Ivan Babić (časnik): razlika između inačica

Ivan Babić rodio se je u Sv. Ivanu Žabnu 1904. godine. VojuVojnu karijeru je, nakon završene gimnazije u [[Bjelovar]]u, započeo u [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci]]. Istakao se je kao jedan od njenih najnadarenijih časnika, te je poslan na školovanje u [[Pariz]] gdje je završio Visoku časničku školu. Na početku [[Travanjski rat|travanjskoga rata]] služio je kao [[Bojnik|major]] u 38. dravskoj diviziji.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/kingdom-of-yugoslavia/organization/1941/ Yugoslav Army, April 1941], pristupljeno 1. srpnja 2015.</ref>

Godine 1944., [[9. siječnja]], [[zrakoplov]]om [[Fieseler Fi 156|Roda]] odletio je u [[Italija|Italiju]] pod kontrolom [[Savezničke sile|Saveznika]] kako bi prenio poruku o planiranome puču, odnosno pozivu za njihovo iskrcavanje na istočnu obalu [[Jadran]]a. Babića prvotno zatočujuzarobljavaju obavještajne službe, a nakon toga interniran je u logoru u Paduli. Odbijeni su njegovi zahtjevi za posjetu [[Juraj Krnjević|Jurju Krnjeviću]] u [[London]]u, a s predsjednikom jugoslavenske kraljevske vlade [[Ivan Šubašić|Ivanom Šubašićem]] susreo se je [[20. lipnja]] [[1944.]] godine u [[Caserta|Caserti]]. Bilo je to nakon Šubašićeva povratka s [[Vis]]a, gdje je bio postigao sporazum s [[NKOJ]]-em. Premda je prije svoga puta na Vis, Šubašić bio, na nagovor [[Tomo Jančiković|Tome Jančikovića]], zainteresiran vidjeti i susresti se s Babićem; nakon Visa više nije bio zainteresiran za prijedloge koje je Babić donio. Misija nije uspjela, u NDH-a puč je suzbijen, a Babić je ostao u internaciji do kraja rata. Nakon završetka rata ostao je u emigraciji. Radio je u [[Venezuela|Venezueli]] kao inženjer, te surađivao u [[Hrvatska politička emigracija|emigrantskom]] listu ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]''. [[1970-ih]] pomogao je [[Bruno Bušić|Bruni Bušiću]] doći u [[Španjolska|Španjolsku]].