Šibenska molitva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 93.142.202.1 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Argo Navis
Oznaka: brzo uklanjanje
Sintaksa – Parametar u navodnike.
Redak 1:
[[Datoteka:Šibenska_molitva.14st.jpg|thumb|desno|Šibenska molitva]]
'''Šibenska molitva''' jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim (dokumentom pisan latinicom na hrvatskom<ref name="Klisović">Jadranka Klisović: [https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4379 '' Među 8000 svezaka čuva se i Biblija iz 11. stoljeća''] Vjesnik, večernje izdanje 21. studenoga 2008. , Ministarstvo kulture RH. Pristupljeno 20. lipnja 2020.</ref>). Prvenstvo je, međutim, pripalo zadarskom [[Red i zakon od primlenja na dil dobroga čińenja sestar naših reda svetoga otca našega Dominika|Redu i zakonu]] iz [[1345.]] godine, ali kao tekst nadahnute pjesničke inspiracije, koji ulazi u sve antologije starijega hrvatskog pjesništva, Šibenska molitva i dalje među tim najstarijim latiničkim spomenicima drži prvenstvo. Pronađena je u rukopisnoj knjižnici latinaškoga [[Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića|šibenskoga samostana sv. Frane]], a poznata je od [[1911.]] godine, kada su je opat samostana [[Jozo Milošević|Joso Milošević]] i poznati jezikoslovac [[Ivan Milčetić]] objavili u 33. knjizi "Starina" [[JAZU]].<ref>fra Nikola Mate Roščić: [http://www.ofmconv.hr/images/pdf/Fraternitas2_2012.pdf ''Svetište šibenske knjige''], Fraternitas, Glasilo Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca 2/2012., str. 32.</ref>
 
== Povijest ==
Redak 8:
 
Premda nije datirana, Šibenska molitva nesumnjivo pripada spomenicima [[14. stoljeće|14. stoljeća]].
Fra Nikola Mate Roščić kazuje da je nastao oko godine 1375. godine.<ref name="Klisović"/> Bilo je pokušaja da je se smjesti u prvu polovinu ili sredinu stoljeća, ali novije spoznaje opovrgavaju tu mogućnost. Već je opat Joso Milošević na temelju jedne latinske bilješke iz [[1387.]] godine po rukopisu zaključio da je zapisivač molitve fra Paulus de Sibinico (zapravo Sibenico), odnosno Pavao Šibenčanac (u novije doba poznatiji kao Pavao Šibenčanin), onodobni kustos jadranske [[Franjevci|franjevačke]] provincije. Milošević je pretpostavio da je molitva zapisana znatno prije spomenute bilješke, kada se još upotrebljavao konzervativniji tip gotičke latinice. U međuvremenu su otkrivena još dva hrvatska teksta zapisana/prepisana rukom Pavla Šibenčanina i istim tipom pisma kao Šibenska molitva: ''Cantilena pro sabatho'', pučki plač Gospin, zapisan [[1385.]] godine (u latinskom kodeksu u vlasništvu [[Mađarska|Mađarske]] nacionalne knjižnice), te nepotpun [[Teologija|teološki]] tumač Božjih zapovijedi (ostale su sačuvane prve tri i početak četvrte) u jednom od kodeksa navedenoga šibenskog samostana, uz mnogobrojne Šibenčaninove latinske teološke i homiletske tekstove i razmatranja, te osobne bilješke, razasute u više samostanskih rukopisnih kodeksa.
 
Iz tih tekstova doznajemo da je Pavao Šibenčanin desetljećima bio aktivni žitelj navedenoga samostana i da je između godine 1364., kada se spominje kao lektor, tj. (na)učitelj, i [[1399.]], kada se spominje kao samostanski opat, obnašao niz odgovornih funkcija u samostanu i u franjevačkom redu, te da je bio izuzetno obrazovan intelektualac svoga doba. I premda mu je latinski jezik bio temeljno izražajno sredstvo, imao je interesa i za domaću književnu produkciju raznih žanrova. Njegovi tri sačuvana zapisa obuhvaćaju individualan molitveno-pjesnički ostvaraj, pučko osmeračko pjesništvo i teološko razmatranje. Iz rečenoga izlazi da zapis Šibenske molitve nikako ne možemo datirati u prvu polovinu ili sredinu stoljeća, nego da je vjerojatno nastao, kao i zapis Cantilene, u jeku Šibenčaninove najaktivnije djelatnosti, dakle potkraj 14. stoljeća.