Vicko Krstulović: razlika između inačica

Kolovoza 1943. godine, zajedno sa [[Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a|Prvom dalmatinskom udarnom brigadom]], vratio se u Dalmaciju. [[22. kolovoza]] 1943. godine obnovljen je Štab Četvrte operativne zone Hrvatske, a prestao je postojati Operativni štab za Dalmaciju,<ref name="N.Anić">Nikola Anić, ''Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945.'', Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-7254-00-3}}, str. 168.</ref> i on je ponovno postao njegov zapovjednik. U Štabu IV. OZ-a sve su poslove vršili komesar Ivica Kukoč i zamjenik komandanta [[Maks Baće]], dok je Krstulović bio angažiran na političkim zadatcima, na terenu, kao sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju.<ref name="N.Anić"/> Poslije [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] u rujnu 1943. godine, Vicko je zajedno s [[Ivo Lola Ribar|Ivom Lolom Ribarom]], ušao u okupirani Split [[9. rujna]] gdje je započeo razgovore sa zapovjednikom divizije "Bergamo", generalom Emilliom Becuccijem, o predaji divizije.<ref name="Anić1">Nikola Anić, ''Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945.'', Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-7254-00-3}}, str. 169.</ref> [[16. rujna]] 1943. godine potpisan je sporazum o predaji divizije NOVH-u u hotelu "Park", a potpisali su ga zapovjednik divizije general Emilio Becucci, general [[Koča Popović]], zapovjednik 1. proleterske divizije, kao predstavnik i Ivo Lola Ribar kao delegat Vrhovne komande NOVJ-a, dok su svjedoci bili šef britanske misije major Deakin, šef misije za Dalmaciju kapetan J. E. Burke i kapetan M. O. Benson, američki predstavnik pri britanskoj vojnoj misiji.<ref name="Anić1"/> U listopadu 1943. godine bio je formiran Štab [[Osmi dalmatinski korpus NOVJ-a|Osmog dalmatinskog korpusa]], koji je preuzeo funkciju rukovođenja vojnim postrojbama od Štaba Četvte operativne zone, a Vicko se tada posvetio političkom radu u [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske]] i [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Jugoslavije]]. Na [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugom zasjedanju AVNOJ-a]], krajem studenoga 1943. godine u [[Jajce|Jajcu]], bio je izabran za člana Predsjedništva AVNOJ-a.<ref name=Split/><ref name=NHJ/>

 

 

Tijekom rata je često dolazio u sukob s Vrhovnim štabom NOVJ-a i političkim vrhom [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] oko strateških, taktičkih i kadrovskih pitanja. Posebno je loš odnos imao s [[Andrija Hebrang (otac)|Andrijom Hebrangom]] i [[Ivan Krajačić|Ivanom Krajačićem-Stevom]], koji su ga sredinom [[1944.]] pokušavali smijeniti s pozicije političkog sekretara OK KPH za Dalmaciju. Hebrangu je, između ostalog, zamjerao hrvatski nacionalizam.<ref>{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 2: Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893149|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=77-83, 96|quote=Vidio sam da [[Andrija Hebrang (otac)|Hebrang]] pati od hrvatskog nacionalizma, to se i pokazalo i smijenjen je nakon sukoba sa mnom. Meni nikad nije išlo u glavu da je on odmah postao politički sekretar CK KPH, nakon izlaska iz [[Sabirni logor Jasenovac|ustaškog logora u Jasenovcu]]. To je neshvatljivo. Ali tu je bila važna stara veza i odnosi s [[Josip Broz Tito|Titom]], čije je to bilo rješenje.}}</ref> Tijekom i nakon rata je smatrao da se Dalmaciju nepravedno zapostavlja unutar [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] i [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatske]]<ref>{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslovenskog revolucionera - Tom 2: Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893149|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=61}}</ref>: