Vicko Krstulović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Početak Drugog svjetskog rata |
→Drugi svjetski rat: prvi partizanski odredi, dodat ću još kasnije |
||
Redak 1:
{{Infookvir političar|ime=Vicko Krstulović|mandat_kraj2=[[2. veljače]] [[1946.]]|stranka=[[KPJ]]|datum smrti=[[Split]], [[28. rujna]] [[1988.]]|datum rođenja=[[Split]], [[27. travnja]] [[1905.]]|mandat_kraj3=[[veljača]] [[1951.]]|mandat_start3=[[2. veljače]] [[1946.]]|čin3=Ministar rada [[FNRJ]]|mandat_start2=[[14. travnja]] [[1945.]]|slika=Vicko Krstulović.jpg|čin2=Ministar unutarnjih poslova [[NR Hrvatska|FD Hrvatske]]|nasljednik=[[Zlatan Sremec]] (kao predsjednik Sabora NR Hrvatske)|prethodnik=[[Karlo Mrazović]]|opis slike=Vicko Krstulović [[1942.]] godine|mandat_kraj=[[veljača]] [[1953.]]|mandat_start=[[veljača]] [[1952.]]|čin=3. predsjednik Prezidija Sabora [[NR Hrvatska|NR Hrvatske]]|fusnote=|čin4=Politički sekretar Pokrajinskog komiteta [[KPH]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]]|mandat_start4=[[listopad]] [[1939.]]|mandat_kraj4=[[studeni]] [[1944.]]|prethodnik2=pozicija stvorena|nasljednik2=[[Ivan Krajačić]]}}
'''Vicko Krstulović''' ([[Split]], [[27. travnja]] [[1905.]] – [[Split]], [[28. rujna]] [[1988.]])<ref name="NH"/> bio je [[Hrvati|hrvatski]] [[Komunistička partija Hrvatske|komunistički]] revolucionar, [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanski]] zapovjednik i predsjednik Prezidija Sabora [[NR Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]] od veljače [[1952.]] do veljače [[1953.]] godine. Obnašao je mnoge funkcije u [[KPJ]] i [[KPH]], bio je politički sekretar (tajnik) Pokrajinskoga komiteta KPH za Dalmaciju, ministar unutarnjih poslova Federalne Države Hrvatske, ministar pomorstva [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]], te ministar rada FNRJ.
== Životopis ==
Redak 20:
=== Drugi svjetski rat ===
Poslije [[Travanjski rat|Travanjskog rata]], sloma [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] i proglašenja [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[1941.]] godine, Vicko je, kao seketar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i član CK KPJ i CK KPH, radio na širenju [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]] i rukovodio pripremama [[Narodnooslobodilačka borba|oružanog ustanka]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Pod njegovim je predsjedavanjem PK KPH za Dalmaciju krajem ožujka 1941. u Splitu organizirao demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], a tijekom Travanjskog je rata poticao Dalmatince na pridruživanje [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci]] u borbi protiv talijanskog i njemačkog napadača. Dvanaestog travnja 1941., tri dana prije ulaska talijanske vojske u Split, dalmatinski je PK KPH izdao proglas kojim se narod
==== Formiranje prvih partizanskih odreda ====
Od 8. do 13. srpnja 1941. Krstulović je sudjelovao na sjednici CK KPH održanoj u Zagrebu. Na ovoj je sjednici odlučeno da u Dalmaciji (kao i u ostatku Hrvatske) valja pokrenuti oružani ustanak protiv okupatora i NDH. Krstulović je pritom upozoravao da usprkos razgranatosti komunističke organizacije u primorskim gradovima i na dalmatinskim otocima formiranje partizanskih odreda u unutrašnjosti Dalmacije neće biti lak posao, zbog slabog utjecaja KPJ u [[Dalmatinska Zagora|Zagori]], koja bi tim odredima morala služiti kao baza.<ref>{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 1: Na stazama partije, revolucije i bratstva i jedinstva: 1905-1943.|publisher=Most Art, Buybook|year=2012.|isbn=9789537893019|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=136-138}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Kvesić|first=Sibe|title=Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi|publisher=Lykos|year=1960.|location=Zagreb|pages=108}}</ref> PK KPH za Dalmaciju je nakon zagrebačke sjednice CK KPH ubrzao rad na naoružavanju i organiziranju prvih partizanskih odreda. Ovaj je proces bio dodatno ubrzan dolaskom delegata CK KPH [[Pavle Pap|Pavle Papa-Šilje]] i [[Mirko Kovačević|Mirka Kovačevića-Lale]] u Split 7. kolovoza 1941. Oni su na sjednici PK KPH inzistirali da se prvi naoružani odredi pošalju u Zagoru u roku od tri dana, čemu se Krstulović (zajedno s ostatkom Pokrajinskog komiteta) pokušao usprotiviti, ali je na kraju ipak popustio pod pritiskom naređenja iz CK. Stoga je odlučeno da do [[11. kolovoza]] za polazak prema [[Dinara|Dinari]] i [[Kninska krajina|Kninskoj krajini]] bude spremno sedam odreda: [[Prvi splitski partizanski odred|Splitski]], [[Solinski partizanski odred|Solinski]], [[Trogirsko-kaštelanski partizanski odred|Trogirsko-kaštelanski]], [[Rogozničko-primoštenski partizanski odred|Rogozničko-primoštenski]], [[Šibenski partizanski odred|Šibenski]], [[Zatonsko-vodički partizanski odred|Zatonsko-vodički]] i [[Sinjski partizanski odred|Sinjski]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Kvesić|first=Sibe|title=Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi|publisher=Lykos|year=1960.|location=Zagreb|pages=130-132}}</ref>
==== Razvoj pokreta otpora ====
U rujnu 1941. godine, postao je prvi zapovjednik [[Dinarski partizanski odred|Dinarskog partizanskog odreda]]. Štab ovog odreda je postupno postao rukovodstvo svih partizanskih postrojba Dalmacije. U travnju [[1942.]] godine, [[Glavni štab NOV i PO Hrvatske|Glavni štab NOV-a Hrvatske]] postavio ga je za zapovjednika Četvrte operativne zone Hrvatske.<ref name="Split">[http://www.ratnakronikasplita.com/prilozi/portreti Portal ''Ratna kronika Splita 1941-1945''], pristupljeno 11. rujna 2012.</ref><ref>[[Nikola Anić]], ''Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945.'', Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-7254-00-3}}, str. 78.</ref>
| |||