Bošnjačko-hrvatski sukob: razlika između inačica

Prvi ozbiljniji pokušaj u rješavanju bosanskohercegovačke krize učinjen je u veljači 1992. godine, kada su u Sarajevo doputovali lord [[Peter Carrington]] i [[Jose Cutilheiro]]. To se izaslanstvo sastalo s predstavnicima SDA ([[Alija Izetbegović|Izetbegović]], Mahmutčehajić i Kadić), SDS-a BiH ([[Radovan Karadžić|Karadžić]], Koljević i [[Momčilo Krajišnik|Krajišnik]]) i HDZ-a BiH ([[Mate Boban|Boban]], Stanić i Lasić). Međutim, nikakvog pomaka nije bilo: Srbi su ustrajali na podjeli BiH na tri države, Bošnjaci su bili za unitarnu BiH, a Hrvati su se zalagali za federaliziranu BiH. [[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine|Pošto je referendum održan]], pristupilo se dogovoru oko ustavnog ustrojstva. U Lisabonu je 18. ožujka 1992. predstavljen [[Rat u BiH#Carrington-Cutileirov mirovni plan|Carrington-Cutillerov plan]] o načelima za novo ustavno ustrojstvo BiH te ponuđena karta s budućim sastavnim jedinicama BiH. Prema karti, [[Bošnjaci]]ma i [[Srbi]]ma pripada po 44 % teritorija, a [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvatima]] 12 % teritorija BiH. Načelno su plan prihvaćale sve tri strane, no ne i ponuđeni zemljovid, koji je napravljen poprilično amaterski, ravnajući se samo prema kriteriju relativne i apsolutne većine određenog naroda u pojedinim općinama. Zbog toga je i propao, a nastavak pregovora je ponovno održan u [[Bruxelles]]u, kada su se sve tri strane usuglasile oko BiH kao države zasnovane na tri konstitutivne jedinice, čije bi granice poštivale ne samo etničke kriterije, već i [[Zemljopis Bosne i Hercegovine|zemljopisne]] i gospodarske.

 

[[Datoteka:Map of war in Yugoslavia, 1992.png|mini|[[Rat u Bosni i Hercegovini#Otvorena velikosrpska agresija|Linije bojišnice nakon prve faze rata]]

{{legenda|#b62c2c|[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavija]] (1943. – 1992.)}}