Staroslavenski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 |
m ispravak povez. |
||
Redak 21:
Staroslavenska pisma bila su [[glagoljica]] i [[ćirilica]]. Prema mišljenju današnjih stručnjaka, glagoljica je starije pismo te ju je stvorio Konstantin Ćiril, a poslije je, prema [[Georgiev]]u, nastala ćirilica zbog povijesnog procesa u kojem su sudjelovali mnogi, a sve je počelo od nesustavnog bilježenja slavenskih riječi grčkim i latinskim slovima ([[grčki alfabet]] i [[latinica]]).
[[Moravska|Moravski]] knez [[Rastislav]] poslao je poruku caru [[
Ondje ostaju tri godine, a potom odlaze i u [[Panonija|Panoniju]]. Dok su ondje djelovali, preveli su s [[grčki jezik|grčkoga jezika]] velik broj liturgijskih djela, a za Metoda se kaže da je nakon Konstantinove smrti preveo za osam mjeseci sve [[Biblija|biblijske]] knjige, osim Knjige Makabejaca. Stvorili su također i prvi zakonski kodeks, ''Zakon sudnyj ljudem'' te prijevod ''Nomkanona''.
Redak 32:
== Nazivlje ==
U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno - slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}. U 5. glavi Žitja ''Metodova'' [[bizant]]ski car [[Mihael III. Pijanica|Mihajlo III.]] govori Ćirilu i Metodu da su oni [[Solun]]jani, a da Solunjani ''v{{Unicode|ь}}si čisto slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky bes{{Unicode|ĕ}}duj{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ъ}}. U 15. glavi piše da je Metod preveo knjige ''ot{{Unicode|ъ}} gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}ska j{{Unicode|ę}}zyka v{{Unicode|ъ}} slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}'', a u 17. da Metodovi učenici poslije njegove smrti ''latin{{Unicode|ь}}sky i gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}sky i slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky s{{Unicode|ъ}}tr{{Unicode|ĕ}}biš{{Unicode|ę}}'', a isti naziv koristi i bizantski pisac [[Jovan Egzarh]]. Pridjev ''slavenski'' koristio se za imenovanje književnog jezika Slavena i slavenskih idioma.
Staroslavenski se razvio na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora, stoga se često nazivao i '''staromakedonski''' te '''starobugarski'''. Naziv ''starobugarski'' koristili su [[Bugarska|bugarski]] slavisti govoreći o bugarsko-makedonskim temeljima, a također su uspoređivali s [[latinski]]m i [[grčki]]m rekavši da su i oni bili književni jezici velikog prostora, ali su opet nazivani narodnim imenima. No, treba uzeti u obzir činjenicu da je tim jezicima nadogradnja bila latinska i grčka, a u staroslavenskom je ona dignuta iznad nacionalne razine te je općeslavenska. Također, danas ne postoji latinski narod, ali postoje slavenski.
| |||