Razlika između inačica stranice »Bošnjačko-hrvatski sukob«

Prvi ozbiljniji pokušaj u rješavanju bosanskohercegovačke krize učinjen je u veljači 1992. godine, kada su u Sarajevo doputovali lord [[Peter Carrington]] i [[Jose Cutilheiro]]. To se izaslanstvo sastalo s predstavnicima SDA ([[Alija Izetbegović|Izetbegović]], Mahmutčehajić i Kadić), SDS-a BiH ([[Radovan Karadžić|Karadžić]], Koljević i [[Momčilo Krajišnik|Krajišnik]]) i HDZ-a BiH ([[Mate Boban|Boban]], Stanić i Lasić). Međutim, nikakvog pomaka nije bilo: Srbi su ustrajali na podjeli BiH na tri države, Bošnjaci su bili za unitarnu BiH, a Hrvati su se zalagali za federaliziranu BiH. [[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine|Pošto je referendum održan]], pristupilo se dogovoru oko ustavnog ustrojstva. U Lisabonu je 18. ožujka 1992. predstavljen [[Rat u BiH#Carrington-Cutileirov mirovni plan|Carrington-Cutillerov plan]] o načelima za novo ustavno ustrojstvo BiH te ponuđena karta s budućim sastavnim jedinicama BiH. Prema karti, [[Bošnjaci]]ma i [[Srbi]]ma pripada po 44 % teritorija, a [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvatima]] 12 % teritorija BiH. Načelno su plan prihvaćale sve tri strane, no ne i ponuđeni zemljovid, koji je napravljen poprilično amaterski, ravnajući se samo prema kriteriju relativne i apsolutne većine određenog naroda u pojedinim općinama. Zbog toga je i propao, a nastavak pregovora je ponovno održan u [[Bruxelles]]u, kada su se sve tri strane usuglasile oko BiH kao države zasnovane na tri konstitutivne jedinice, čije bi granice poštivale ne samo etničke kriterije, već i [[Zemljopis Bosne i Hercegovine|zemljopisne]] i gospodarske.
 
Uslijedilo je priznanje BiH od [[EU|EZ-a]] i [[SAD|SAD-a]], 6. i 7. travnja 1992., te primanje BiH u [[UN]] 22. svibnja. Nakon međunarodnog priznanja, u Sarajevu je 10. travnja održan nastavak pregovaračkih sastanaka. Bošnjaci su tada iskazali da nemaju nikakvog interesa da se ustroj BiH temelji na konstitutivnim jedinicima. Nasuprot njima, Srbi su procjenili da vrijeme radi protiv njih te da pregovorima neće ostvariti svoje megalomanske ciljeve. Shvativši uzaludnost pregovora, Srbi su tada krenuli u [[Rat u Bosni i Hercegovini#Otvorena velikosrpska agresija|realizaciju svojih teritorijalnih želja pomoću nasilja]]. Također dolazi do zahlađenja u odnosima političkog vodstva Hrvata i Bošnjaka. Ipak, njih je tada još čvrsto vezao interes obrane od zajedničkog neprijatelja, tako da su politička razilaženja oko ustroja BiH privremeno postala drugorazredna tema.
[[Datoteka:Map of war in Yugoslavia, 1992.png|mini|[[Rat u Bosni i Hercegovini#Otvorena velikosrpska agresija|Linije bojišnice nakon prve faze rata]]
{{legenda|#b62c2c|[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavija]] (1943. – 1992.)}}