Rapalski ugovor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{dz|[[Rapalski ugovor (1922.)]]|ugovor između Weimarske Njemačke i Boljševičke Rusije}}[[Datoteka:Potpisivanje Rapalskog ugovora.JPG|mini|260px|Potpisivanje Rapalskog ugovora]]
'''Rapalski ugovor'''<ref name="Rapal">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51831 Hrvatska enciklopedija (LZMK) – Rapalski ugovor]</ref> ili '''Rapallski ugovor''',<ref name="Rapall">[http://proleksis.lzmk.hr/43335/ Opća i nacionalna enciklopedija – Rapallski ugovor]</ref> sporazum koji su u [[Rapallo|Rapallu]], gradiću blizu [[genova|Genove]], 12. studenog 1920. potpisali predstavnici [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]] i [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], nakon pregovora koji su započeli [[9. studenog]]. Njime su bile određene međusobne granice tih država, bilo je dogovoreno stvaranje neovisne [[Slobodna Država Rijeka|Slobodne Države Rijeke]] te zajedničko nastupanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije [[Habsburg]]ovaca.
=== Pozadina ===
Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer [[Milenko Vesnić]], ministar vanjskih poslova [[Ante Trumbić]] i ministar financija [[Kosta Stojanović]], a s talijanske strane [[Giovanni Giolitti]], [[Carlo Sforza]] i [[Ivanoe Bonomi]]. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni [[Trst]], [[Gorica (grad)|Gorica]], [[Gradisca d'Isonzo|Gradiška]] i dio [[Kranjska|Kranjske]], [[Istra]] (osim dijela općine [[Kastav]]), grad [[Zadar]], otoci [[Cres]] i [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba [[talijanski jezik|talijanskog jezika]] i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost.<ref name="Rapal" /> ▼
Kako bi pridobile Italiju na svoju stranu u Prvom svjetskom ratu, sile [[Antanta|Antante]] su tajnim [[Londonski ugovor|Londonskim ugovorom]] 1915. Italiji obećale Istru i veći dio Dalmacije. Pri kraju rata, prema sporazumu o primirju između Austro-Ugarske i Italije, austro-ugarska se vojska povlači i istog dana, 4. studenog 1918., talijanska vojska okupira Istru, Zadar, Šibenik, Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža.<ref>{{Citiranje weba|last=Državni arhiv u Zadru|date=2018|title=Zadar 1918, str. 19|url=https://www.dazd.hr/attachment/preview/5ce3f18417c01/zadar-1918-katalog.pdf|url-status=live}}</ref> Rapalskim ugovorom nastojala su se riješiti mnogobrojna otvorena pitanja oko granica dviju država, koja su postavljena [[londonski ugovor|Londonskim ugovorom]] a nisu bila riješena za [[Pariška mirovna konferencija 1919.|mirovne konferencije u Parizu 1919. – 1920]]. Pregovori u Rapallu održani su u nepovoljnom međunarodnom političkom okruženju za Kraljevinu SHS zbog sve veće sklonosti britanske, francuske i američke diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima.<ref name="Rapal" />
=== Ugovor ===
Rapalsko rješenje jadranskoga pitanja za Mussolinijevu Italiju predstavljalo je diplomatski poraz u odnosu na odredbe Londonskoga ugovora (1915.)<ref name=":0">{{Citiranje weba|last=Državni arhiv u Zadru|date=2018|title=Zadar 1918, str. 6|url=https://www.dazd.hr/attachment/preview/5ce3f18417c01/zadar-1918-katalog.pdf|url-status=live}}</ref> Tako je u Italiji nastao mit o "''pace mutlilata''", to jest o ''"''osakaćenom miru''",'' jer osim Zadra, Italija u Rapalu nije dobila veči dio kontinentalne Dalmacije koji joj je bio obećan.<ref>{{Citiranje knjige|last=Hehn|first=Paul N.|url=https://books.google.co.nz/books?id=nOALhEZkYDkC&newbks=0&printsec=frontcover&pg=PA45&dq=%22signed+a+treaty+on+November+12,+1920,+at+Rapallo&hl=en&redir_esc=y|title=A Low, Dishonest Decade: The Great Powers, Eastern Europe and the Economic Origins of World War II|date=2005-09-26|publisher=A&C Black|isbn=978-0-8264-1761-9|pages=45|language=en}}</ref> Također prema Rapalskom ugovoru Italija je 1921. napustila Šibenik, kog je 1918. okupirala od kapitalirajuće Austro-ugarske. U tome smislu kasniji [[Rimski ugovori (1941.)|Rimski ugovori]] s NDH, za službenu Italiju su značili ispravljanje "nepravde“ iz Rapalskoga ugovora i svojevrsno ostvarenje Londonskoga ugovora.<ref name=":0" /> ▼
▲Glavni pregovarači na strani Kraljevine SHS bili su premijer [[Milenko Vesnić]], ministar vanjskih poslova [[Ante Trumbić]] i ministar financija [[Kosta Stojanović]], a s talijanske strane [[Giovanni Giolitti]], [[Carlo Sforza]] i [[Ivanoe Bonomi]]. Talijanski pregovarači jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlog trebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljan ugovor, kojim su Italiji pripojeni, od Italije 1918.okupirani[[Trst]], [[Gorica (grad)|Gorica]], [[Gradisca d'Isonzo|Gradiška]] i dio [[Kranjska|Kranjske]], [[Istra]] (osim dijela općine [[Kastav]]), grad [[Zadar]], otoci [[Cres]] i [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Palagruža]], te je stvorena [[Slobodna Država Rijeka]]. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo je omogućeno pravo optiranja za talijansko državljanstvo, uporaba [[talijanski jezik|talijanskog jezika]] i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva koja bi omogućila njihovu nacionalnu opstojnost.<ref name="Rapal" />
=== Posljedice ===
Zbog općega nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. lipnja [[1921.]] ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, točno nakon godinu dana, bio potvrđen kraljevom odlukom.<ref name="Rapal" /> Područja koja je [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|Hrvatska]] izgubila tim ugovorom vraćena su joj nakon [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]].<ref name="Rapal" /><ref name="Rapall" />▼
▲Rapalsko rješenje jadranskoga pitanja za Mussolinijevu Italiju predstavljalo je diplomatski poraz u odnosu na odredbe Londonskoga ugovora (1915.)<ref name=":0">{{Citiranje weba|last=Državni arhiv u Zadru|date=2018|title=Zadar 1918, str. 6|url=https://www.dazd.hr/attachment/preview/5ce3f18417c01/zadar-1918-katalog.pdf|url-status=live}}</ref> Tako je u Italiji nastao mit o "''pace mutlilata''", to jest o ''"''osakaćenom miru''",'' jer osim Zadra, Italija u Rapalu nije dobila veči dio kontinentalne Dalmacije koji joj je bio obećan.<ref>{{Citiranje knjige|last=Hehn|first=Paul N.|url=https://books.google.co.nz/books?id=nOALhEZkYDkC&newbks=0&printsec=frontcover&pg=PA45&dq=%22signed+a+treaty+on+November+12,+1920,+at+Rapallo&hl=en&redir_esc=y|title=A Low, Dishonest Decade: The Great Powers, Eastern Europe and the Economic Origins of World War II|date=2005-09-26|publisher=A&C Black|isbn=978-0-8264-1761-9|pages=45|language=en}}</ref> Također prema Rapalskom ugovoru Italija je 1921.
▲Zbog općega nezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. lipnja [[1921.]] ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, točno nakon godinu dana, bio potvrđen kraljevom odlukom.<ref name="Rapal" /> Područja koja je [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|Hrvatska]] izgubila tim ugovorom vraćena su joj nakon [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]]
== Galerija ==
| |||