Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj: razlika između inačica

'''Stjepan III.''' hrvatsko - ugarski kralj vladao (1162; i 1163- 1172) {{zaglavlje}}

 

 

Stjepan III. imao je tek 15 godina kada je naslijedio krunu. Vlast su mu htjeli preoteti njegovi stričevi Stjepan i Ladislav, koji su smatrali da tron treba nasljediti najstariji član dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]] po načelu seniorata. Mladi je kralj na vlast došao po načelu primogeniture, tj. načelu da vladara nasljeđuje najstariji sin. Kako pitanje nasljeđa nije bilo riješeno, zahtjevi stričeva su naišli na odjek u Hrvatskoj i Ugarskoj. Država se podijelila na bizantsku stranku, koja je podržavala stričeve i zapadnjačku, koja je podupirala mladog [[kralj]]a Stjepana III. Uz to je kao njihov zaštitnik istupio bizantski car [[Manuel I. Komnen]], na čijem su dvoru obojica našli utočište. Čim je primio vijest o smrti kralja [[Gejza II.|Gejze II.]] odmah je s velikom vojskom i kraljevim stričevima krenuo na [[Ugarska|Ugarsku]]. Bizantska stranka je sve više jačala, pa je mladi kralj Stjepan III. pobjegao u [[Austrija|Austriju]].

[[Car]] Manuel je prihvatio takvo stanje i sklopio mir s Ugarskom. Mladi kralj je morao predati caru [[Srijem]], svog mlađeg brata Belu na odgoj u [[Bizant]], te Belinu baštinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku južno od [[Velebit]]a. Bela je došao u [[Carigrad]], a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaručio ga sa svojom kćeri Marijom, te ga je odlučio imenovati svojim nasljednikom, jer u to doba još nije imao sina.

 

 

Stjepan III. međutim nije predao Belinu baštinu, već je 1163. otišao u Dalmaciju i Hrvatsku, gdje je potvrdio privilegije dalmatinskim gradovima, a možda se i krunio za hrvatskog kralja. Čim je to saznao, car Manuel je zaratio s kraljem Stjepanom III. Ubrzo je sklopljen mir, koji je kratko trajao. 1165. godine je Stjepan IV. izazvao novi rat u kojem je ugarski kralj Stjepan III zauzeo bizantski Srijem, te opsjeo [[Zemun]] u kojem je umro Stjepan IV.