Rudolf, prijestolonasljednik Austro-Ugarske: razlika između inačica

[[Slika:Crown_Prince_Rudolf_1.jpg|thumb|right|'''Rudolf''' oko [[1880]].]]

'''Rudolf, princ prijestolonasljednik Austro-Ugarske''' ([[Dvorac Laxenburg]] kraj [[Beč]]a, [[21. kolovoza]] [[1858]]. - Dvorac [[Mayerling]], [[30. siječnja]] [[1889]].), nadvojvoda i sin [[Franjo Josip I., car Austrije|austrijskog cara Franje Josipa I.]] i [[Elizabeta (Austro-Ugarska)|carice Elizabete]] ("Sisi").

 

 

 

U suprotnosti s vrlo konzervativnim ocem, Rudolf je za života bio izričito liberalnih shvaćanja čime je bio bliži svojoj majci [[Elizabeta (Austro-Ugarska)|Elizabeti]]. Rudolf je bio vrlo senzibilno dijete, no po želji oca [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa I.]] koji je bio pod velikim utjecajem svoje majke nadvojvotkinje Sofije, bilo mu je određeno strogo vojničko obrazovanje. Uspjevši se usprotiviti svekrvinim planovima, Elizabeta prekida takav način obrazovanja i potiče njegove sklonosti ka prirodnim znanostima. Unatoč tome odnos majke i sina nikada nije bio pretjerano dubok i obilježen toplinom. Kao mladić proputovao je Europom i cijelim svijetom te prikupljao raznu građu, posebice s područja [[ornitologija|ornitologije]]. [[1883]]. uređuje enciklopedijsko izdanje ''"Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild"'' (Austro-Ugarska monarhija u riječi i slici), koje je od [[1885]]. izašlo u 24 sveska. Kasnije piše pod pseudonimom ''Julius Felix'' i to ponajviše novinske članke uperene protiv politike vlastitog oca. S 20 godina boravi u [[Prag]]u gdje se zaljubljuje u mladu Židovku koja je bila njegova prva velika ljubav, iako joj nikada nije otkrio svoj pravi identitet.

Prema službenim izvorima, njihova smrt dana [[30. siječnja]] [[1889]]. bila je rezultat težnji Franje Josipa I. da okonča njihovu sramotnu vezu: prijestolonasljednik Rudolf i Marija Vetsera skovali su suicidalni plan, Rudolf je svoju ljubavnicu ubio hicem u glavu, a potom je sebi oduzeo život. Službeno je priopćeno da je Rudolf bio u stanju ''"duševne rastrojenosti"'' kako bi se omogućila njegova sahrana u carskoj grobnici (Kapuzinergruft) u Kapucinskoj crkvi u Beču. Marijini posmrtni ostaci su iznijeti noću iz Mayerlinga i tajno pokopani na groblju opatije sv. Križa u Heiligenkreuzu, dok je dvorac Mayerling pretvoren u samostan karmelićanki.

 

 

Nesretna sudbina Rudolfa i Marije Vetsere pobuđuje i dalje veliko zanimanje javnosti, te zahvaljujući proturječnostima i detaljima otkrivenim u novije vrijeme i danas predstavlja nerazjašnjenu tajnu. Mnogi su već po tragičnom događaju posumnjali u istinitost službenog priopćenja bečkog dvora. Prije svoje smrti [[1989]]. godine i posljednja austro-ugarska carica [[Zita von Bourbon-Parma (Austro-Ugarska)|Zita]], udovica [[Karlo I., car Austrije|Karla]] (vladao od [[1916]].–[[1918]].), više je puta javno iznijela optužbe kako su ubojstvo nesretnog para izvršili francuski špijuni koji su htjeli ušutkati Rudolfa nakon što je odbio sudjelovati u zavjeri protiv Nijemcima naklonjenog i konzervativnog Franje Josipa I. Navedene tvrdnje Zita za svog života ipak nije potkrijepila materijalnim dokazima.

Na koncu, Franju Josipa I. nasljeđuje nećak [[Karlo I., car Austrije|Karl]], koji će [[1916]]. godine postati posljednji austrijski car i iako će pokušati neće uspjeti zaustaviti rat i sačuvati Habsburšku monarhiju od konačne propasti.

 

* Nadvojvotkinja Elisabeth Marie Austrijska (Erzsi) ([[1883]].–[[1963]].), udana prvi put za Otta von Windisch-Grätza i kasnije za Leopolda Petzneka.

 

* [http://www.mayerling.at/ Tragedija u Mayerlingu (njem.)]