|
=== Njemačka ===
{{marksizam}}
[[1898.]], Rosa Luxemburg je stekla njemačko [[državljanstvo]] udajom. Preselila se u [[Berlin]]. Postala je aktivna u lijevom krilu [[Socijal-demokratska partija Nemačke|Socijaldemokratske stranke Nemačke]] (SPD), gdje je povukla oštru granicu između svoje frakcije i revizionističke teorije Eduarda Bernštajna, napadajući ga u brošuri pod naslovom "Socijalna reforma ili revolucija?". Njene [[retorika|govorničke]] sposobnosti su je ubrzo promovisale u glavnu govornicu stranke. Suprotstavila se sve konformističkijem parlamentarnom stranačkom kursu SPD-a uoči sve očiglednijeg rata. Insistirala je da se glavne razlike između kapitala i radništva mogu prevazići jedino ako bi proletarijat preuzeo demokratsku vlast, i nakon sveobuhvatnih revolucionarnih promena u cijelom okruženju proizvodnih metoda. Željela je da revizionisti napuste SPD. Ovo se nije dogodilo, ali barem je rukovodstvo ostavilo marksizam u programu.
Od [[1900.]], Rosa je isticala svoje stavove o tekućim ekonomskim i socijalnim problemima u raznim novinskim člancima širomdiljem Europe. Njeni napadi na njemački [[militarizam]] i [[imperijalizam]] su postali jači kako je rat bio bliži, i trudila se da ubijediubijediti SPD da skrene u suprotnom pravcu. Luxemburgova je željela da organizujeorganizirati generalni štrajk kako bi uticalautjecala na radničku solidarnost u protivljenju ratu, ali je stranačko rukovodstvo ovo odbilo.
Između [[1904]]. i [[1906]], njen rad je tri puta prekidan boravkom u zatvoru zbog političkih aktivnosti.
Ipak, Luxemburgova je nastavila sa političkim aktivnostima; [[1907]]. je učestvovalasudjelovala u petom partijskom danu Ruskih socijaldemokrata u [[London]]u. Na Drugom međunarodnom (socijalističkom) kongresu u Štutgartu je predložila rezoluciju (koja je prihvaćena), koja je tražila ujedinjenje svih europskih radničkih stranaka u pokušaju da se zaustavi rat.
U to vremevrijeme, Rosa Luxemburg je počela da predajepredajavati marksizam i ekonomiju u trening centru SPD-a u Berlinu. Jedan od njenih studenata je bio vođa SPD-a, i prvi predsednikpredsjednik VajmarskeWeimarske Republike, FridrihFriedrich Ebert.
[[1912.]] je učestvovalasudjelovala na kongresu europskih socijalista u [[Pariz]]u. Sa francuskim socijalistom, [[ŽanJeanom Žure|ŽanomJaurèsom, Žureom]] (''Jean Jaurès''),dogovorila je dogovorila da bi u slučaju izbijanja rata sve europske radničke stranke trebale da organizujuorganizirati generalni štrajk. Kako je rat bio bliži, ona je organizovalaorganizirala demonstracije (na primjer u [[Frankfurt]]u), pozivajući na prigovor savjesti za vojnu službu, i odbijanje izvršavanja naređenja. Zbog ovoga je optužena za "pozivanje na neposluštnost vlastima, zakonu i redu" ("''enciting to disobedience against the authorities' law and order''") i osuđena na godinu dana zatvora. Nije odmah upućena na odsluženje kazne pa je mogla da učestvujesudjelovati na sastanku socijalističke kancelarije. Bila je jako pogođena činjenicom da je u radničkim strankama nacionalizam bio jači od klasne svijesti.
28. 7., [[1914|1914.]], [[Austro-Ugarska]] je objavila rat [[Srbija|Srbiji]], i tako je otpočeo Prvi svjetski rat. 3. 8., Njemačko carstvo je objavilo rat [[Rusija|Rusiji]]. Sljedećeg dana je u Rajhstagu jednoglasno odlučeno da se rat finansira emitovanjem ratnih [[obveznica]]. Svi predstavnici SPD-a su glasali za ovaj zakon, a partija je takođe pristala na primirje ("''Burgfrieden''") sa vladom, obećavši da će se suzdržavati od štrajkova tokom rata. Za Luxemburgovu je ovo bila lična katastrofa, zbog koje je na kratko čak razmatrala samoubojstvo. [[Revizionizam]], protiv koga se borila od [[1899]], je pobijedio, i rat je počeo.
Sa [[Karl LibknehtLiebknecht|Karlom LibknehtomLiebknechtom]] i drugima poput [[KlaraClara CetkinZetkin|KlareClare CetkinZetkin]] i [[Franc ErdmanFranz Mehring|FrancomFranzom Mehringom]], Rosa Luxemburg je 5. 8. 1914. stvorilaosnovala grupu ''[[Internacionala|Internacionalu]]''. Od nje je nastala [[Spartakistička liga]], 1. 1. [[1916]]. Objavili su brojne ilegalne pamflete sa potpisom "[[Spartak]]" po [[Trakija|tračkom]] gladijatoru koji je pokušao osloboditi robove u Rimu. Rosa Luxemburg je uzela ime "Junius", po Luciusu Juniusu Brutu, za koga se priča da je osnovao [[Rimska republika|Rimsku republiku]].
Grupa je odbacila 'prekid vatre' između SPD-a i njemačke vlade pod [[VilhelmVilim II., odnjemački Nemačkecar|VilhelmomVilimom II.]], i žestoko se borila protiv njega, zalažući se za generalni štrajk. Zbog toga je 28. 6. [[1916]], Rosa Luxemburg osuđena na dvije i po godine u zatvoru. Za vrijeme boravka u zatvoru, bila je dvaput premještana, prvi put u [[Poznanj]] a zatim u [[VroclavWrocław]]. U ovom periodu je napisala više članaka pod imenom "Junius", koje su njeni prijatelji prokrijumčarili iz zatvora, i ilegalno štampali. Među njima je bio i članak ''Ruska revolucija''. Ovaj članak je kritizirao [[boljševici|boljševike]] i upozorio da postoji opasnost da se razvije diktatura iz boljševičke vlasti. U ovom kontekstu je napisala svoju čuvenu rečenicu: ""''Freiheit ist immer die Freiheit des Andersdenkenden''" (Sloboda je uvijek i isključivo za one koji misle drukčije). Još jedna publikacija, 1916. je bila ''Die Krise der Sozialdemokratie'' (Kriza socijaldemokracije).
[[1917]]. godine, kada su [[SAD]] ušle u rat, Spartakistička liga se pridružila [[Nezavisna socijal-demokratska partija Nemačke|Nezavisnoj socijaldemokratskoj partiji Nemačke]] (USPD), takođetakođer grupi antiratnih bivših članova SPD-a, koja je osnovana 9. 11. [[1918]]. USPD je lansirana na vlast, kao vodeća stranka nove republike zajedno sa SPD-om. Ovo se dogodilo nakon ustanka (Njemačka revolucija) koji je počeo u [[KilKiel]]u, 4. 11. 1918., kada je četrdeset tisuća mornara preuzelo luku u znak protesta zbog odluke Njemačke pomorske komande da se stupi u borbe sa Britanskom mornaricom, usprkos činjenici da je bilo jasno da je rat izgubljen. Do 8. 11., radnička i vojnička vijeća su zauzeli veći dio zapadne Njemačke, postavljajući temelje za takozvani ''Räterepublik'' ("Republičko vijeće").
Luxemburgova je puštena iz zatvora u VroclavuWrocławu 8. 11., a i Libkneht Liebknecht je takođetakođer bio oslobođen, i reorganizovaoreorganizirao je Spartakističku ligu. Oni su sada zajedno izdavali novine ''Die rote Fahne'' (Crvena zastava). U jednom od svojih prvih članaka, Luxemburg je zahtijevala [[amnestija|amnestiju]] za svesvih političkepolitičkih zatvorenikezatvorenika i ukidanje smrtne kazne.
[[Datoteka:RosaLuxBer.jpg|thumb|Spomenik u Tiergartenu u Berlinu]]
Međutim, ujedinjeni front se raspao krajem 1918., kada je USPD napustila koaliciju u znak protesta zbog onoga šta su oni smatrali kompromisima SPD-a sa (kapitalističkim) statusom kvo. 1. 1. [[1919]]., Spartakistička liga je zajedno sa drugim socijalističkim grupama osnovala KPD, nadasve po inicijativi Karla Libknehta Liebknechta i Rose Luxemburg. Luxemburgova je podržavala učešće KPD-a u narodnoj ustavotvornoj skupštini, koja je osnovala [[VajmarskaWeimarska Republika|VajmarskuWajmarsku Republiku]]; ali je bila nadglasana. U 1. mjesecu je drugi revolucionarni talasval prošao Njemačkom, a neki od vođa KPD, uključujući RozuRosu LuksemburgLuxemburg, su bili neradi dapodržati ga podrže, uviđajući njegov loš kraj. Rosu Luxemburg i Karla Libknehta Liebknechta su pripadnici Frajkorpsa[[Frajkori|Freikorpsa]] uhvatiliuhitili u [[Berlin]]u, 15. 1. [[1919]]., i ubili ih istog dana. Luxemburgova je isprebijana na smrt kundacima puške, i bačena u obližnju rijeku, a LibknehtLiebknecht je upucan u potiljak, i zatim ostavljen kao nepoznato lice u obližnjoj mrtvačnici. Stotine članova KPD-a su na sličan način ubijeni, i vijeća su uništena.
== Dijalektika spontanosti i organizacije ==
|
