Bugojno: razlika između inačica

Istraživanjima 1980-ih nađeno je kod Kika mnogo mnogo prapovijesne keramike što upućuje na zaključak da je tu bila prapovijesna [[gradina]]. Kod lokaliteta Pod, bujao je život prapovijesnih zajednica u eneolitiku, ranom i kasnom brončanom dobu, a potom i željeznom dobu.<ref name="lupiga"/> Kod sela [[Karadže]], na Gomilama, nađeni su ostatci naselja ilirskog plemena [[Sardeati|Sardeata]]. <ref name="TZSB"/>

U antici se život seli na Crkvinu (ne onu kod Vesele) ili Grudine.<ref name="lupiga"/> Tu je bila bogato nalazište antičkih, kasnoantičkih i srednjovjekovnih ostataka ostacima građevina, nekropola iz različitih epoha koje je razoreno 2000-ih. Unatoč marljivom arheološkom radu i važnosti 30 godina intenzivnog istraživanog lokaliteta, sve je razoreno asfaltiranjem za veliki parking. <ref name="lupiga"/> Iz starorimskog doba datira vojna utvrda "[[Ad matricem]]". Utvrda je sagrađena radi zaštite važnog križanja puteva koji su vodili ovuda. Ovuda je prolazio put koji me vodio iz Dalmacije i Hercegovine za Srednju Bosnu i Panoniju. Rimski su putevi vidljivi i danas, poput kaldrme od Kupreške visoravni prema ''Prensi'' ([[Prusac|Pruscu]]). Kod sela [[Sultanovići (Bugojno, BiH)|Sultanovića]], na Gradini, nađeni su ostatci keramike, stakla i metalurških proizvoda. Kod Poda su pronađeni razni predmeti i zdjela, čiji natpis svjedoči o starosti iz 4. st. pr. Kr.<ref name="TZSB"/>

Bugojno je stvorilo je urbanu tradiciju prije osmanskih vremena, zbog čega je u vremenima austro-ugarske vlasti stekao osobine drukčije od gradova koje je odlikovala višestoljetna povijest orijentalno-islamskog i orijentalno-balkanskog grada. Između sela [[Gračanica (Bugojno, BiH)|Gračanice]] i [[Kordići|Kordića]] sagrađen je grad [[Susid]]. <ref name="TZSB"/>

Osmanska vlast ostavila je od znamenitosti [[Sultan-Ahmedova džamija|Sultan-Ahmedovu džamiju]], [[Rustempašića kula|Rustempašića kulu]] i [[Sulejmanpašića kula|Sulejmanpašića kulu]]. <ref name="TZSB"/> 1844. je osnovana župa Bugojno. <ref name="milosrdnice">[http://www.zupa-bugojno.org/sestre-milosrdnice/ Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski] ''Sestre milosrdnice'' (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> Od župe Gornje Skoplje 1844. odvojena je kao mjesna [[kapelanija]] i od tada ima matice.<ref name="bosnasrebrena-župa Bugojno>[https://www.bosnasrebrena.ba/bugojno-zupa-sv-ante-padovanskog Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena] ''Bugojno – župa sv. Ante Padovanskog'' (pristupljeno 6. svibnja 2019.)</ref> Godine [[1858.]] župa Skoplje je podijeljena na dva dijela: u sjevernom dijelu osnovana je župa '''Malo Selo (Bugojno)''', a u južnom župa '''Skoplje Gornje'''. <ref name="Škegro">[[Ante Škegro]]: Uskoplje; [[Hrvatska uzdanica Uskoplje]]; Uskoplje, 1996.</ref> Od tada vodi svoje matične knjige. Od osamostaljenja Bugojna godine 1844., župnik neko vrijeme stanuje u iznajmljenoj kući u Malom Selu, da bi uskoro podigao skroman župni stan i kapelicu. Godine 1854. izgrađena je prikladnija kuća, koja je 1922. nadomještena novom. Godine kapelanija Bugojno 1858. proglašena je župom. 1868. franjevci ovdje pokreću svoju pučku školu.<ref name="bosna srebrena"/>

Nakon [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]], sagrađene su katolička [[Crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu|Crkva sv. Ante Padovanskog]], [[crkva sv. Ilije Proroka u Bugojnu|crkva sv. Ilije Proroka]] i [[crkva Prečistog Srca Marijina u Bugojnu|crkva Prečistog Srca Marijina]]. <ref name="TZSB"/> Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku.<ref name="bosna srebrena"/> Popisom 1879. godine utvrđeno je da je ovdje bilo oko 2,5 tisuća pravoslavnih, manje nego katolika i muslimana. <ref name="Politika">[http://www.politika.co.yu/rubrike/exyu/Ni-Titove-vile-nisu-izdrzale.lt.html Politika] Slaviša Sabljić: Ni Titove vile nisu izdržale. </ref> Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen.<ref name="bosna srebrena"/>

Početkom [[1891.]] ministar financija [[Benjamin Kallay]] pokrenuo je pitanje gradnje uskotračne željezničke pruge iz doline rijeke Bosne preko Travnika, Donjeg Vakufa i Bugojna do bh.-dalmatinske granice sas krakom od Donjeg Vakufa do Jajca. Željeznička pruga, čije se dionice gradile etapno, bila je zemaljsko vlasništvo, pod upravom Direkcije bosanskohercegovačkih državnih željeznica.<ref name="novum">(boš.) [https://novum.ba/vijest.php?id=33708 Novum.ba] ''Obilježavanje 125 godina od puštanja u rad pruge Travnik-Bugojno ''. 10. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> Izgradivši prugu Bosanski Brod – Sarajevo prišlo se izgradnji 70 km dugog kraka Lašva – Bugojno u dužini 70 km.<ref name="pruga"/> Etapa od Lašve do Travnika dovršena je [[1893.]] godine.<ref name="pruga"/> Puštena je u promet [[26. listopada]] 1893. godine<ref name="ukinuta">(boš.) [http://www.historija.ba/d/249-ukinuta-pruga-donji-vakuf-bugojno-gornji-vakuf/ Historija.ba] ''Ukinuta pruga Donji Vakuf - Bugojno - Gornji Vakuf'' (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> i zatim se prešlo na dionicu od Travnika prema Bugojnu.<ref name="pruga">(boš.) [https://www.bugojno-danas.info/pise-senad-jusic-cupo-dolazi-nam-zeljeznica/ Bugojno danas] Senad Jusić Čupo: ''Dolazi nam željeznica'' 14. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> 21. veljače 1894. godine, pola stoljeća nakon osnutka župe, župnik fra Mijo Batinić poziva [[sestre milosrdnice]] u župu Bugojno, na što se one odazivaju. Odmah su otvorlie osnovnu školu gdje su bile učiteljice. Škola je proradila 4. ožujka 1894., a sljedeće školske godine i Zabavište, zatvoreno godinu poslije.<ref name="milosrdnice"/> 14. listopada iste godine, svečano je puštena u rad dionica 40,8 km duge uskotračne pruge Travnik – Bugojno. Vlak se zaustavljao na postajama Travnik, Turbe, Komar, Oborci, D.Vakuf, Kopčić i Bugojno. Uz slavlje prva lokomotiva ušla je u bugojansku željezničku postaju. <ref name="pruga"/> S Jajcem je Bugojno spojeno prugom 1. svibnja 1895. godine.<ref name="ukinuta"/> Dionica je vodila preko prijevoja [[Komar (prijevoj)|Komara]]. Za potrebe ove pruge nabavljena je posebna lokomotiva sa zupčanicima.<ref>(boš.) [http://muzejtravnik.ba/parni-voz-ciro/ Zavičajni muzej Travnik] ''Parni voz “Ćiro”'' (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> Planiralo se povezati prugom od Bugojna dalje prema Dalmaciji. Politička previranja odgađala su izgradnju pruge prema [[Aržano|Aržanu]],<ref name="pruga"/> čime bi se spojili s drugom dalmatinskom prugom, [[Željeznička pruga Split – Sinj|Split - Sinj]], isplaniranu zakonom o dalmatinskim željeznicama [[1873.]] godine. Bila je pripremljena dokumentacija trase izgradnje za prugu Split - Bugojno. Odvojak pruge prema Sinju iz Splita išao bi do Aržana, a onda smjerom Livno - Bugojno prema Sarajevu. Visoka cijena ulaganja također je doprinijela odgađanju projekta. Ni pruga od luke u Splitu prema Sinju nije bila napravljena. Tek 21. prosinca 1898. Carevinsko vijeće Zakonom o željeznicama nižeg reda ovlastilo je vladu da o državnom trošku izgradi prugu od lučkog grada Splita do zemaljske granice kod Aržanog s ogrankom Dugopolje - Sinj, ministar željeznica Wittek 1901. ponovo je urgirao i tek je [[1903.]] napravljena pruga Split - Sinj. Nikad nije u potpunosti realizirana dionica od Bugojna do Splita, koja je izvorno trebala ići kako preko Sinja tako i preko Aržana.<ref name="ZDAržano">[http://www.zdarzano.com/page.asp?id=97 Zavičajno društvo Aržano] Vinko Lončar: ''Željeznička pruga Split-Dugopolje-Aržano- Livno-Bugojno'' (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref>

Iz vremena Austro-Ugarske datira prva [[javna rasvjeta]] Bugojna. Dotad je bilo izvjesno da su rasvjetu kao i u ostatku Bosne većinom bile svijeće lojanice. Kad je postalo sjedište kotara, situacija se ubrzala. Uvedeno je ulično osvjetljenje petrolejskim svjetiljkama. Petrolejska je javna rasvjeta ostala sve do 1938. godine. <ref name="bug.ba">(bošnj.) [http://www.bug.ba/prva-elektrifikacija-bugojna-i-ulicna-rasvjeta.html Infor portal Bugojno] Mehrid Omerinović: ''Prva elektrifikacija Bugojna i ulična rasvjeta'', 23. kolovoza 2016.</ref>

Projekt za dogradnju zvonika katoličke crkve načinio je arhitekt [[Karlo Paržik|Karl Pařik (Paržik)]] 1936. god. Na njemu su tri zvona. <ref name="bosnasrebrena-župa Bugojno/>

1939. godine ušlo u sastav [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Sjedište kotara. Bugojanski je kotar bio površine 1.402,83 km², s 42.947 žitelja, od čega 18.558 katolika, 12.567 pravoslavaca i 11.769 muslimana. <ref>[http://hrcak.srce.hr/file/115554 Politička misao 2011, 4] Branko Dubravica: '' Primorska banovina u politici upravne podjele Bosne i Hercegovine'', Str. 166. Tablica 4. Kotarevi BiH u Primorskoj banovini i Banovini Hrvatskoj 1929.-1939., prema Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, Zagreb, 1940, str. 297-323.</ref> Prije izbijanja Drugoga svjetskog rata Hrvati su izgradili Hrvatski dom.<ref name="školske zgrade"/>

Josip Broz Tito, poznat po strasti za lovom, rado je dolazi u Bugojno. Ovdje je imao tri vile. 17 puta je posjetio grad i boravio je 165 dana. <ref name="Kunemo"/>

Bile su mnoge tvornice i sve iz Bugojna bilo je zapošljeno. Bugojanski lobi, neformalno udruženje gradana, uz Branka Mikulića na vrhu, bila je piramida s članovima razasuta po zajednici općina, meduprostor su popunjavali republički moćnici. Tu je bio lukavi gradonačelnik [[Stjepan Domaćinović Kokan]],<ref name="Kunemo"/> [[Rafael Primorac]], [[Rodoljub Mikulić]] i drugi.<ref>[http://www.infobiro.ba/article/302945 Infobiro.ba] Neven Anđelić: ''O njemu je rijeć'', Naši dani, 18. ožujka 1989. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> U Bugojnu su djelovale vojne tvornice Slavko Rodić,<ref>[http://foto.mij.rs/site/gallery/17573/photo/122 Fototeka Muzeja istorije Jugoslavije] ''Poseta izložbi vojne industrije u preduzeću "Slavko Rodić" u Bugojnu 5. studenoga 1976.'' Na slici: Milanko Renovica, [[Tihomir Vilović]], Ratko Dugonjić, Dušan Vujatović, Abaz Deronja, Stane Dolanc, Ratko Svilar, Branko Mikulić, Hamdija Pozderac, Džemal Bijedić, Rafael Primorac. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> - jedno od najvećih vojnih poduzeća u oblasti namjenske industrije,<ref name="Politika"/>, pisaćih strojeva, obuće, kože i tekstila, prehrambena, kovinska industrija, građevinska i šumska poduzeća, hotelsko poduzeće i bogato lovište Koprivnica. Domaći su isticali da je spretni bugojanski lobi uspješno iskoristio Titovu strast za lovom da bi izborio povlastice za svoj grad.

Velikosrpska agresija na Hrvatsku uključila je i Bosni i Hercegovinu. Zatomljivano velikosrpstvo u BiH izbivalo je svugdje na površinu. U Bosni su Hrvati i njihovo vodstvo prepoznali opasnost, a zajedno s Hrvatima i svjesni pripadnici Muslimana priključili su se organiziranju obrane Bosne i Hercegovine, dok njihovi čelnici nisu shvaćali opasnost ili su paktirali s velikosrbima. Pamti se da je g. Husein Smajić u vrijeme dok je rat bjesnio u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini još se nije nazirao takav ratni vihor, osobno odvezao svojim kamionom u Split humanitarnu pomoć koja se prikupljala u župnom uredu. G. Smajića pamte lokalni katolici kao višestrukog donatora drvne građe za potrebe gradske crkve, a građu je dao iz svoje pilane. Zapamćen je i poslije kad je po nalasku ostataka crkve 2014. ponudio Crkvi i zemlju na kojoj se nekada nalazila crkva, iskazujući želju da se na istom mjestu, na njenim temeljima podigne nova.<ref name="lupiga"/> Za taj ga je potez Večernji list nagradio Večernjakovim pečatom za osobu 2014 godine.<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=JZVvIsyUA9s HUSEIN SMAJIĆ - SREDNJOVIJEKOVNA CRKVA U BUGOJNU - YouTube]</ref>

Uskoro i teritorij općine Bugojno dolazi na udar. Srbi, pomognuti materijalno i ljudstvom od Jugoslavenske narodne armije (JNA) započeli su agresiju na gradove i općine u BiH. Već 10. travnja 1992. [[Bitka za Kupres 1992.|osvajaju općinu Kupres]], susjednu općinu Bugojna, odakle je protjerano hrvatsko i muslimansko stanovištvo. S teritorija Kupresa, i teritorija općine Donji Vakuf, koja je također osvojena od srpskih snaga, vrši se [[bitka za Bugojno 1992.|agresija]] na Bugojno. U svibnju 1992. gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo "preko noći" napušta općinu Bugojno. Od sredine 1992. Bugojno trpi učestale srpske napade. Srbi ga granatiraju, a u više navrata Bugojno bombardiraju zrakoplovi.

Srbi iz Čipuljića i Bugojna su 27. svibnja otišli van preko Mandalca, Garačkih podova i Stožera. Nažalost u tjednima poslije dogodili su se zločini nad srpskim civilima, a u srpskim medijima optužuju Hrvate. Prema srpskim navodima, kuću u Novom naselju Hrvati i muslimani bili su pretvorili u logor. <ref name="Srbijadanas">(srp.) [https://www.srbijadanas.com/vesti/info/zasto-svet-cuti-o-pokolju-srba-u-bugojnu-1992-zive-ih-spaljivali-i-sekli-sekirama-2018-02-21 Srbija danas] Dušan Marić: ''ZAŠTO SVET ĆUTI O POKOLJU SRBA U BUGOJNU 1992: Žive ih spaljivali i sekli sekirama!'' 21. veljače 2018. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)</ref>

Sljedećeg dana počeo je opći [[Napad Armije BiH na Bugojno|napad Armije BiH]] na Bugojno. Sukob se odvija na svim dijelovima općine Bugojno. Muslimanske snage, iako višestruko brojnije, bile su slabije naoružane, ali su pomoć dobivali preko međunarodnih snaga koje su morale odigrati promatračku ulogu i razdvajati zaraćene strane. Tim su kanalima dostavljani oružje i krijumčareni [[mudžahedini]]. Bolje opremljeni HVO dobio je udarac s leđa. Nepripremljen na napad s leđa od saveznika, imao je lošiji taktički raspored i opadajući borbeni moral, zbog odsječenosti od drugih hrvatskih enklava i Hrvatske pod tihim sankcijama, čime je ubrzo počeo gubiti bitku za Bugojno. U [[Vrbanja (Bugojno, BiH)|Vrbanji]], gdje je rat i počeo, vojnici HVO-a su tijekom nekoliko dana sukoba počinili [[Masakr u Vrbanji|masakr]] nad 45 muslimanskih civila.<ref>[http://www.klix.ba/vijesti/bih/bugojno-obiljezena-19-godisnjica-zlocina-u-vrbanji/120729078 Bugojno: Obilježena 19. godišnjica zločina u Vrbanji]</ref>. Kroz desetak dana HVO gubi selo po selo, ulicu po ulicu, i ubrzo dolazi u situaciju da biva prisiljen napustiti prostor općine Bugojno. Dana [[27. srpnja]] dolazi do potpunog sloma i vojnog poraza HVO-a te u strahu od odmazde masa od više tisuća bugojanskih Hrvata, vojnika i civila, napušta teritorij općine Bugojno. Sve je dovršeno [[28. srpnja]] 1993. godine. Bošnjačka vojska zauzima grad, u borbama je poginulo 90 pripadnika HVO-a, najmanje 80 civila, na strani Hrvata bilo je najmanje 40 ratnih zarobljenika, oko 350 Hrvata je završio u logorima. Počinje egzodus oko 15 tisuća hrvatskih civila. ARBiH je 2.000 Hrvata zatočio u deset logora u kojima su ih zlostavljali i ubijali. Ne zna se sudbina odvedenih 19 najvišepozicioniranih hrvatskih vojnih i civilnih dužnosnika.<ref>[https://narod.hr/svijet/bugojno-21-godisnjica-organiziranih-zlocina-armije-bih-protjerivanja-hrvata narod.hr] Piše: am . 27. srpnja 2014. ''Bugojno: 21. godišnjica organiziranih zločina Armije BiH-a i protjerivanja Hrvata'' (pristupljeno 29. srpnja 2017.)</ref> Tek je dio tijela nestalih godinama kasnije pronalažen na više lokacija. <ref>[https://narod.hr/svijet/zapovjeniku-armije-bih-za-zlocin-nad-hrvatima-u-logoru-u-bugojnu-4-godine-zatvora narod.hr] Piše: dg - 29. siječnja 2015. ''Armija BiH: Za mučenja i ubojstva Hrvata u logoru u Bugojnu samo 4 godine zatvora'' (pristupljeno 29. srpnja 2017.)</ref>

U Bugojnu je nakon egzodusa ostalo oko tisuću Hrvata, od kojih je 300 ljudi zatvoreno u [[Logor Stadion u Bugojnu|logore Stadion]] (nogometni stadion [[NK Iskra Bugojno|NK Iskra]]), [[Logor Gimnazija u Bugojnu|Gimnazija]], [[Logor Salon pokućstva u Bugojnu|Salon namještaja]], [[Logor u OŠ Vojin Aleksić u Bugojnu|OŠ Vojin Paleksić]], [[Logor Kloster u Bugojnu|Kloster časnih sestara]], [[Logor Muzička škola u Bugojnu|Muzička škola]], [[Logor BH banka u Bugojnu|BH banka]], [[Logor MUP Bugojno|MUP Bugojno]], [[Logor Šipad u Bugojnu|Šipad]], [[Logor Prusac|Prusac]] i drugi.<ref name="dnevnik"/><ref name="gdje su"/> U nekoliko kilometara udaljenom [[Ravno Rostovo|Ravnom Rostovu]] je bila baza zloglasne 7. muslimanske brigade, odnosno mudžahedina, koji su tada imali bazu na Ravnom Rostovu, gdje ih je posjećivao i sam Alija Izetbegović. Dio tih mudžahedina do danas nije napustio BiH.<ref name="gdje su"/> Iz logora Stadion je odveden 21 Hrvat, a njihova tijela do danas nisu pronađena i vode se kao nestali. Logori su bili higijenski neuvjetni, nedostajalo je hrane, a zatvorenici su stalno trpjeli psihička i fizička maltretiranja, odvođeni su na kopanje rovova, korišteni kao [[živi štit]], podvrgavani prisilnom vađenju krvi i dr. Tek devet mjeseci kasnije, dogovorom u posredstvu međunarodnih snaga, pušteni su na teritorij pod kontrolom HVO-a. Preostali Hrvati na području Bugojna živjeli su pod stalnim strahovima za život i svoju imovinu, nekoliko ih je i ubijeno, a veći dio doživio fizičke napade. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća i stanova, a u potpunosti ili djelomično uništeno preko 2500 kuća. Bošnjačko-muslimanske snage počinile su etničko čišćenje nad Hrvatima bugojanske općine.<ref name="Pogovor">Zločin s pečatom (Ivica Mlivončić): [http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/pogovor.htm Pogovor] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080601152109/http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/pogovor.htm |date=1. lipnja 2008. }}</ref> Hrvati koji su ser predali doživljavali su svakodnevna maltretiranja, izgladnjivanja, premlaćivanja, odvođenja na kopanje rovova na prvim crtama bojišnice, prisilna vađenja krvi te odvođenja u nepoznato. I danas je 35 nestalih, od čega 19 logoraša.<ref name="Popović">[http://www.vecernji.ba/vratiti-se-u-bugojno-nasa-je-obveza-prema-poginulima-356343 Vecernji.ba] Ana Popović/VLM: ''Vratiti se u Bugojno naša je obveza prema poginulima'', 15. prosinca 2011. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref> Bivši nogometaš bugojanske Iskre [[Josip Kalaica]] zapisao je da je hrvatska politika gotovo kao da je zaboravila bugojanske Hrvate, dok su ratnih i poratnih godina fratri uvijek bili uz hrvatski narod.<ref name="Popović"/> Bugojanski su Hrvati pretrpili teške dane.<ref>[http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/josip-kalaica-razmijenjeni-iz-bugojanskog-logora-%E2%80%9Estadion%E2%80%9C-13-3-1994-%E2%80%93-20-godina-poslije-16164.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Recenzije knjiga. Josip Kalaica: Razmijenjeni iz bugojanskog logora „Stadion“ 13. 3. 1994. – 20 godina poslije. Napisano 23. studenoga 2014.</ref><ref>[http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/fra-janko-ljubos-u-kandzama-zla-16315.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Recenzije knjiga. Fra Janko Ljubos: U kandžama zla. Napisano 13. prosinca 2014.</ref><ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/iz-bugojanskog-dnevnika-katice-nevistic-3858.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Vijesti > BiH. Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. /zupa-bugojno.org/ HB.org. Napisano 20. srpnja 2011.</ref><ref name="gdje su">[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/gdje-su-nestali-bugojanski-hrvati-3142.html Portal Hrvata Bosne i Hercegovine] Vijesti > BiH. Gdje su nestali bugojanski Hrvati? Iz Bugojanskog dnevnika Katice Nevistić. zupa.bugojno.org / Artinfo / HB.org Napisano 19. ožujka 2011. </ref>

[[Visoko povjereništvo UN za izbjeglice]] u Sarajevu izvijestilo je da je [[1. kolovoza]] 1993. oko 3.000 prognanih Hrvata iz Bugojna stiglo u [[Tomislavgrad]].<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar22.htm HIC] Hrvatski spomenar - Dogodilo se 1. kolovoza (pristupljeno 30. siječnja 2018.)</ref> U to vrijeme je svaki zločin nad Hrvatima i Srbima u Bugojnu bio nagrađivan, a počinitelji zločina javno su se hvalili na [[Radio Bugojno|Radiju Bugojno]] kada bi ubili “ustašu” i žalili što ih nisu ubili više. Pomoćnika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije BiH [[Enes Handžić]] u ono je vrijeme odlučivao o životu i smrti hrvatskih i srpskih zarobljenika, a dio njih likvidirao je nakon što bi od njih uzeo novac, čak i kad su platili da bi otišli na slobodu, nerijetko brutalnom smrću, premlaćivanjem do smrti, a zatim su tijela zatočenika više puta spaljivana da u javnost ne bi izašla istina o načinu ubojstva. U Bugojnu je postojao precizan plan potpunog etničkog čišćenja u koji su bile uključene sve strukture, od vojnih do policijskih, što dokazuje činjenica da je eksploziv za miniranje zvonika crkve sv. Ante nabavljen u bošnjačkoj policiji. Policajci koji su u ratu činili zločine nad Hrvatima i Srbima, još i danas rade u policiji.<ref>[https://www.vecernji.ba/kako-su-ubijani-hrvati-i-srbi-u-bugojnu-302601 Večernji list BiH] Ana Popović: ''Kako su ubijani Hrvati i Srbi u Bugojnu'' 20. lipnja 2011. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)</ref> Za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a, koji su bili zatočeni u različitim objektima na području Bugojna, optuženi su također ratni upravnik zatvora na stadionu Iskre u Bugojnu Nisvet Gasal, Musajb Kukavica i Senad Dautović.<ref>(srp.) [https://www.nezavisne.com/novosti/bih/Handzic-Svi-znali-za-zlocine-nad-zarobljenicima-u-Bugojnu/93776 Nezavisne] Davud Muminović: ''Handžić: Svi znali za zločine nad zarobljenicima u Bugojnu'' 15. lipnja 2011. (pristupljeno 30. prosinca 2019.)</ref>

Ratnih godina bugojanski župnik bio je [[Janko Ljubas]]. <ref>[http://www.fojnica-samostan.com/novo/index.php/10-novosti/116-fra-janko-ljubos-u-kandzama-zla-fratrov-ratni-dnevnik-u-bugojnu-devedeset-i-neke Franjevački samostan Svetoga Duha Fojnica] '' Fra Janko Ljubos: ''U kandžama zla - fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke'' '', 10. prosinca 2014. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref>

Željko Komšić nešto je pokrenuo. Slavica Terzić je podnijela optužnicu da je riječ o udruženom zločinačkom pothvatu nad bugojanskim Hrvatima i čekalo se da to Sud prihvati. <ref name="Svjetlo riječi"/>

Bugojanski su Hrvati 25. studenog 1994. kod vojnih i civilnih institucija vlasti, podnijeli krivičnu prijavu protiv 440 osoba osumnjičenih za ratne zločine počinjene tijekom 1993. u Bugojnu. <ref name="Zločin s pečatom"/> Za ratne zločine - ubijanje vojnika i civila, pljačkanje i uništavanje imovine te osnivanje logora Tužiteljstvo BiH je podignulo optužnicu protiv trojice bugojanskih Muslimana, zapovjednika logora Stadion. Oni su u prvostupanjskom procesu 2011. osuđeni za udruženi zločinački pothvat nad bugojanskim Hrvatima, no presuda je poništena i vraćena na ponovljeni postupak. Političke i vojne vođe bugojanskih Muslimana, među njima je najistaknutiji [[Dževad Mlaćo]], nikad nisu procesuirani. Od bugojanskih Hrvata, osuđen je samo Slavko Šakić za ubojstvo i maltretiranje muslimanskog civila u logoru u motelu Akvarijum uspostavljenom za vrijeme intenzivnog sukoba HVO-a i Armije BiH. Za zločin nad civilima u Vrbanji još nitko nije procesuiran. Također, nitko nije procesuiran za zločine nad Srbima te uništavanja srpske imovine u selu Čipuljić.

Međunarodni predstavnik [[Carlos Westendorp]] izborio je vraćanje stanova Hrvatima.<ref name="Popović"/> Godine 1999. dolazi do masovnijeg povratka Hrvata u Bugojno, no u Bugojno se vratila tek trećina od prijeratnog broja, a i taj broj se sada smanjuje. Najveći uzrok tomu nije opstrukcija lokalnih vlasti, iako je u početku bila prisutna, nego loša i besperspektivna ekonomska situacija u Bugojnu kao i cijeloj BiH.

Hrvatski predstavnik u bh. predsjedništvu [[Željko Komšić]] ipak je nešto učinio za bugojanske Hrvate i potegnuo je nešto na sankcioniranju zločina nad Hrvatima.<ref name="Popović"/> U jednom je trenutku bilo ostalo svega 800 Hrvata, a i oni su ostali zahvaljujući župniku Janku Ljubosu i njegovoj ekipi, jer im se sve vrtilo oko crkve: škola, ambulanta, ljekarna, dječja igraonica.<ref name="Svjetlo riječi"/> Da bi izborili nešto za Hrvate, župnik je davao i drugoj strani.<ref name="Svjetlo riječi"/> Upravnik logora "Stadion" i zapovjednik osiguranja tog logora, ratni i poslijeratni načelnik bošnjačke bugojanske policije, časnik za sigurnost, nekoliko čuvara i pripadnika ABiH osuđeni su na zatvorske kazne, koja im je poslije smanjena. Svi u višoj zapovjednoj strukturi nisu sankcionirani. Hrvati prozivaju visokog državnog dužnosnika BiH,<ref name="dnevnik"/><ref name="gdje su"/> Sandžakliju poznatog po izjavi „Ustašama nikad nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu“, koji je prema službenoj biografiji u Zadru službovao kao oficir JNA - do svibnja 1992. godine, do kad je na Zadar JNA pucala već sedam mjeseci, bio referendum o neovisnosti BiH, Sarajevo su terorizirali srpski snajperisti, a SRJ je već proglašena.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/304542/fico-selmo-i-kos-ovo-proljece Slobodna Dalmacija] Višnja Starešina: ''Fićo, Selmo i KOS-ovo proljeće'', 6. ožujka 2016. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref> Čekajući da pravosuđe obavi svoj posao do kraja, Bugojno je danas duboko podijeljen grad, pa se Hrvati okupljaju u jednom, a Bošnjaci u drugom dijelu grada,<ref name="Popović"/>, u gornjem dijelu oko crkve i Hrvatskog doma koncentrirani su Hrvati, a oko džamije Muslimani, Hrvati ne ulaze u bošnjačke lokale, dok Bošnjaci hoće u hrvatske, ali nema provokacija i ekscesa.<ref name="Svjetlo riječi">Josip Kalaica: Bilo - ne ponovilo se! Razgovarao: Darko Rubčić, Svjetlo riječi, prosinca 2011.</ref> Usprkos velikom padu broja Hrvata, župa Bugojno, prema riječima župnika fra [[Vinko Sičaja|Vinka Sičaje]], ima i najviše povratnika, oko 3,5 tisuće, Kandija oko 600, 300-tinjak povratnika živi u Glavici, a njih 50-ak u bugojanskom dijelu župe [[Skopaljska Gračanica]]. Pretjeranog interesa za povratkom nema. Poneki se Hrvat vrati, ali ima i povratnika koji razmišljaju o odlasku.<ref name="Popović"/> Teškoj situaciji u Bugojnu pridonijela je službena politika bošnjačke vlade,<ref name="gdje su"/> ali i teška ekonomska situacija i nezaposlenost, koja nije isključivi krivac za to, jer takvo je stanje i u susjedstvu.<ref name="Popović"/> Smanjenom broju Hrvata u odnosu na predratni, sa 16000 na 4500, pridonijeli su i Hrvati koji danas žive kao podstanari u Livnu, Kupresu ili Tomislavgradu, a ne vraćaju se u Bugojno u kojima im vraćene kuće u Bugojnu stoje prazne, bez obzira jesu li obnovljene ili nisu.<ref name="Popović"/> Veliki broj Bugojanaca živi u Kninu u tuđim kućama koje im je država dala na korištenje i svi oni žive u nadi da će im Hrvatska dati stan ili kuću, premda u Bugojnu imaju svoje kuće. Većina bugojanskih Hrvata koja je ostala riješila je svoj status i imaju mirovinu. <ref name="Svjetlo riječi"/>

U usporedbi s obližnjim Uskopljem i Donjim Vakufom, za koje je Bugojno nekad bilo metropola, Bugojno je unazađeno. Ono po čemu je Bugojno bilo prepoznatljivo ugašeno je i nema nijedne tvornice. Dok se u tim gradovima vidi promjena nabolje, čak i u Uskoplju gdje je fizička podjela uvijek bila prisutna, nasuprot Bugojnu gdje je sve bilo izmiješano. <ref name="Svjetlo riječi"/> Nekadašnji gospodarski div Slavko Rodić, u koji se prije smjelu ući samo uz posebna dopuštenja i propusnice danas je zapušten i u tvornički kompleks nekontrolirano se ulazi te se krade sve što dođe pod ruku, a slično je i u brojnim drugim poduzećima.<ref name="Politika"/>

Klimatski leži u južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa, a na samom prostoru Bugojna nalazimo dva varijeteta Cf klimata (umjereno tople i vlažne klime) gdje na oko 80% teritorije prevladava Cfb klimat( umjereno topla i vlažna klima sas vrućim ljetom) dok na preostalom dijelu je osoben Cfc klimat( umjereno topla i vlažna klima sa svježim ljetom).

U hidrografskom pogledu okosnicu riječne mreže čini rijeka Vrbas , pa stoga kompletan prostor Bugojna pripada crnomorskom slivnom području.

Prostorno Bugojno na sjeverozapadu graniči sas općinom Donji Vakuf u duljini od 35,30 km , na sjeveroistoku sas općinom Novi Travnik 20 km, na jugoistoku sas općinom Gornji Vakuf 25,30 km i na jugozapadu sas općinom Kupres u dužini od 25,25 km.

Prirodna granica ka općini Gornji Vakuf započinje na planini Raduši ( Pandurica, 1481m) protežući se od zapada na istok , preko Vrleti , Glave zatvarajući dolinu rijeke Gračanice sas juga. Južna granica ide dalje preko Pelovca , spuštajući se na potok Riku, a presjeca put Bugojno-Gornji Vakuf , a zatim i rijeku Vrbas. Upravo tu je granica vještačka pošto transverzalno siječe Skopaljsku kotlinu.

Granica na desnoj obali Vrbasa se nastavlja dalje južnim padinama Paljike( 1046m ) i Turčina ( 1154m ) , izlazi na planinu Radovan gdje se nalazi tromeđa Bugojno-Gornji Vakuf-Novi Travnik odakle uzima istočni pravac. Granica prema Novom Travniku počinje od Javorka, zatim izlazi na Crni Vrh( 1394 m) i dalje preko Kaštela na Vučju Glavicu (1361 m) gdje je tromeđa Bugojno-Novi Travnik-Donji Vakuf.

Od tromeđe preko Oštre Glavice pada na Zijametski potok te zatim brdom Koš presjeca Mlavu. Nešto južnije od sela Daljan siječe rijeku Vrbas i magistralni put Bugojno-Donji Vakuf i ide uzvodno rijekom Daljan do sela Urije opasavajući selo Ivankoviće. Odatle ide sjeverno od sela Rasoje te između sela Udurlije i Fakići pružajući se Malom Šuljagom preko Koprivnice kojom vodi magistralni put Bugojno-Kupres, gdje je i tromeđa. Općinska granica ka Kupresu prostire se zapadnim padinama planine Stožer do samog vrha , a potom Lupoglavom do Crnog Vrha te na Duboki potok i na Panduricu gdje je tromeđa Bugojno-Kupres-Gornj Vakuf.

Povoljan saobraćajno-geografski položaj uz ostale uslove( prirodni resursi, radna snaga, stepen urbaniziranosti, i dr.) se pozitivno reflektirao i na ukupan ekonomsko-geografski položaj , koji se ogledao najviše u ekonomskoj razvijenosti grada sve do 1992. godine kada se općina Bugojno ubrajala po ekonomsko-socijalnim prilikama među najrazvijenije općine u Bosni i Hercegovini. Međutim, današnje stanje je sasvim sigurno daleko ispod nekadašnjeg što se očituje posebno u padu životnog standarda stanovništva i slaboj razvijenosti industrijsko-proizvodnog sektora.

Površinski prostor općine Bugojno obuhvata 366,57 kvadratna kilometra na kome je prema procjeni za 2006.godinu živjelo oko 36 579 stanovnika. Dakle, sas prosječnom gustoćom napučenosti od oko 100 stanovnika na kilometar kvadratnih što bi značilo da je to gusto naseljen prostor.

Prostor koji obuhvata općina Bugojno , po svom geološkom sastavu, izuzetno je kompleksan. Nešto manjim dijelom izgrađuju ga paleozojske , a većim mezozojske i kenozojske tvorevine.

Paleozojske tvorevine općine Bugojno pripadaju Srednjobosanskom paleozojskom području. Zauzimaju manje prostore općine na sjeveru , sjeveroistoku te jugoistoku , a zastupljene su gornjim permom i prelaznim permotrijasnim sedimentima.

Litološki, perm je predstavljen kvarc-liskunskim karbonatnim škriljavcima i filitnim brečama koji su zastupljeni u pojasu sjeverno od planine Kalin , zatim zahvaćaju područje sela Zijamet, Rogoušac, Skakavci i Sabljari. Karbonatni škriljci , alveroliti i pješčari te vapnenci sas belerofonima su zastupljeni u prostoru istočno od sela Zanesovići , zahvatajući Paljiku i Turčin. Permotrijas je predstavljen alverolitima, pješčarima , šupljikavim vapnencima i gipsom u uskom dijelu od sela Ceribašići i Podripci sve do Sabljara.

Mezozojske tvorevine grade najveći dio Bugojna, a pripada im zapadni, jugozapadni i nešto manje jugoistočni dio općine. To je prostor od Oštrelja preko Pršljana, Stožera, Šuljage, Otigošća, Skrtske planine, do Crnog Vrha i Prištevca , zatim na sjeveroistoku sjverno od Zanesovića , pa sve do planine Rudine. Karakteristični su: karbonatni škriljavci, alveroliti, pješčari, glinenci, lapori, dolomiti i dolomitični vapnenci, masivni vapnenci, rioliti. Ima i metamorfnih stijena kakve su: kvarcdioriti, kvarckeratofiri, spiliti , tufovi.

Kenozoik je također dosta zastupljen na prostoru općine Bugojno. Tercijar, naročito neogen je kararkteriziran sa: miocenim flišem koji je predstavljen u bazenima pješčara, glinama, glinovitim laporima, laporima sas ugljenom, a u gornjem dijelu konglomeratima i pješčarima. Njima je izgrađen prostor sela Gračanice, Kandije, Glavica i Ljubnića s desne strane rijeke Vrbas te područje Crniča, Vesele, Čipuljića i Kotega s lijeve strane Vrbasa. Kvartarne naslage se nalaze u dolini rijeke Vrbas i njegovih pritoka. To je prostor riječnih terasa čiji litološki sastav najčešće odgovara ilovači, pjeskovima, glinama, šljunkovima i pjeskovitom mulju. Ipak, najkarakterističniji kvartar su šljunkovi. Općenito gledano čitav prostor Uskoplja prekriven je aluvijumom i proluvijumom.

Na osnovu uopćene karte geotektonske strukture Dinarida Bosne i Hercegovine teritorij Bugojna pripada najvećim dijelom geotektonskom kompleksu Središnjih Dinarida , a samo manji jugozapadni dio zalazi u geotektonski kompleks Vanjskih Dinarida. Kako su geotektonski kompleksi podijeljeni na strukturno-facijalne zone na osnovu iste karte konstatuje se da prostor ove općine seže u dvije takve zone:

 Viša krečnjačko-dolomitna zona Visokog krša sas neznatnim razvojem fliša u paleogenim naslagama( zahvata krajnji jugozapadni dio općine).

Ističu se bore i rasjedi , a najveći je Voljevački rasjed čijim je spuštanjem nastala i Skopaljska kotlina u kojoj leži općina Bugojno.

Područje Bugojna u osnovi se sastoji od kotlinske riječne ravni gornjeg toka Vrbasa i okolnih planina koje čine okvir Skopaljske kotline. Bugojno se nalazi na prosječnoj nadmorskoj visini od 569 m. U dolini rijeke Vrbasa nadmorske visine su niže, dok postepeno rastu prema sjeveroistočnom i jugozapadnom dijelu općine. Skopaljska kotlina sas planinskim obodom ima dinarski pravac pružanja (sjeverozapad - jugoistok). Na sjeveroistočnoj i istočnoj strani Bugojna najznačajnije su planine koje povezuju planinu Vranicu (Nadkrstac, 2112 m) i Komar (Kamenjaš, 1510 m), a to su: Turčin, Hum, Radovan, Crni Vrh, Rudina, Kalin i Kaštel, čije visine dosežu i 1550 m.

Najniži dio Skopaljske kotline predstavlja aluvijalana ravan prosječne visine 560 m i najmlađa je terasa Vrbasa u koju je usječen. Na ovoj terasi na lijevoj obali smješten je i sam grad Bugojno. S obzirom na to da je Vrbas svoju dolinu izgradio u mekšim jezerskim sedimentima ona ima blage strane, široke aluvijalne ravni i riječne terase različite visine.

Čitav ovaj prostor je uslijedzbog intenzivne erozije u nepropusnim i mekšim paleozojsko-mezozojskim stijenama jako izbrazdan i raščlanjen. Upravo zato se površinski oblici formiranih brda odlikuju zaobljenim, kupastim ili blago zasvođenim vrhovima.

Za ocjenu klimatskih osobenosti općine Bugojno prema meterološkim podacima meteostanice općine Bugojno za višegodišnji period od 1950. -– 1990. na prostoru Bugojna je zastupljena umjereno topla i vlažna klima (Cf) sas dva klimata i to: Cfb (umjereno topla i vlažna klima s toplim ljetom) koja zauzima oko 80% teritorije i Cfc (umjerno topla i vlažna klima s svježim ljetom) koja zahvata oko 20% teritorije uglavnom nešto viših nadmorskih visina.

Različiti prirodno-geografski faktori su djelovali na prostoru općine Bugojno što je rezultiralo razvitkom bogate i guste riječne mreže. Hidrografsku okosnicu čini rijeka Vrbas ( 192 km ), koja vode ovog prostora odvodi ka rijeci Savi, odnosno ka slivu Crnog mora. Rijeka Vrbas se obrazuje na izvorištu koje se nalazi na 1782 m n.v. ispod Zec planine, a na 603m n.v. ulazi na teritorij Bugojna i teče kroz njega dužinom od oko 36 km. Rijeka Vrbas teče sas jugo-jugoistoka općine Bugojno i dijeli je na nešto prostraniju jugozapadnu polovinu i nešto manju i rjeđe naseljenu sjeveroistočnu polovicu. Površina sliva na prostoru Bugojna je oko 1035 km, a sam sliv je osobenog asimetričnog oblika. Rijeka Vrbas ima karakterističan nivalno-pluvijalni režim. Maksimalan vodostaj ( oko 134 cm ) se javlja u mjesecu aprilu kao posljedica sniježne retenzije. Relativno viši vodostaji su i u februaru, martu, maju, a rezultat su kako otapanja snijega tako i povećane količine kiše. Minimalni vodostaji ( oko 32 cm) su u periodu avgust-septembar , a uvjetovani su manjom količinom padavina te povećanom evaporacijnom. Prosječan višegodišnji vodostaj na rijeci Vrbas je 64 cm i to za period 1980.- – 2005.godina ( procjena i dijelom interpolacija).

Maksimalan proticaj javlja se u mjesecu aprilu ( oko 40 m vode ) , a minimalni u mjesecu avgustu sa svega 3,5 m. Prosječan višegodišnji proticaj na rijeci Vrbas je oko 10 m.

Pritoke rijeke Vrbasa na prostoru Bugojna su brojne, a duljinom se ističu lijevi pritoci u odnosu na desne. Najznačajnije lijeve pritoke jesu: Gračanica , Okašnica , Vesočnica i Poričnica. Od desnih pritoka treba izdvojiti Odžačku rijeku, Vilešku rijeku, Vitinu i Drvetinsku rijeku.

Gračanička rijeka nastaje od Tulove i Bunte. Duljina joj iznosi oko 8,4 km i na 598m n.v. kod sela Gračanica utječe u rijeku Vrbas. Rijeka Okašnica izvire jakim vrelom, Oknom, blizu sela Vrpeć, na oko 578m n.v. . Duga je svega 1,2 km i ulijeva se u Vrbas na 568 m n.v. . Rijeka Vesočnica nastaje sutokom rijeka Pršljanice i Duboke na oko 900 m n.v. i teče tokom dugim 7 km i utječe u Vrbas na 559 m n.v. u mjestu Gaj. Rijeka Poričnica nastaje od Poričke rijeke i Nikolinog potoka na n.v. 842m i teče u duljini 14,5 km i n.v. od 558 ulijeva se u Vrbas. Odžačka rijeka duga 5,5 km izvire ispod Paljika na oko 994 m n.v. i na visini od oko 597 m ima ušće. Vileška rijeka teče dužinom 12,5 km , a ima izvorište podno planine Radovan , istočnije od sela Zlokuće na 1000 m n.v. , a ušće ima na oko 579 m. Rijeka Vitina izvire ispod istočnih padina planine Rudine . na oko 1157 m n.v. i teče u dužini od 10 km da bi se asimilirala u rijeku Vrbas na oko 570 m n.v. Drvetinska rijeka nastaje od Skakavačkog i Zijametskog potoka , koji se spajaju na oko 564 m n.v. kod sela Drvetine iteče dužinom toka od oko 2 km.

U poprečnom rasjedu dinarskog planinskog sistema ( planina Rudina ) egzistira geotermalni izvor Vruća voda , koja se nalazi oko 7 km od grada Bugojna . Za njega poznati geolog F. Katzer kaže:  . . . terma u Vitinskom potoku sjeveroistočno od Bugojna , isto tako izbija iz krečnjaka, na mjestu gdje neposredno pored nje izlazi jedan hladan izvor.

=== Popisi 1971. -– 1991. ===

U bugojanskoj župi sv. Ante Padovanskog su crkve i kapele: kapela na gradskom groblju u Sultanovićima, kapela u Čaušlijama, crkva u Guvnima, kapela od sedre u Veseloj, crkva u Drvetinama, crkva u Bristovima, crkva u Donjem Vakufu, kapela na Lenđerovini i kapela u Svilenu. <ref>[http://www.zupa-bugojno.org/filijale-groblja-kapele/ Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski] ''Filijale, groblja i kapele'' (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> Od 1999. djeluje [[FRAMA]] Bugojno.<ref>[http://www.zupa-bugojno.org/franjevacka-mladez-frama/ Župa Bugojno - sv. Anto Padovanski] ''Franjevačka mladež (Frama)'' (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref>

Šport:<ref>[http://www.bugojnosport.com/index.php/clanice Adresar članica Sporskog saveza] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150205223201/http://bugojnosport.com/index.php/clanice |date=5. veljače 2015. }}, Sportski savez općine Bugojno, preuzeto 28. srpnja 2015.</ref>

{{izvori|30em}}