Od svega ovoga nisam pravio pitanje, jer sam [[komunizam|komunista]] [[internacionalizam|internacionalista]]. Jasno sam ukazao rukovodstvu da odluka nije dobro primljena u narodu. Na tome je i ostalo.|V. Krstulović, Memoari jugoslavenskog revolucionera, tom 2, str. 61}}
Za vrijeme [[NOB]]-a iznio je prijedlog oslobađanja koncentracijskog [[Koncentracijski logor Jasenovac|logora u Jasenovcu]], koji nije bio prihvaćen.<ref>{{Citiranje nameknjige|last="Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 2:0" Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893149|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=96-97}}</ref><ref name="Cenčić">Cenčić, Vjenceslav. ''Titova poslednja ispovijest'', 2. izd., Orfelin, Ecological World Media, Beograd, 2001., [http://books.google.hr/books?id=ra8zAAAAMAAJ&q=Krstulovi%C4%87 str. 318.] {{Citat|... Jasenovac gdje je te godine bilo na desetine tisuća logoraša, a čuvalo ih je nešto više od stotinu ustaša. Krstulović je Titu poslao prijedlog oslobođenja jasenovačkih logoraša, ali ni Bakarić, a ni Hebrang, nisu o tome obavijestili Tita, već su u ime Tita oni takvu planiranu akciju dalmatinskih i ličkih partizana zabranili. Nikad nisu rekli: Zašto?|Cenčić, 2001., 318.}}</ref>
