Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 112:
 
Nakon što su se predstavnici [[Ustanak|narodnog ustanka]] Istre protiv fašističke Italije izjasnili [[Pazinske odluke|Pazinskim odlukama]] iz 1943. godine za sjedinjenje s Hrvatskom ("u Jugoslaviji", dodano je u drugoj od tih odluka nakon konzultacija s predstavnicima [[ZAVNOH]]-a), vojne snage komunističke Jugoslavije u okrilju pobjedničke [[Saveznici|savezničke]] koalicije zauzele su područje [[Istra|Istre]], [[Rijeka|Rijeke]], [[Zadar|Zadra]] te otoka [[Cres]]a, [[Lošinj]]a i [[Lastovo|Lastova]] (te niza manjih otoka i otočića) koji su nakon I. svjetskog rata bili pripali Italiji. Ugovorom o miru s Italijom iz 1947. godine<ref>[http://www.loc.gov/law/help/us-treaties/bevans/m-ust000004-0311.pdf Ugovor o miru s Italijom iz 1947. godine] (na engleskom jeziku)</ref> (kojega su potpisale sve sile - pobjednice koje su ratovale protiv Italije) pripali su NR Hrvatskoj Zadar, Rijeka, otoci i veći dio hrvatske Istre. Dio Istre od [[Mirna|rijeke Mirne]] prema sjeveru pripao je državici ''[[Slobodni Teritorij Trsta]]''; međutim je područje od današnje talijansko - slovenske granice prema jugu (današnji primorski dio Slovenije, te područje Hrvatske između rijeka [[Dragonja|Dragonje]] i Mirne) ostao i nadalje pod jugoslavenskom vojnom upravom, koja je njima faktično upravljala kao da je dio Jugoslavije.
 
U znatnoj je mjeri pripojenje u ovoj stvari bio plod odlučne orijentacije slovenskih, a potom i hrvatskih komunista da uspostave svoju organizaciju na područjima koji su nakon I. svjetskog rata bili dijelom Italije, i stoga "u nadležnosti" [[Komunistička partija Italije|Komunističke partije Italije]], koje je ondje uspjela donekle održati svoju organizaciju i osobito simpatizere čak i pod fašističkom vladavinom. Nakon [[Istra u Narodnooslobodilačkom pokretu|protutalijanskog ustanka u Istri 1943. godine]], talijanski komunisti će surađivati s jugoslavenskima, ali će ipak pokušati u postrojbama ustanika osnivati ćelije Talijanske komunističke partije;<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=315710 "Komunistička partija Jugoslavije i Komunistička partija Italije u odnosu na NOP u Istri"], Mario Mikolić, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 7, No. 1, 1975. Pristupljeno 28. listopada 2021.</ref> potom će hrvatski i slovenski komunisti ipak posve ovladati "terenom",<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74035 "Odnos hrvatskih, slovenskih i talijanskih komunista prema NOP-u i državno-pravnom statusu Istre (1941. - 1945.)"], Darko Dukovski, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 41 No. 2, 2009. Pristupljeno 28. listopada 2021.</ref> gdje su komunisti i nakon ustanka ocjenjivali da je narod ideološki "neizrađen", tj. da ga komunizam uopće ne interesira, ali je zainteresiran za oslobođenje od talijanske vladavine i više vjeruje "Rusima", nego "Englezima" kojima se zamjerilo što nisu u mjesec dana nakon ustanka priskočili u pomoć i time ostavili prostor za krvavu [[Rommelova ofenziva|Rommelovu ofenzivu]].<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=187760 "Izvještaj Zvonka Babića-Žulje o prilikama u Istri krajem listopada 1943. godine"], Antun Giron, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Vol. 26 No. (1983), 1983.</ref> Kod pregovora o sudbini tih krajeva, Titovoj Jugoslaviji je uz jasnu potporu većine lokalnog stanovništva - čak i katoličkog klera - za pripojenje Sloveniji i Hrvatskoj<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=125922 "ISTARSKO HRVATSKO SVEĆENSTVO I DIPLOMATSKO- -POLITIČKA BORBA ZA SJEDINJENJE ISTRE S HRVATSKOM (1945.–1954.)"], Stipan TROGRLIĆ, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol. 21 No. 2 (116), 2012.</ref> pomagala podrška SSSR-a kao tadašnjeg vanjskopolitičkog pokrovitelja Jugoslavije, a zacijelo i okolnost da su Britanci 1941. godine pučističkoj vladi generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] obećali da će u slučaju ulaska Jugoslavije u II. svjetski rat podržati jugoslavenske zahtjeve za pripojenjem Istre i otoka.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=314226 Državni udar u Beogradu i Britanci - Vojni puč 27. ožujka 1941], Elisabeth Barker, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13 No. 1, 1981., str. 15, 16, 21. Pristupljeno 28. listopadaa 2021.</ref>
 
[[1954|Uz sudjelovanje SAD, Velike Britanije, Italije i Jugoslavije sklopljen je u Londonu 1954]]. godine ''Londonski sporazum''<ref>[http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/Memorandum-of-Understandig-05.10.1954.pdf Londonski sporazum iz 1954. god.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305124801/http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/Memorandum-of-Understandig-05.10.1954.pdf |date=5. ožujka 2016. }} (engleski i francuski)</ref>'','' kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati. Zona A (područje oko Trsta, do rijeke [[Soča|Soče]] na zapadu) je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji: tako je Sloveniji pripao cjelokupni njen današnji izlaz na more, a Hrvatskoj područje od istarskog [[Novigrad]]a do [[Savudrija|Savudrije]]. Konačna granica između Italije i Jugoslavije je dogovorena 10. studenog [[1975.]] godine, [[Osimski sporazumi|Osimskim sporazumom]].<ref>[http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/orig.-Treaty-OSIMO-1975.pdf Osimski sporazum iz 1975. godine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305151143/http://www.triestfreeport.org/wp-content/uploads/2010/09/orig.-Treaty-OSIMO-1975.pdf |date=5. ožujka 2016. }} (na engleskom i francuskom)</ref>