Dmitar Zvonimir: razlika između inačica

Zvonimir se u izvorima prvi put spominje godine [[1070.]] kao [[ban]] i suvladar kralja Petra Krešimira IV. Pretpostavlja se da je prvobitno vladao [[Slavonija|Slavonijom]] koju je, nepoznato je točno kada, dobio od mađarskih [[Arpadovići|Arpadovića]]. Veliki dio Slavonije bio je do toga doba pod njihovom vlašću (osvojio ju je ugarski kralj [[Stjepan I. Sveti]] oko [[1027.]] otevši je [[Krešimir III.|Krešimiru III.]]). Zvonimir je bio u rodbinskim odnosima s Arpadovićima preko svoje žene [[Jelena Lijepa|Jelene Lijepe]] koja je bila kći ugarskoga kralja [[Bela I.|Bele I.]] ([[1060.]] – 1063.) i sestra [[Ladislav I. Sveti|Ladislava I.]]) ([[1077.]] – [[1095.]]), te su mu oni prepustili u vlast to područje (najvjerojatnije sjeverozapadnu Hrvatsku, točnije krajeve između [[Drava|Drave]] i [[Kupa|Kupe]]). Povjesničar [[Ivo Goldstein]] pretpostavlja da se Zvonimirova vlast možda protezala čak i do [[Srijem]]a.<ref>Golstein, str. 390.</ref> Zvonimir je od rodbinskog odnosa s Arpadovićima imao višestruke koristi (ali oni još i više, jer su upravo na temelju Zvonimirova braka s pripadnicom dinastije Arpadovića Jelenom, nakon njegove smrti pretendirali i na kraju stekli hrvatsku krunu). Negdje poslije godine [[1067.]] zamolio je ban Zvonimir, kako stoji u izvorima, ugarskog kralja [[Salomon, ugarski kralj|Salomona]] (1063.- – 1074.) i vojvodu Gejzu da mu pomognu istjerati istarsko-kranjskog vojvodu [[Ulrik II.|Ulrika II.]] s područja tzv. Marke Dalmatinske (područja [[Kvarner]]a, [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] i dijela [[Istra|Istre]], od današnje [[Rijeka|Rijeke]] do [[Labin]]a) koji je to područje osvojio oko [[1064.]] godine. Oni su to i učinili, a zauzvrat od njega dobili darove te je Zvonimir tako zavladao i tim područjem.

U [[rujan|rujnu]] [[1075.]] ili [[1076.]] papa Grgur VII. poslao je svoje legate, opata [[Gebizon]]a i biskupa Fulkona, s glavnom svrhom da se riješi pitanje o priznanju samostalnosti jedinstvene hrvatsko-dalmatinske države. Nakon što je Dmitar Zvonimir [[Prisega kralja Zvonimira|prisegnuo]] da će biti vjeran podanik papi, poslanik Gebizon okrunio ga je u nedjelju [[8. listopada]] [[1075.]]<ref>Budak, str. 211. {{Citat|1075. Poslanik pape Grgura VII. (1073. – 1085.), opat Gebizon, kruni u bazilici Sv. Petra i Mojsija u Solinu (danas Šuplja Crkva) Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.}}</ref><ref>Goldstein, str. 401.</ref><ref>Neven Budak – Tomislav Raukar, ''Hrvatska povijest srednjeg vijeka'', Školska knjiga, Zagreb 2006., str. 138.: {{Citat|...pa je papin legat, opat Gebizon, 1075. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije.}}</ref><ref>Stjepan Antoljak, ''Pregled hrvatske povijesti'', Split 1994., str. 50.: {{Citat|1075...U listopadu, Gebizon uz prisustvo velikaša, svećenstva i naroda okruni Zvonimira za hrvatsko-dalmatinskog kralja u bazilici sv. Petra u Solinu.}}</ref><ref>Ferdo Šišić, ''Povijest Hrvata. Pregled povijesti hrvatskog naroda 600. – 1918.'', Split, 2004., str. 151.: {{Citat|Kad su ti uvjeti bili primljeni obavljeno je negdje na početku listopada 1075. svečano krunisanje.}} U fusnoti se navodi: {{Citat|Zvonimirova zakletva datirana je ''anno dominice incarnationis millesimo LXXVI, indictione XIV, mense octobris'', no kako se radi o mjesecu listopadu, a indikcija 14 započela je 1. IX 1075., dolazi ovdje u obzir ne god. 1076, nego 1075. Slično je s datumom splitskog sabora u studenom 1074, a ne 1075.}}</ref> ili [[8. listopada]] [[1076.]]<ref name="SMI">Smičiklas, Tadija. ''Poviest hrvatska / po vrelih napisao Tade Smičiklas'', Dio prvi, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1882., str. xiv., 214., 251.–258.</ref><ref name="ŠIŠ">Šišić, Ferdo. ''Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1. decembra 1918.'', 1. sv., 2. izd., Tisak i Naklada St. Kugli, Zagreb, 1920., [http://books.google.hr/books?id=WpwDAAAAMAAJ&q=okrunjen+1076#search_anchor str. 130.,] {{Citat|…našto je onda u nedjelju 9. oktobra 1076. od samoga papinskoga poslanika Gepizona okrunjen u bazilici sv. Petra u Solinu. Kod krunisanja položio je Dmitar Zvonimir (1076.–1089.) pred čitavim saborom na ruke opata Gepizona papi Grguru VII. prisegu, kojom se izjavio vjernim…|Šišić, 1920., 130.}}</ref><ref name="ŠIŠI">Šišić, Ferdo. ''Hrvatska povijest od najstarijih dana do potkraj 1918.'', sv. 1, dijelovi 1–3, Tisak Zaklade tiskare »Narodnih novina«, 1925., [http://books.google.hr/books?id=FIkhAAAAMAAJ&q=Dmitar+1076#search_anchor str. 559.,] {{Citat|Kad ih je knez Dmitar Zvonimir prihvatio, bi isklican od svega sabrana svećenstva, plemstva i naroda kraljem Hrvatske i Dalmacije, našto ga je onda u nedjelju 9. oktobra 1076. sam papinski poslanik Gebizon okrunio u bazilici Sv. Petra u Solinu, a ne u Splitu…|Šišić, 1925., 559.}}</ref><ref>Horn, Gustave. ''Le Compromis de 1868 Entre La Hongrie Et La Croatie: Et Celui de 1867 Entre L'Autriche Et La Hongrie'', Librairie générale de droit et de jurisprudence, Paris, 1907., str. 26.</ref><ref name="ŠIŠIĆ">Šišić, Ferdo. ''Priručnik izvora hrvatske historije'', Znanstvena knjižnica, Nakl. Kr. hrv.–slav.–dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1914., pogl. ''Vazalska prisega hercega Dmitra Zvonimira papi Grguru VII. (Na početku oktobra 1076.)'', 266. – 269., osobito na str. 267. {{Citat|…ovih se riječi još vidi, da su se tada (1192.) čuvali u lateranskom arkivu potpuni spisi crkvenoga sabora održana po svoj prilici u bazilici sv. Petra u Solinu,^{<small>'''1'''</small>} gdje je i izabran i okrunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimir između…|Šišić, 1914., str. 267.}}</ref><ref name="HAR">Harambašić, August. ''Lirika'', Izd. Hrvatskoga izdavalačkoga bibliografskoga zavoda, Zagreb, 1942., str. 37. – Hrvatska kruna Dmitra Zvonimira g. 1076.</ref><ref name="MAN">Mandić, Dominik. ''Hrvati i Srbi : dva stara različita naroda'', 3. izd., Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str. 86., {{ISBN|86-401-0081-0}}, {{Citat|Nakon dugih dogovora papa je početkom jeseni g. 1076. poslao u Hrvatsku legata opata Gebizona i biskupa Fulkoina. Ovi su na svetkovinu Materinstva Božjega, 9. listopada 1076, na Solinskom polju kod Splita svečano okrunili hrvatskoga vojvodu Dmitra Zvonimira (1076-1089)…|Mandić, 1990., 86.}}</ref><ref name="MAND">Mandić, Dominik; [Lasić, Dionis; Pandžić, Basilius S. (prir.)], ''Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti'', Hrvatski povijesni institut, Rim, 1963., str. 315., 438., {{Citat|…po firentinskom načinu računanja i rimskoj indikciji, to bi bilo 9. listopada 1076. Prvu godinu valja isključiti, jer je još u studenom 1075. hrvatski kralj živio u ropstvu normanskoga kneza Amika^{<small>'''115'''</small>}, niti se još tada bilo pristupilo izboru novoga kralja Zvonimira.|Mandić, 1963., 315.}}</ref><ref>Horvat, Josip. ''Politička povijest Hrvatske'', sv. 1, Binoza-svjetski pisci, Zagreb, 1936., str. 16., navodi: ''početku oktobra 1076.''</ref><ref>Dabinović, Antun. ''Hrvatska državna i pravna povijest : s reprodukcijama najvažnijih dokumenata i slikama'', Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str. 85., {{ISBN|86-401-0057-8}}</ref><ref>Perojević, Marko. ''Ninski biskup u povijesti hrvatskog naroda'', Izdanje Matice Hrvatske, Zagreb, 1942., str. 123.</ref><ref>Neralić, Jadranka. ''Priručnik za istraživanje hrvatske povijesti u Tajnom vatikanskom arhivu : od ranog srednjeg vijeka do sredine XVIII. stoljeća : Schedario Garampi'', Biblioteka ''Hrvatska povjesnica : Posebna izdanja'', 1. sv., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2000., str. 6., {{ISBN|953-6324-16-4}}, {{Citat|''Prema navodu iz rukopisa ''Liber Censuum Romanae Ecclesiae'', kojemu je autor Cencius Sabellus,^{<small>'''16'''</small>} doznajemo da su se i spisi Crkvenoga sabora održanoga u bazilici Sv. Petra u Solinu 1076. godine, kad je Dmitar Zvonimir izabran i okrunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem, čuvali u njegovo vrijeme (dakle barem do 1227. godine) u Lateranskoj palači.<sup><small>'''17'''</small>''|Neralić, 2000., 6.}}</ref><ref>Novak, Grga; Maštrović, Vjekoslav (ur.), ''Povijest Vrane'', Institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, Zadar, 1971., str. 482.</ref><ref>Mesić, Matija. ''»Dimitar Zvonimir kralj hrvatski«'' (»Rad« JAZU XXXIX, Zagreb, 1877., 115-141.)</ref><ref>Horvat, Josip. ''Kultura Hrvata kroz 1000 godina'', 1. sv., 2. izd., A. Velzek, 1939., str. 114.</ref><ref>Rački, Franjo. ''Odlomci iz državnoga práva hrvatskoga za narodne dynastie.'', Troškom K. Stojšića, Knjigarnica Ferdinanda Klemma, Beč, MDCCCLXI., str. 62., {{Citat|Grgur dakle posla svoje poklisare sa stožernikom Gebizoniom na čelu u Hrvatsku, koj dne 9. Listopada 1076 u spljetskoj Basilici sv. Petra u ime papino velikom sjajnosti Zvonimira okruni, te kraljevskim stiegom, mačem i žezlom na hrvatsko priestolje uzvisi.|Rački, 1861., 62.}} {{Citat|^{<small>'''1'''</small>}) U važnomu rukopisu _{<small>'''»'''</small>}Cencii Camerarii^{<small>'''«'''</small>} u knjižnici Vatikanskoj pod br. 8486 je Zvonimirova inauguralna diploma, najprie od Baronia (Annal. Eod. ad a. 1076, tom. XI., p. 484) priobćena iz rukopisa, što se čuvao u Lateranskom Arkivu u Rimu.|Rački, 1861., 62.}}</ref><ref>Tkalčić, Ivan Krstitelj. ''Hrvatska povjestnica'', Brzotiskom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1861., str. 33. {{Citat|Da se pako na priestolu bolje učvrsti, dade se pod zaštitu rimske stolice, a papa Grgur VII. posla mu po svom poslaniku opatu Gebizonu krunu, žezlo, mač i zastavu, i tako okrune Zvonimira u starom Solinu, u crkvi sv. Petra mjeseca listopada 1076. za kralja hrvat.-dalmatinskoga.|[[Ivan Krstitelj Tkalčić]], 1861., 33.}}</ref><ref>Klaić, Vjekoslav. ''Povijest Hrvata : od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća'', Tisak i naklada L. Hartmana, Zagreb, 1899., str. 113., 115., {{Citat|Dan 8. listopada 1076. znamenit je u povijesti hrvatskoj.|Klaić, 1899., 113.}}{{Citat|Bijaše polovicom listopada 1076. upravo u vrijeme, kad se je slavilo krunisanje u Hrvatskoj.|Klaić, 1899., 115.}}</ref> u [[Solin]]u, u [[crkva sv. Petra i Mojsija|krunidbenoj bazilici sv. Petra i Mojsija]] [[starohrvatska kruna|kraljevskom krunom]] i predao mu druge znakove kraljevske vlasti (žezlo i mač) i papinsku zastavu.<ref>[[Tomislav Raukar]]: "Hrvatsko srednjovjekovlje", Školska knjiga, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-0-30703-9}}, str. 49.</ref> Zvonimir je uoči krunidbe imao naslov [[herceg|hercega Hrvatske i Dalmacije]] (''Croatiae Dalmatiaeque dux''), a po krunidbi naslov [[hrvatski vladari|kralja Hrvatske i Dalmacije]] (''Croatiae Dalmatiaeque rex''). O Zvonimirovoj krunidbi svjedoči suvremeni izvor ''[[Collectio canonum (1086.)|Collectio canonum]]'' kojeg je [[1086.]] godine napisao [[kardinal]] Deusdedit († o. 1000.) i posvetio [[papa|papi]] [[Viktor III.|Viktoru III.]] (1086.- – 1087.) te kasniji izvori, ''[[Korčulanski kodeks]]'' iz druge polovice [[12. stoljeće|12. stoljeća]] i ''[[Liber censuum]]'' kojeg je [[1192.]] godine napisao Cencius Camerarius, budući papa [[Honorije III.]] (1216.- – 1227.).

Hrvatski narod stoljećima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na [[Sabor u Cetinu|Cetingradskom saboru]] [[1526.]] godine, ali i stoljećima poslije. Unatoč tome njegova smrt, kao i njegov brak sa Jelenom pokazali su se pogubnima za Hrvatsku jer su prouzročile [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.- – 1105.|sukscesijski rat]] koji je završio gubitkom hrvatske samostalnosti i dolaskom [[Mađari|mađarskih]] [[Arpadovići|Arpadovića]] na hrvatsko prijestolje.