Stjepan I., kralj Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 57:
O kralju Stjepanu nema izravnih svjedočanstava iz vremena njegove vladavine. Nisu pronađeni kameni natpisi s njegovim imenom niti su sačuvane, makar u kasnijem prijepisu, isprave koje je njegova kancelarija izdala. Svejdočanstva o Stjepanovom postojanju sačuvana su prvenstveno u ispravama njegovog sina Petra Krešimira IV. U jednom od dva sačuvana prijepisa darovnice samostanu sv. Ivana u [[Biograd]]u iz veljače 1060. godine, Petar Krešimir IV. ističe da je njegov otac bio kralj Stjepan (''Ego Chresimyr, Stephani regis filius'').<ref>Stipišić, J. i M. Šamšalović, ur. Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., pp. 89. (Dalje: CD I)</ref> Isti podatak ponavlja se u ispravi od 25. prosinca 1066. kojom Petar Krešimir IV. pod svoju zaštitu uzima samostan sv. Marije u [[Zadar|Zadru]] (''Ego Cresimir, rex Chroatie et Dalmatie, filius Stephani regis''),<ref>CD I, 102.</ref> te u ispravi kojom se 1069. samostanu sv. Krševana u Zadru poklanja otok [[Maun]].<ref>CD I, 113.</ref>
 
Konačno, isprava iz 1066./1067. kojom Petar Krešimir IV. potvrđuje samostanu sv. Krševana u Zadru posjed u [[Diklo|Diklu]] daje širi pregled rodbinskih odnosa unutar vladajuće dinastije.<ref>CD I, 105–106.</ref> U njoj Petar Krešimir IV. nabraja svoje pretke. Započinje od [[Mihajlo Krešimir II.|Mihaela Krešimira II.]] kojeg naziva ''Chresimiri maioris'', te za njega navodi da je imao sina [[Stjepan Držislav|Držislava]] (''Dirzislai'') u čije vrijeme su banovali snažni banovi Pribina i Godemir. Nakon Držislava navodi se [[Svetoslav Suronja]] (''Suataslao'') koji je imao braću [[Krešimir III.|Krešimira]] (''Cresimiri'') i [[Gojslav]]a (''Goyslaui'') te sina Stjepana za kojeg Petar Krešimir IV. kaže da je njegov otac (''pater mei''). Na temelju ovoga podatka može se zaključiti da je Stjepan bio sin Svetoslava Suronje ili Krešimira III. Prema navodu [[Ivan Đakon|Ivana Đakona]] Svetoslav je svoj savez s [[Petar II. Orseolo|Petrom II. Orseolom]] ojačao tako što mu je predao svoga sina [[Stjepan Svetoslavić|Stjepana]].<ref>Rački, Documenta, 427.</ref> Ivan Đakon također navodi da je Svetoslavov sin Stjepan oženio Orseolovu kćer Hicelu.<ref>Rački, Documenta, 430.</ref> Međutim, jer Petar Krešimir IV. u darovnici kojom je samostanu sv. Marije u Zadru darovano zemljište u Točinji naveo da je njegov djed bio Krešimir, a ne Svetoslav, vjerojatnijom se čini mogućnost da su postojala dva Stjepana.<ref>CD I, 104–105.</ref> Prvi je bio Svetoslavov sin koji se oženio Hicelom, a drugi je bio sin Krešimira III. i kasniji hrvatski kralj Stjepan I.
 
Postoji mogućnost da se Stjepan spominje u kronici [[Ivan Gorički|Ivana Goričkog]]. Sama vijest je vrlo konfuzna. Navodi se da je hrvatski kralj Stjepan, kojeg zovu Vojislav, pustošio krajeve do Drine.<ref>Rački, Documenta, 472.</ref> Kroničar je ovdje očito pomiješao dva vladara, hrvatskog (Stjepan I.) i [[duklja]]nskog ([[Stjepan Vojislav]]), te ih je spojio u jednu osobu. Međutim, ova vijest vjerojatno ima određenu povijesnu točnost jer se navodi da je dotični hrvatski vladar za bana postavio Prasku. Dotični [[Stjepan Praska (ban)|Praska]] spominje se kao ban i u spomenutoj darovnici za Diklo.