Nasljedno pravo: razlika između inačica

Nasljeđivanje je sredstvo za prevladavanje krize koja smrću pravnog subjekta (ostavitelja) nastupa u pravnim odnosima. Stoga nasljednik ima funkciju da nastavi one pravne odnose za koje odnosni pravni poredak smatra da je opravdano i potrebno da ih nastavi nasljednik, te da riješi one probleme koji nastaju uslijed ostaviteljeve smrti ili kojima prijeti opasnost da bi uslijed te smrti ostali neriješeni

 

* načelo nasljeđivanja uslijed smrti (''nortis causa'),

* načelo obvezne neposredne univerzalne sukcesije,

* načelo dobrovoljnog stjecanja.

 

Da bi došlo do nasljeđvanja, odnosno zasnivanja nasljednopravnog odnosa, potrebo je ispunjavanje određenih pretpostavki:

* '''[[smrt]] ostavitelja ili [[Proglašenje nestale osobe umrlom|proglašenjem umrlim]]''',

* '''osnova nasljeđivanja'''.

 

{{main|Zakonsko nasljedno pravo}}

 

* [[brak|bračnom]] vezom.

 

{{main|Oporuka}}

 

'''Oporuka''' je razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti.

 

{{main|Nužno nasljedno pravo}}

 

'''Nužno nasljedno''' pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje [[imovina|imovine]].

 

{{main|Ostavinski postupak}}

 

[[Kolizijsko pravo|Kolizijskim pravilima]] određuje se mjerodavno pravo za pravne situacije s međunarodnim elementom, odnosno kad se treba dati odgovor na pitanje koje se od više stranih prava treba primjeniti na konkretan slučaj. To je primarno zadaća [[međunarodno privatno pravo|međunarodnog privatnog prava]], koje sadrži i odredbe o mjerodavnom pravu za nasljeđivanje, sposobnost pravljenja oporuke, te valjanost oporuke.

 

* [[Građansko pravo]]

* [[Međunarodno privatno pravo]]