Red i zakon sestara dominikanki: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
Redak 8:
Tekst Reda i zakona prvi je objavio [[Vatroslav Jagić]] [[1869.]] godine u 1. knjizi "Starina" u prilogu Ogledi stare hrvatske proze, ali kao spomenik [[15. stoljeće|15. stoljeća]], i to na temelju lošeg prijepisa što ga je vjerojatno napravio netko iz glagoljaške sredine tko nije dobro znao [[Gotica|goticu]], pa je tako došlo do niza pogrešaka. Jagić je, ne znajući komu je rukopis pripadao, tekst objavio kao "crticu o životu manastirskom starih dalmatinsko-hrvatskih koludrica", a uz Život [[Sveta Katarina|svete Katarine]] i Život [[Sveti Jerolim|svetog Jerolima]] iz II. polovine 15. stoljeća u istom prilogu to je zapravo prva objava hrvatskih latiničkih [[Srednji vijek|srednjovjekovnih]] tekstova, koja je u našoj [[Filologija|filologiji]] prošla posve nezapaženo. Originalni je tekst [[1916.]] godine pronašao u knjižnici glagoljaša trećoredaca u [[Glavotok]]u na otoku [[Krk]]u Vinko Premuda, i - uz fotokopije - [[1928.]] godine objavio u [[Transliteracija|transliteraciji]] i [[Transkripcija|transkripciji]] u 36. knjizi "Nastavnog vjesnika" pod naslovom Najstariji datovani spomenik hrvatske gotice.
 
Iako zapravo tekst namijenjen administrativnoj samostanskoj upotrebi, "Red i zakon" odlikuje se nizom jezičnih elemenata i postupaka koji ga izdižu na višu književnojezičnu razinu. Među takve može se, vjerojatno, ubrojiti gotovo dosljedan ikavizam, kakav ne bismo očekivali u srednjovjekovnoj zadarskojzadarsko LOL j ikavsko-ekavskoj [[Čakavsko narječje|čakavštini]], kao posljedica svjesnog izbora zapisivača teksta između raznih mogućnosti što su ih u to doba pružali govori na širem zadarskom području. Tekst molitve što je izgovaraju redovnice prigodom primanja nove sestre u red odlikuje se i visokom stilskom dotjeranošću.
 
== Literatura ==