Hangul: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Povijest: točke u wikipoveznice s godinama
Prijevod Wikipedija stranice o hangulu na engleskom, samo prvih 5 paragrafa. Ispravci pravopisnih grešaka. Uklanjanje odlomka sa ponavljajućim informacijama.
Redak 1:
[[Datoteka:Hangeul.svg|thumb|desno|Riječ "hangul" napisana hangulom.]]
'''Korejsko pismo''', poznato kao '''Hangul''' u Južnoj te '''Chosŏn'gŭl''' [Cosongul] u Sjevernoj Koreji, je pismo korišteno za pisanje korejskog jezika osmišljeno od strane Sejonga [Sedžonga] Velikog 1443. godine. Slova pet osnovnih zatvornika odražuju oblik govornih organa pri njihovom izgovaranju, a sustavno su prerađeni za izražaj određenih fonetskih inačica; slično tomu, slova otvornika sustavno su prerađena za iskaz srodnih glasova što Hangul čini označnim pismom.
'''Hangul''' ili '''korejsko pismo''' je [[pismo]], kojim se piše na [[Korejski poluotok|Korejskom poluotoku]] u [[Sjeverna Koreja|Sjevernoj]] i [[Južna Koreja|Južnoj Koreji]]. To je slovno pismo [[korejski kezik|korejskoga jezika]]. Upotrebljava se sámo ili u kombinaciji sa znakovima kineskoga podrijetla koji služe za zapisivanje cijelih riječi ili osnova. Do konca VII. st. u Koreji se pisalo samo kin. pismom i jezikom. God. 692. načinjeno je od kineskih znakova slogovno pismo. Oko 1400. izumljen je tisak s pokretnim slovima, pa je načinjeno jednostavnije, današnje slovno pismo, u kojem su posebni znakovi za suglasnike i posebni za samoglasnike. Po predaji 1446. načinio ga je kralj Sedžon. Vjerojatno je da se za načela ugledao na mongolsko pismo galik, koje je također slovno. Izgled slova je proizvoljan, temelji se na jednostavnim geometrijskim elementima. Za način kombiniranja slova uzor je u kineskom pisanju.
 
Moderna ortografija Hangula koristi 24 osnovna slova: 14 zatvornika (ㄱ ㄴ ㄷ ㄹ ㅁ ㅂ ㅅ ㅇ ㅈ ㅊ ㅋ ㅌ ㅍ ㅎ) te 10 otvornika (ㅏ ㅑ ㅓ ㅕ ㅗ ㅛ ㅜ ㅠ ㅡ ㅣ). Uz osnovna slova postoji i 27 kompleksnih tvorenih kombinacijom osnovnih: 5 zatvornika napetog izgovora (ㄲ ㄸ ㅃ ㅆ ㅉ), 11 kompleksnih zatvornika (ㄳ ㄵ ㄶ ㄺ ㄻ ㄼ ㄽ ㄾ ㄿ ㅀ ㅄ) te 11 kompleksnih otvornika (ㅐ ㅒ ㅔ ㅖ ㅘ ㅙ ㅚ ㅝ ㅞ ㅟ ㅢ). Četiri osnovna slova su izbačena iz pisma pri početku suvremenog korištenja: jedan otvornik (ㆍ) i 3 zatvornika (ㅿ ㆁ ㆆ).
== Povijest==
[[Datoteka:TKD.png|thumb|desno|Riječ [[taekwondo]] na hangulu.]]
Nastalo je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikoga]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan puk pa su čitati i pisati znali samo pripadnici priviligiranog [[plemstvo|plemstva]], obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[konfucionizam|konfucijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. No, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među pukom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] zabranio [[1504.]] godine.
 
Korejska su slova pisana u slogovnim blokovima u kojima su sâma slova naslagana dvodimenzionalno. Primjerice, ''Hangeul'' se u Korejskom piše 한글, a ne ㅎㅏㄴㄱㅡㄹ. Svaki slog započinje slovom zatvornika kojem slijedi otvornik, a nakon toga je moguće dodati i završni zatvornik (također zvani 받침 ili ''batchim''). Ako slog započinje otvornikom, zatvornik „ㅇ”, koji je u toj poziciji bezvučan, zauzet će mjesto početnog zatvornika. Slogovi mogu započeti osnovnim ili napeto izgovorenim, no ne i kompleksnim zatvornicima. Otvornik u slogu može biti osnovan ili kompleksan, a drugi zatvornik može biti osnovan, kompleksan ili ograničen broj napetih zatvornika. Struktura sloga ovisi o tipu otvornika; ako je otvornik okomit, prvi se zatvornik i otvornik pišu iznad završnog zatvornika ako on postoji. Ako je pak otvornik vodoravan, sva se slova pišu zasebno odozgo prema dolje.
U kasnijim stoljećima, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894.]] postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895.]] ušao je u [[škola|škole]], a [[1896.]] počele su izlaziti prve dvojezične [[novine]] na hangulu i [[engleski jezik|engleskom jeziku]] "Tongnip Sinmun". Kada je [[Japan]] aneksirao [[Koreja|Koreju]] [[1910.]], [[japanski jezik]] postao je službeni, a hangul se nastavio koristiti. [[Ortografija]] je djelomično uređena [[1912.]] godine, a potpuno [[1946.]], nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u [[Azija|Aziji]]. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu [[Indonezija|indonezijskog]] otoka [[Sulawesi]]ja od [[2009.]] godine.
 
Miješajući inačice abecednog i slogovnog pisma, opisan je kao abecedni „silabarij”. Kao i pri tradicionalnom pisanju kineskog i japanskog jezika, korejski se običajno pisao odozgo prema dolje, s lijeva na desno te su sva tri jezika s vremena na vrijeme i dalje tako pisana u svrhu stilizacije. Danas je Hangul najčešće pisan s lijeva na desno sa razmacima/bjelinama između riječi te zapadnjačkom interpunkcijom.
== Hangul abeceda ==
 
Službeno je pismo Sjeverne i Južne Koreje, a jedno je od službenih pisama i u Yanbian korejskoj autonomnoj prefekturi te Changbai korejskoj autonomnoj županiji u provinciji Jilin, Kini. Ponekad se koristi i za Cia-Cia jezik koji se govori u blizini indonezijskog grada Baubau. Tajvanski je lingvist Hsu Tsao-te pak razvio i modificirao Hangul za pisanje Tajvanskog Hokkien jezika uz potporu Ang Ui-jina.
 
== Povijest==
[[Datoteka:TKD.png|thumb|desno|Riječ [[taekwondo]] nanapisana hanguluhangulom.]]
Nastalo je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikoga]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan puk pa su čitati i pisati znali samo pripadnici priviligiranog [[plemstvo|plemstva]], obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, dakako gabi svi mogubilo lako za naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[konfucionizam|konfucijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravolegitimno i gledali su hangul kao prijetnju., No,no on je bio jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. TakoToliko je dobro poslužio, za širenje informacija među pukom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] [Jonsangun], u strahu od pobune naroda, zabranio [[1504.]] godine.
 
U kasnijim stoljećima, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894.]] postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895.]] ušao je ušao u [[škola|škole]], a [[1896.]] počele su počele izlaziti prve dvojezične [[novine]] na hangulu i [[engleski jezik|engleskom jeziku]] "Tongnip Sinmun" [Tongnip Šinmun]. Kada je [[Japan]] aneksirao [[Koreja|Koreju]] [[1910.]], [[japanski jezik]] postao je postao službeni, a hangul se nastavio koristiti. [[Ortografija]] je djelomično uređena [[1912.]] godine, a potpuno [[1946.]], nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u [[Azija|Aziji]]. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu [[Indonezija|indonezijskog]] otoka [[Sulawesi]]ja od [[2009.]] godine.
Znakovi hangul abecede zovu se [[jamo]]. "Ja" znači [[slovo]], a "mo" [[majka]]. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima [[latinično pismo|latiničnog pisma]], a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su [[suglasnik|suglasnici]], a 10 [[samoglasnik|samoglasnici]]. Jezikoslovci hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s [[fonem]]ima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika [[usta]] i [[jezik]]a, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih crta i lako se razlikuju od suglasnika.
 
{{commons|Category:Hangul}}