Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Povrh prisilnih vjerskih prijelaza, povjesničar Jozo Tomasevich opisuje i druge elemente »masovnog ustaškog napada na Srpsku pravoslavnu crkvu«.{{sfn|Tomasevich|2001|p=528}} Ustaše su ubile 157183 pravoslavnihpravoslavna svećenika, izmeđute kojih i tripet [[Episkop (pravoslavlje)|episkopa]] (među njima banjalučkog episkopa Platona Jovanovića, sarajevskog mitropolota Petra Zimonjiča i gornjokarlovačkog episkopa Savu Trlajića),{{sfn|Tomasevich|2010|p=516 ,613, 648}} dok su zatvorili i mučili [[Mitropolit|mitropolita]] zagrebačkog Dositeja Vasića. Uz to ustaše su u Srbiju protjerale 327 pravoslavnih svećenika i jednog episkopa,{{sfn|Tomasevich|2001|p=529}} tako da su ubili ili protjerali oko 85% pravoslavnih svećenika u NDH, s očitom namjerom »da pravoslavno stanovništvo ostane bez duhovnog vodstva kako bi se ustaška politika pokatličavanjapokatoličavanja Srba prisilom i zastrašivanjem mogla lakše provoditi«.{{sfn|Tomasevich|2001|p=529}}

Stepinac i hrvatski biskupi su još 24. ožujka 1945. javnom poslanicom pozvali narod da ostane lojalan NDH i osudili partizane.{{sfn|Tomasevich, Rat i revolucija|p=609}} Tomasevich ukazuje da su sve strane u drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije ubijale svećenike. Počelo je 1941. s ustaškim ubijanjem pravoslavnih svecenika i biskupa, kojih su ustaše odmah 1941. godine pobili više desetaka - medju njima 3 pravoslavna biskupa - te protjeraliubili tijekom rata najveći183 pravoslavna svećenika i 5 pravoslavnih episkopa i protjerali pretežni dio njihpreostalih u Srbiju,{{sfn|Tomasevich, Rat i revolucija|p=620, 628}} za što niti Stepinac niti itko drugi iz hrvatske Crkve nikada nije javno prosvjedovao (vidi: [[Alojzije Stepinac#Neosuđivanje zločina protiv SPC|Neosudjivanje zločina protiv SPC]]). 1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička "narodna vlast", i to katoličke i pravoslavne svećenike; njih preko pet stotina.<ref name=":0" />{{sfn|Tomasevich, 2010.|p=569, 648}} NoDoduše povjesničari pišu da se je 75 katoličkih svećenika u NDH pridružilo partizanskom pokretu, a od toga su 52 bili po nacionalnosti Hrvati, a ostali osim dvojice Slovenci{{sfn| Goldstein|Goldstein|2018|p=391-401}} dok je svećenik [[Svetozar Rittig]] bio član predsjedništva ZAVNOH-a. Engleska povjesničarka Stella Alexander ukazuje da je Pastirsko pismo “popraćeno okružnicom samo svećenstvu koja je napisana na još beskompromisnijem jeziku, i pokazala da su zahtjevi Crkve jednako dalekosežni kao i Partije, i isto toliko apsolutni.” Okružnica je napala cjelokupnu osnovu vladinih reformi i odvajanje Crkve i države, odbacila je sekularno obrazovanje i zahtijevala vjeronauk kao sveto pravo, odbacila pravo države da nacionalizira imovinu te iznijela da su posrijedi grijesi koje kanonsko pravo kažnjava izopćenjem.<ref name=":6" />