Potoci (Mostar, BiH): razlika između inačica

U Bijelom Polju polovinom 16.stoljeća postojala je muslimanska zajednica koja se sastoji od doseljenih osvajača - janjičara i spahija te starosjedilaca-bogumila koji su, nakon osvojenja ovog kraja od strane Turaka prešli na Islam. Tada je ovdje, sigurno, počela izgradnja prvih islamskih spomenika. Potoci bili i danas ostali centralno i najveće selo u Bijelom Polju. Mostara su udaljeni 12 i smješteni oko jedan kilometar desno magistrale Mostar-Sarajevo. Svoje ime dobili su potoku koji izvire u brdu više sela, protiče kroz ovo mjesto i ulijeva se oko jedan i kilometar niže u Neretvu kao njen lijevi pritok. Ovdje su u 18. i 19 stoljeću živjeli i posjede imali: Ibrahim, sin Salihov 1731., Ramadan, sin Osmanov, Selim, sin Osmanov, Omer baša, sin Alijin Ismail, sin Ibrahimov, Emina, Alijina i Aiša, k i Ibrahimova 1765. i Salih Omanović 1850. godine. Potocima je u drugoj polovini 15. stoljeća rođen zaim hadži Muhamed-beg, sin Ebu Seadetov koji je bio najveć legator Mostara i cijele Hercegovine. U Mostaru je poznat pod imenom Karađoz-beg taj nadimak je, kako predanje kazuje, dobio zbog svoje naočitosti (karađoz na turskom jeziku znači : crnook). Iz njegove vakufname saznajemo je imao tri sina: Muhameda, hadži Jusufa i Sulejmana, a iz natpisa na njegovoj džamiji u Mostaru razumije se da je bio brat nekog vezira. On je zaista bio brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od augusta 1547. juna 1549. godine. Karađoz-beg je imao ljetnikovac i imanje u Potocima gdje je preko ljeta boravio, a zimi je živio u Mostaru. On je sagradio veliki broj zadužbina i koristonosnih objekata u Mostaru, Blagaju, na Buni, Lištici, Potocima, Konjicu i Čičevi (općina Konjic). Bio je nadglednik kod izgradnje Starog mosta u Mostaru koji je dovršen 1566. godine. Umro je u Mostaru oko 1564. godine gdje je, sigurno, u groblju pokraj svoje džamije i sahranjen. Dva nišana bez natpisa i dekoracija koji nalaze pred zidom mihraba, označavaju , možda, njegov grob. To je sve što se pouzdano zna o njegovom životu i radu. Najbliža istini je pretpostavka je jedan od spomenute trojice braće , svoj prilici Rustem, odveden kao adžami oglan u Istambul, tamo odgojen na carskom dvoru i preveden Islam. Kad je postao veliki vezir i obogati se on je onda pomogao i drugoj dvojici da dođu visokog položaja u onovremenoj turskoj upravi. U prilog ovakvoj tvrdnji ide predanje koje pribilježeno u našoj literaturi i koje se, čak danas, u ovom kraju sačuvalo. karađozKarađoz-beg je sagradio prije 1570. godine mesdžid i mekte u svom rodnom mjestu Potocima. Svojom vakufnamom od prve dekade ramazana 977. (7. 16. februara 1570.) odredio je između ostalog, da se u mesdžid mekteb postave sljedeći službenici:
- imam; 2 dirhema plaće dnevno
- hatib; dirhem plaće dnevno
- mujezin; ,5 dirhema plaće dnevno
- mualim; 2 dirhema plaće dnevno
-pomoćnik mualima; dirhem plaće dnevno,
- kajjim; dirhem plaće dnevno.
Dalje je odredio da se troši pola dirhema dnevno za svijeće i prostirku i da se mesdžid i mekteb opravljaju iz sredstava njegovog vakuga. Ovaj mesdžid je u prošlosti više puta opravljen. Godine 1897. krov mu je počeo prokišnjavati pa ga je, na traženje džematlija, vakufsko povjerenstvo u Mostaru opravilo. Neke opravke na njemu vršene su 1900. i 1903. godine kada je utrošeno 400 kruna. Na opravku mesdžida vakuf je 1931. godine utrošio 2500 dinara i tada je srušena mala drvena munara koja se uza nju nalazila i sagređena nova istog materijala i u istim dimenzijama. U augustu 1961. godine demontirana je munara hadži Jahja Masine Tere džamij na Carini u Mostaru, prenesena u Potoke i ozidana uz Karađozbegov mesdžid na mjestu gdje se do tada nalazila drvena munara. Raznim adaptacijama koje su njemu više puta vršene od starog mesdžida je ostao samo zid mihraba i dijelovi zidova sa strana dok je sve ostalo porušeno i mesdžid sprijeda proširen. Ovdje treba posebno istaknuti joj je strop sagrađen imitaciji kupole i oblože divnim drvenim rezbarijama. U skoro nanovo sagrađenoj džamiji nalazi se, pored prostorije za klanjanje, još i sala na spratu za održavanje vjerske obuke, abdesthana i gusulhana. Svečano otvorenje ove džamije sa oko 23 metra visokom kamenom munarom obavljeno je 26 augusta 1962. 12 joj ona jedina džamija na ovom području u kojoj se klanjaju džume i bajrami. Upisana je u gr.ul.k.o. Potoci br.187, kat. e s t . 455 i zapremina 110 m površine. Riješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru Up. br 6/3 27 oktobra 1969. godine ova džamija i kompleks oko nje stavljeni su pod zaštitu države kao spomenik kulture. 13 Na području džemata Bijelo polje živjelo je oko 1985. godine 795 muslimanskih porodica. Karađoz-begov mekteb nalazio se je desetak metara niže džamije i sastojao se dvije prostorije. Srušen je koncem prošlog stoljeća na ime istog vakufa ssagrađensagrađen je 1898. godine u susjednom selu Lišanima novi mekteb. Poznati su l sljedeći imami i mualimi koji su djelovali u Potocima: Omer ef od 1759. 1769. godine. 14 Kod njeg su se 1759. godine nalazile na i čitanju tri knjige koje su bile vlasništvo biblioteke Babusseade Ahmed age u Mostaru. U Potocima je 1766. godine živio neki Abdulah ef. ali u izvoru ne piše kakvu je funkciju tada ovdje vršio. 16 Muharem ef. Momić i vršio je navedene dužnosti smrti 1888. godine, a poslije njega sin mu Ahmed ef. Jusuf o m i bio je u to doba mujezin ove džamije. 17 Mehmed ef. a t i bio je imam i mualim oko 1898., Muhamed ef. Kopčić oko 1910. i Hasan ef Bašić a i oko 1920. godine. 1921. do 1964. godine ove dužnosti je vršio Derviš ef. Hodžić i tada Junuz ef. Šoljić i Ćamil ef. Alić.
Za izdržavanje svojih zadužbina Karađoz beg je ostavio velika nepokretna imanja u Mostaru, Blatu, na Buni i 300 000 osmanlijskih dirhema u gotovom.

U Potocima je sagradio jedan han (ribat) koji je bio situiran nedaleko bivšeg malog kamenog mosta, s lijeve strane potoka.19 Srušen je prije 1880. godine i vidi mu se još dio od jednog zida. Njegovo zemljište upisano je u gruntovnim knjigama pod nazivom "Hanište". Uz ovaj han postojalo je groblje veličine 1700 m koje je nosilo naziv "Harem uz haninu". Uzurpirao je 1910. godine Stjepan Ttišić iz Potoka i u njemu sve nišane uništio. U Potocima se je nalazilo i groblje Lisica koje je zapremalo 1000m Polovinu ovog harema uzurpirali su katolici s čijim grobljem graničio , drugu polovinu je uništio put koji je ovuda proveden. Ovdje je postojalo i groblje Velika njiva koje je zapremalo 1000 m i kome se prestalo sahranjivati oko 1903. godine. Uzurpirali su ga Kazazići uz čiju se zemlju nalazio i tada su svi nišani u njemu uništeni. Harem uz Haninu bio je vlasništvo Karađozbrgovog vakufa, a čije vlasništvo bili druga dva nismo mogli utvrditi. Uz Krađozbegovu džamiju nalazi se harem u kome su svi stari nišani uništeni. Ovdje smo 1962. godine našli samo jedan uzglavni nišan s turbanom na kome je bila uklesana 1227. (1812.) godina i koji je, možda, označavao grob nekog imama džamije u Potocima. Tada smo ovdje evidentirali još dva natpisa: Nefe Nezirović , kćeri i Mehmedove, umrla 1301. (1883.) i Fatime Zalihić kćeri Mustafine, umrla 1307. (1889/90.) godine. Ovo je danas jedini harem u Potocima u kome se prestalo sahranjivati prije desetak godina.

Pretpostavlja se da je Karađozbegu 16. stoljeću sagradio u Potocima mali kameni most sa jednim lukom. Po svom vanjskom izgledu je bio sličan Starom mostu u Mostaru i, možda, su oba u isto vrijeme sagrađeni . Ovo je bio stari most u minijaturi. Upisan je u gruntovnim knjigama pod nazivom "put mala ćuprija , a jedna njiva kod njega "oranica kod ćuprije . ko 1970. godine neki mještani su, bez odobrenja nadležnih organa za zaštitu spomenika kulture, srušili gornji dio mosta i proširili i poravnali kolovoz.