Europska unija je imenovala Slovaka Miroslava Lajčaka za glavnog predstavnika u vezi sas crnogorskim referendumom. Za nezavisnost Crne gore po sporazumu EU i predstavnika SCG trebalo je glasati 55 % građana. U predreferendumskoj kampanji, za nezavisnost su lobirale vladajuće stranke DPS i SDP, a protiv SNP, Narodna Stranka i druge prosrpske stranke. 21. svibnja [[2006.]] je Crna Gora na referndumu izglasala neovisnost sa oko 55,5 %, a 3. lipnja iste godine je Skupština Crne Gore proglasila neovisnost i od tada SCG, posljednji ostatak nekadašnje Jugoslavije, više ne postoji. Dva dana kasnije, [[Narodna skupština Republike Srbije]] proglasila je Srbiju suverenom republikom i sljednicom SCG i time i formalno okončala postojanje državne zajednice. Narednih dana, i srpska vlada je priznala neovisnost Crne Gore. Obje države su dobile međunarodna priznanja i odvojeno primljene u UN u srpnja te godine. Pitanje međunarodnih sporazuma, koje su ratificirale SRJ i SCG rješeno je tako što je odlučeno da se oni odnose na pravno-formalnog nasljednika zajednice- Srbiju, a [[Crna Gora]] ih je potpisala po ubrzanom postupku. Sportske reprezentacije su ostale zajedno u više disciplina sve do kraja te godine, sa starim obilježjima.
