Ramanov učinak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 3:
[[datoteka:LidarInelastique.jpg|mini|desno|300px|[[Spektroskopija]] neelastičnog difuzijskog [[raspršenje|raspršenja]] ([[lidar]]) na na [[valna duljina|valnoj duljini]] 355 [[metar|nm]].]]
[[datoteka:CuO2-plane in high Tc superconductor.png|mini|desno|300px|Slika (stvorena programom [[POV-Ray]]) prikazuje uzbudu 3D orbitala [[Bakar (element)|bakra]] na ravnini CuO<sub>2</sub> visokog Tc superprovodnika; osnovno stanje (plavo) je x2-y2 orbitala; uzbuđene orbitale su zelene boje; strelice ilustriraju neelastičnu [[spektroskopija|
'''Ramanov učinak''', '''Ramanov efekt''' ili '''Ramanovo raspršenje''' (po indijskom fizičaru [[Čandrasekara Venkata Raman|Č. V. Ramanu]]) je u osnovi neelastično, nekoherentno [[raspršenje svjetlosti]] na nekome [[materijal]]u. Ako na materijal pada snop vidljive [[Monokromator|monokromatske]] svjetlosti, u raspršenoj se [[svjetlost]]i, osim upadne [[frekvencija|frekvencije]] (za [[elastičnost|elastično]] raspršenje), opaža niz novih [[Spektar (fizika)|spektralnih linija]] (takozvane '''Ramanove linije'''). Promjene frekvencija upadne svjetlosti tih linija jednake su frekvencijama [[Apsorpcijska spektroskopija|apsorpcijskih vrpca]] u [[Infracrveno zračenje|infracrvenom spektru]] toga materijala i odgovaraju, dakle, [[energijske razine|energetskim stanjima]] promatrane [[molekule]], odnosno [[kristal]]a. Tu je pojavu teorijski predvidio austrijski [[fizičar]] [[Adolf Smekal|A. Smekal]] (1923.), a [[pokus]]ima potvrdio indijski fizičar Č. V. Raman.
== Objašnjenje ==
Redak 14:
Godine 1928. uspjelo je Ramanu, a nezavisno i Grigoriju Samuiloviču Landsbergu i [[Leonid Isaakovič Mandeljštam|L. I. Mandeljštamu]] da utvrdi te pojave. Molekule su gušće nagomilane u tekućinama nego u plinovima, pa je zato raspršenje svjetlosti u tekućinama jače nego u plinovima. Pažljivim promatranjem Raman je utvrdio da se pored frekvencije primarne svjetlosti pojavljuje nalijevo i nadesno niz novih spektralnih linija. Broj novih linija vrlo je velik. Što uzimamo točniji i osjetljiviji [[spektroskop]], to nailazimo na veći broj linija. Pomak frekvencije prema većim ili manjim točno se slaže s frekvencijama koje inače mogu emitirati ili apsorbirati molekule.
Pojava novih linija u spektru raspršene svjetlosti odrazuje vjerno energije molekula. U Ramanovom učinku lijepo se opažaju [[Spektroskopska vrpca|vrpce molekularnih spektara]]. Prolazom monokromatske svjetlosti kroz plin i tekućine nastaje iz jedne spektralne linije čitava vrpca, a ta se vrpca svojim linijama gomila oko prvobitne vidljive linije. Ramanov učinak ima važnu primjenu u [[kemija|kemiji]] za ispitivanje strukture molekule.
== Izvori ==
| |||