Hangul: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Povijest: točke u wikipoveznice s godinama |
Prijevod Wikipedija stranice o hangulu na engleskom, samo prvih 5 paragrafa. Ispravci pravopisnih grešaka. Uklanjanje odlomka sa ponavljajućim informacijama. |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Hangeul.svg|thumb|desno|Riječ "hangul" napisana hangulom.]]
'''Korejsko pismo''', poznato kao '''Hangul''' u Južnoj te '''Chosŏn'gŭl''' [Cosongul] u Sjevernoj Koreji, je pismo korišteno za pisanje korejskog jezika osmišljeno od strane Sejonga [Sedžonga] Velikog 1443. godine. Slova pet osnovnih zatvornika odražuju oblik govornih organa pri njihovom izgovaranju, a sustavno su prerađeni za izražaj određenih fonetskih inačica; slično tomu, slova otvornika sustavno su prerađena za iskaz srodnih glasova što Hangul čini označnim pismom.
Moderna ortografija Hangula koristi 24 osnovna slova: 14 zatvornika (ㄱ ㄴ ㄷ ㄹ ㅁ ㅂ ㅅ ㅇ ㅈ ㅊ ㅋ ㅌ ㅍ ㅎ) te 10 otvornika (ㅏ ㅑ ㅓ ㅕ ㅗ ㅛ ㅜ ㅠ ㅡ ㅣ). Uz osnovna slova postoji i 27 kompleksnih tvorenih kombinacijom osnovnih: 5 zatvornika napetog izgovora (ㄲ ㄸ ㅃ ㅆ ㅉ), 11 kompleksnih zatvornika (ㄳ ㄵ ㄶ ㄺ ㄻ ㄼ ㄽ ㄾ ㄿ ㅀ ㅄ) te 11 kompleksnih otvornika (ㅐ ㅒ ㅔ ㅖ ㅘ ㅙ ㅚ ㅝ ㅞ ㅟ ㅢ). Četiri osnovna slova su izbačena iz pisma pri početku suvremenog korištenja: jedan otvornik (ㆍ) i 3 zatvornika (ㅿ ㆁ ㆆ).
== Povijest==▼
[[Datoteka:TKD.png|thumb|desno|Riječ [[taekwondo]] na hangulu.]]▼
Nastalo je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikoga]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]], koje je bilo previše složeno za običan puk pa su čitati i pisati znali samo pripadnici priviligiranog [[plemstvo|plemstva]], obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lako naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki [[konfucionizam|konfucijski]] učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. No, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima [[beletristika|beletristike]]. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među pukom, da ga je paranoidni korejski kralj [[Yeonsangun]] zabranio [[1504.]] godine.▼
Korejska su slova pisana u slogovnim blokovima u kojima su sâma slova naslagana dvodimenzionalno. Primjerice, ''Hangeul'' se u Korejskom piše 한글, a ne ㅎㅏㄴㄱㅡㄹ. Svaki slog započinje slovom zatvornika kojem slijedi otvornik, a nakon toga je moguće dodati i završni zatvornik (također zvani 받침 ili ''batchim''). Ako slog započinje otvornikom, zatvornik „ㅇ”, koji je u toj poziciji bezvučan, zauzet će mjesto početnog zatvornika. Slogovi mogu započeti osnovnim ili napeto izgovorenim, no ne i kompleksnim zatvornicima. Otvornik u slogu može biti osnovan ili kompleksan, a drugi zatvornik može biti osnovan, kompleksan ili ograničen broj napetih zatvornika. Struktura sloga ovisi o tipu otvornika; ako je otvornik okomit, prvi se zatvornik i otvornik pišu iznad završnog zatvornika ako on postoji. Ako je pak otvornik vodoravan, sva se slova pišu zasebno odozgo prema dolje.
U kasnijim stoljećima, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894.]] postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895.]] ušao je u [[škola|škole]], a [[1896.]] počele su izlaziti prve dvojezične [[novine]] na hangulu i [[engleski jezik|engleskom jeziku]] "Tongnip Sinmun". Kada je [[Japan]] aneksirao [[Koreja|Koreju]] [[1910.]], [[japanski jezik]] postao je službeni, a hangul se nastavio koristiti. [[Ortografija]] je djelomično uređena [[1912.]] godine, a potpuno [[1946.]], nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u [[Azija|Aziji]]. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu [[Indonezija|indonezijskog]] otoka [[Sulawesi]]ja od [[2009.]] godine.▼
Miješajući inačice abecednog i slogovnog pisma, opisan je kao abecedni „silabarij”. Kao i pri tradicionalnom pisanju kineskog i japanskog jezika, korejski se običajno pisao odozgo prema dolje, s lijeva na desno te su sva tri jezika s vremena na vrijeme i dalje tako pisana u svrhu stilizacije. Danas je Hangul najčešće pisan s lijeva na desno sa razmacima/bjelinama između riječi te zapadnjačkom interpunkcijom.
Službeno je pismo Sjeverne i Južne Koreje, a jedno je od službenih pisama i u Yanbian korejskoj autonomnoj prefekturi te Changbai korejskoj autonomnoj županiji u provinciji Jilin, Kini. Ponekad se koristi i za Cia-Cia jezik koji se govori u blizini indonezijskog grada Baubau. Tajvanski je lingvist Hsu Tsao-te pak razvio i modificirao Hangul za pisanje Tajvanskog Hokkien jezika uz potporu Ang Ui-jina.
▲== Povijest==
▲Nastalo je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] za vrijeme korejskog kralja [[Sejong Veliki|Sejonga Velikoga]]. Do tada su Korejci koristili [[kinesko pismo]]
▲U kasnijim stoljećima, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek [[1894.]] postao je službeno pismo u državnim dokumentima, [[1895.]]
{{commons|Category:Hangul}}
|