Georges Bizet: razlika između inačica

Poslije svog boravka u [[Rim|Rimu]], vratio se u [[Pariz]] gdje se je posvetio skladanju. Uskoro nakon njegovog povratka, umire mu majka. [[1863.]] sklada operu ''Les pêcheurs de perles'' (lovciLovci na bisere) za kazalište ''Lyrique''. Tijekom ovog razdoblja Bizet je također napisao ''La jolie fille de Perth'', svoju poznatu ''L'arlésienne'' (napisana kao slučajnaslučajnu glazbaglazbu za predstavu), i kompozicijuskladbu za klavirglasovir ''Jeux d'enfants'' (dječjeDječje igre). Također je napisao romantičnu operu ''Djamileh'', koja je često viđena kao prethodnik ''Carmen''. Bizetova prva simfonija, ''Simfonija u visokom C'', napisana je u Pariškom konzervatoriju kad je Bizetu bilo samo 17 godina, kao školski zadatak. Čini se da ju je Bizet potpuno zaboravio, i otkrivena je tek [[1935.]] u prašnjavim arhivima konzervatorijske knjižnice. Nakon svog prvog izvođenja, odmah je razglašena kao remekdjeloremek-djelo mladog autora.

Bizetovo najpoznatije djelo je opera ''Carmen'' iz [[1875.]] koja je bazirana na noveli istog imena iz [[1846.]] koju je napisao [[Prosper Mérimée]]. Prema utjecaju [[Giuseppe Verdi|Giuseppea Verdija]], skladao je glavnu ulogu u mezzosopranu. ''Carmen'' nije odmah postigla uspjeh, i Bizet je postao razočaran nad neuspjehom, ali pohvala je došla od ''Saint-Saënsa'', ''Tchaikovskog'' i ''Debussya'', koji su prepoznali njenu ljepotu. Njihova stajališta su bila proročanska, a publika je s vremenom učinila ''Carmen'' jednom od najpopularnijih opera u povijesti.