Autoportret: razlika između inačica

Pogotovo se služe slikari svih kulturnih zona od prijelaza [[gotika|gotike]] u ranu [[renesansa|renesansu]] svojom zrcalnom slikom, tako da od pojave renesanse imamo redom autoportrete od svih značajnih umjetnika, i to ne samo u [[Italija|Italiji]], već i na sjeveru, gdje braća Eyck upleću u svoje kompozicije vlastite likove. Njihovim usavršavanjem tehnike uljanih boja počinje tek pravi procvat autoportreta. Tehnika naime freska ili tempere ne omogućuje slikaru tako lako i tako direktno ostvarenje i oblikovanje vlastite slike, kao što to omogućuje tehnika uljenih boja. Taj tehnički moment kao i sasvim novo osjećanje za objektivnu prirodu u vrijeme renesanse stvorio je cijeli niz umjetničkih autoportreta sasvim nove draži. To promatranje i prepoznavanje svoje vlastite svijesti polazilo je usporedo s razvitkom umijeća, kako to dokumentiraju nebrojeni autoportreti kroz vjekove i stilske periode do dana današnjega. Sva ta djela, sve te ostvarene zrcalne slike renesanse, baroka, kao i sadašnjosti nisu drugo nego naslikana psihologija, koja po svojim primjerima otkriva više ili manje najvjernije i najtočnije tok samog razvitka čitave umjetnosti, jer su ti dokumenti najdirektniji. Govore o onima, koji su taj razvitak kroz stoljeća ponijeli, više nego suha pričanja ili šaroliki umjetnički životopisi, makar ih ispričala i najjača pera povijesti umjetnosti.