1937. između Njemačke, Italije i Japana potpisan tzv. [[Antikominternski Pakt]] - preteča budućeg [[Trojni pakt|Trojnog pakta]] - Njemačka je godine [[1938]]. poduzela nasilnu aneksiju, tzv. [[Anschluss]] [[Austrija|Austrije]]. Hitlerov režim je taj potez opravdavao provođenjem načela o pravu na samoodređenje, odnosno činjenicom da su mnogi Austrijanci sebe smatrali dijelom njemačke nacije od koje su odijeljeni umjetnom granicom.

Hitler je sličan izgovor odlučio primijeniti na [[Sudeti|Sudete]] - oblast Čehoslovačke gdje su Nijemci činili većinu. Čehoslovačka vlada je bila spremna da se pokušaju mijenjanja granica odupre oružanim putem, računajući na svoj status vjerne francuske saveznice. Međutim, britanska vlada je držala da još nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom [[30. rujna]] 1938. sklopi [[Münchenski sporazum]] kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Ostavljena na cjedilu, čehoslovačka vlada je podlegla njemačkom ultimatumu. Dok su dio svjetske javnosti ovim događajima bio šokiran i razočaran, veliki dio zapadne javnosti ih je smatrao ispravljanjem versajskih nepravdi te iskorištenom prilikom za postizanje trajnog mira u svijetu.

 

 

Te su se nade vrlo brzo izjalovile, kada su [[Mađarska|mađarska]] i poljska vlada iskoristile Hitlerov presedan kako bi i one tražile i na kraju dobile čehoslovački teritorij. Do proljeća 1939. autoritet vlade u Pragu je bio tako uzdrman da se u [[Slovačka|Slovačkoj]], na njemački poticaj, razvio separatistički pokret. Koristeći to kao izgovor, njemačke snage su u proljeće 1939. okupirale [[Češka|Češku]] i uspostavile protektorat u sastavu Reicha, dok je Slovačka uspostavljena kao satelitska država.

Komadanje Čehoslovačke predstavljalo je šok i poniženje za zapadne sile koje su na gaženje sporazuma reagirale garancijom nezavisnosti i teritorijalnog integriteta Poljske i [[Rumunjska|Rumunjske]] - država za koje se držalo da će predstavljati slijedeće mete njemačkog, odnosno mađarskog širenja i raskidanjem ugovora. U međuvremenu je, koristeći Hitlerov primjer, Mussolinijeva Italija izvršila invaziju i bez borbe uspostavila vlast u [[Albanija|Albaniji]].

 

 

{{commons|Munich Agreement}}