Francuski jezik: razlika između inačica

'''Francuski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=fra fra]) je jedan od [[Romanski jezici|romanskih]] jezika koji se prvenstveno koristi u [[Francuska|Francuskoj]] i njenim prekomorskim [[departman]]ima i teritorijima, u [[Belgija|Belgiji]] (uz [[flamanski]] i [[njemački]]), [[Luksemburg|Luksemburgu]]u (uz [[luksemburški]] i [[njemački]]), [[Monako|Monaku]] i [[Švicarska|Švicarskoj]] (uz [[njemački]], [[talijanski]] i [[retoromanski]]), u [[Kanada|Kanadi]] (poglavito u pokrajini [[Québec]]) te u bivšim francuskim i belgijskim [[kolonija]]ma. UslijedZbog postojanja različitih standardnih varijanata, francuski jezik se u [[sociolingvistika|sociolingvistici]] klasificira kao [[policentrični standardni jezik]]. Njime se koristi 90 milijuna stanovnika na [[Zemlja (planet)|Zemlji]] kao prvim jezikom i preko 210 milijuna ljudi kao drugim jezikom, pa je s ukupno više od 300 milijuna [[Frankofonija|frankofona]] (službeni dokument Međunarodne organizacije Frankofonije iz 2018. godine)[http://observatoire.francophonie.org/2018/synthese.pdf] po brojnosti govornika francuski jezik peti na svijetu.

[s]= s, c sas cedillom (kvačicom ispod slova), c ispred e & i

Na kraju riječi koja ima više od jednog sloga zadnji suglasnik (osim ako nije c,r,f,l (englesko CaReFuL:) se ne čita. Ako sljedeća riječ počinje sa samoglasnikom (ili sas h) neki se suglasnici onda dodaju toj riječi, a riječi se spajaju. Npr, nous avons [nuzavõ]