Biskup: razlika između inačica

Obrisana 24 bajta ,  prije 11 mjeseci
m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
{{stilska dorada}}
'''Biskup''' ([[grčki jezik|grč.]] ''{{polytonic|ἐπίσκοπος}}'' ''epískopos'': ''nadzornik'', ''pazitelj''). Po učenju Crkve biskupi su nasljednici [[apostol]]a. Jedino oni mogu zarediti [[svećenik|svećenike]]e; mogu valjano udijeliti i biskupsko ređenje, tj. zarediti ljude za biskupe.
[[Datoteka:Bischof-GL-Müller.JPG|minijatura|Biskup]]
 
== Povijest biskupa ==
 
Biskup je svećenik (prezbiter) koji je primio puninu svećeništva u tzv. apostolskoj tradiciji. Naime, na pedeseti dan nakon [[Uskrs]]a (Pedesetnica, grč. Pentekost - paralelno sa starozavjetnim Blagdanom sjenica, koji se slavio pedeseti dan nakon Pashe, u sjećanje na prvo veće molitveno okupljanje Izraela nakon Prijelaza, tj. Pashe preko Crvenog mora u bijegu iz egipatskog ropstva) je - kako opisuje [[Biblija]] Novog zavjeta u 2. poglavlju Djela apostolskih - na apostole okupljene u [[Jeruzalem]]u sašao [[Duh Sveti]]. Apostoli su rukopolaganjem prenosili ondje primljenu karizmu na poglavare mjesnih crkava koje su osnivali; za te se poglavare ubrzo ustalilo grčko ime episkopi, tj. u hrvatskoj verziji biskupi. Priznaje se [[apostolsko nasljeđe]], tj. "apostolska tradicija" onoj osobi koju je kao biskupa unaprijedio valjano zaređeni biskup, i svaki biskup posjeduje dugački popis svojih prethodnika u apostolskoj sukcesiji, koji kroz stoljeća dolazi do imena jednoga od apostola.
 
Zajednica kršćana koja na čelu ima biskupa naziva se "mjesna crkva" ili [[biskupija|biskupija]]. Ako neki biskup zaredi drugu osobu za biskupa protiv volje [[papa|Pape]] (tj. u pravoslavnim Crkvama protiv volje mitropolita/patrijarha), zapada u tzv. šizmu ili raskol - iako pri tomu on i vjernici dotične mjesne crkve možda i zadrže katoličku vjeru (crkvena podjela koja uključuje također i neslaganja u pitanjima vjere naziva se hereza, hrv. krivovjerje). Najpoznatiji i do danas neiscjeljeni takav raskol je onaj s grčkom crkvom iz [[11. stoljeće|11. stoljeća]] (koju su slijedili oni narodi koji su bili crkveno povezani s Bizantom - od Srba do Rusa); pri tomu valja obratiti pažnju na zapanjujuću činjenicu da - kako priznaje Katolička Crkva - pravoslavni u gotovo tisuću godina raskola nisu zapali i u herezu, iako uopće nisu sudjelovali na koncilima nakon raskola u 11. stoljeću (uobičajeno je u prošlosti bilo govoriti o "protestantskim hereticima i pravoslavnim šizmaticima", takva se terminologija danas rjeđe koristi kako se ne bi kršćanska braća nalazila uvrijeđenima).
 
Osoba se smatra katolikom, ako je u vjerskom jedinstvu s jednim od biskupa (ordinarija) koji je u jedinstvu s Papom. [[Svećenik]], čak i ako je valjano zaređen, smije vršiti javne bogoslužne radnje ("dijeljenje sakramenata") jedino ako ima dopuštenje nekog mjesnog biskupa - ta se dopuštenje naziva "inkardinacija", tj. vezanost za ruku.
 
Gore navedeno odgovara nauku kako Katoličke crkve, tako i Istočnih (pravoslavnih) crkava; također i tzv. orijentalnih crkava ([[egipat]]ski, etiopski i eritrejski Kopti, sirijski i indijski jakobiti, armenski i gruzijski kršćani). Tako je npr. član Rumunjske pravoslavne crkve ona krštena osoba, koja je u jedinstvu s jednim od episkopa koji je u jedinstvu sas Patrijarhom Rumunjske; pravoslavni svećenici smiju djelovati samo pod vlašću nekog od lokalnih episkopa. Protestanti, uz neke iznimke, posve odbacuju nauk o apostolskoj sukcesiji.
 
== Stav Katoličke Crkve ==
 
Katolička Crkva službeno priznaje apostolsku sukcesiju nekim Crkvama u raskolu, prije svega istočnim (pravoslavnim i tzv. orijentalnim) crkvama, te tzv. [[Starokatolička crkva|starokatolicima]] (dio katolika koji je u tzv. [[Kulturkampf]]u nakon ujedinjenja Njemačke u XIX. stoljeću pristao da se odvoji od Rima), i njihovi se biskupi uzimaju za prave biskupe, a tada i svećenici za prave svećenike. Katolicima je kanonski dopušteno da u ozbiljnim situacijama zatraže ispovijed, pričest i posljednju pomast kod pravoslavaca - ponegdje su pravoslavci čak spremni i dati takve "usluge". Unutar Crkava u raskolu, ponekad dođe do daljnjih raskola: tako je povodom liturgijske i organizacijske reforme provedene za vrijeme cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra Velikog]] nastao značajan raskol kod Rusa, kada je otprilike četvrtina vjernika nije prihvatila reformu ("[http://en.wikipedia.org/wiki/Old_Believers starovjerci]") i uspostavilo vlastitu crkvenu hijerarhiju. Kod [[Grk]]a je sličan raskol nastao prilikom prihvaćanja gregorijanskog kalendara od države i pravoslavne crkve [[1924.]] godine, i tri su grčka biskupa bila postali vođama tzv. "[http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_Old_Calendarists starokalendaraca]"; taj raskol među grcima traje do danas, i samo je jedan u ovećem broju podjela u nacionalnim pravoslavnim crkvama.
 
Postoji i znatan broj malih crkvenih zajednica čiji se poglavari pozivaju na apostolsku sukcesiju primljenu pod manje ili više sumnjivim okolnostima, a takvih tzv. egzotičnih biskupa ima između tisuću i dvije tisuće.
 
Prema buli [http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''] pape [[Lav XIII.|Lava XIII.]] iz 1896. [[Katolička Crkva]] ne priznaje apostolsku sukcesiju [[Anglikanska zajednica|anglikancima]] zbog promjena u shvaćanju euharistije i svetog reda koje se dogodilo za kralja [[Edvard VI.|Edvarda VI.]] Pregovore koji su u nekim trenucima davali nadu da bi mogli uroditi pomirenjem, zakompliciralo je ređenje jedne (prve) žene za anglikanskog biskupa [[2006.]] godine. U kršćanskoj tradiciji nisu niti u jednom ranijem razdoblju postojale [[žene]] - biskupi; i većina teologa smatra da je sam [[Isus]] izborom Dvanaestorice (Lk 6,13, Mk 3,14, Mt 10,1) naznačio kako za svećeničku službu želi isključivo muškarce - kako je to bio slučaj i ranije u Izraelu. Za Katoličku crkvu to je pitanje definitivno riješeno, [[Dogma|dogmom]] koju je [[1994.]] godine proglasio papa [[Ivan Pavao II.]], u Apostolskom pismu "Ordinatio Sacerdotalis".<ref>http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sakramentimnu/574-reenje-ena-zatvoreno-pitanje/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130926201113/http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sakramentimnu/574-reenje-ena-zatvoreno-pitanje/ |date=26. rujna 2013. }}] katolik.hr "Ređenje žena - zatvoreno pitanje"</ref>. Do druge polovine dvadesetog stoljeća takvo stajalište uopće nije bilo dovođeno u pitanje.
 
Većina protestantskih zajednica uopće nema svećenike ([[engleski jezik|eng.]] "priest"), nego samo starješine (eng. "pastor"), i posve odbacuju nauk o apostolskoj sukcesiji. Među protestantima ima slučajeva da se više starješinske službenike naziva "biskup", ali je sličnost sas biskupima iz crkava s apostolskom sukcesijom samo vanjska. Također se i u relativno čestim raskolima unutar protestantskih zajednica pitanje apostolske sukcesije uopće ne postavlja.
 
== Biskupske službe ==
== Obilježja i simboli biskupa ==
 
U svečanim prilikama, izvan liturgijske službe, biskup je obučen u crni talar, čije su rubovi i porubi ljubičaste boje. Ljubičasti se i pojas ('''zingulum''') i biskupska kapica ('''pileolus''') na glavi. Pojas označava uzdržljivosti i nosi se preko talara ([[talijanski jezik|tal.]] ''sottana'' = znači donje rublje, ali je naziv preuzet za talare svećenstva). Kao oznaku časti i svetosti, biskupi nose biskupski prsten i križ oko vrata ('''pectorale'''). Tijekom mise, nose još biskupski štap i biskupsku mitru (pokrivalo za glavu, po uzoru na slične šešire koje su nosili i starozavjetni židovski svećenici). Nadbiskupi koji su ujedno i metropoliti nose za vrijeme mise oko vrata još i palij ('''palium'''), svojevrsni šal izrađen od vune, kojega dobivaju od Pape. Jedan od znakova biskupske službe jest i biskupski grb koji se sastoji od štita sa zelenim "galero" šeširom iz kojeg izlazi po šest također zelenih kićanki na lijevu i desnu stranu štita. Nadbiskupski grbovi imaju po deset kićanki sa svake strane, dok grbovi nadbiskupa metropolita imaju i prikaz palija. Iza štita, nalazi se kod "običnih" biskupa jednostavni latinski križ, dok u nadbiskupskim grbovima križ ima dvije poprečne grede. U dnu štita je traka sas geslom kojega je biskup odabrao; uglavnom to bude neka rečenica iz Biblije.[[Datoteka:Template-Bishop.svg|mini|150px|desno|Biskupski grb]]
 
== Izvori ==
149.489

uređivanja