Apalaí: razlika između inačica

'''Apalaí''' (Aparai).- Pleme [[Cariban]] Indijanca nastanjeno danas sas [[Oyana]] Indijancima na ekstremnom sjeveru [[brazil]]ske države Pará na rijeci río Paru de Leste. Velthem (1980) navodi sljedeća sljedeća naselja: ''Irikitimëne'' na mjestu gdje se sastaju Igarapé Custuné i Paru de Leste; ''Maxipurimoine''; ''Makuatitimoine''; ''Mauruimëne''; ''Aldeia Apalaí'' ili ''Karapaieukú''; ''Aramapuku''; ''Ariwmëne'', blizu gdje se spajaju río Citaré i Paru de Leste; ''Kuriputpematape'' gdje se spajaju Citaré i Paru de Leste; Xuixuimó, na sastavu Igarapé Castanheiras i Paru de Leste; ''Anapuaká''; ''Kumarkapan''; ''Itapeké'' gdje se sastaju Igarapé Carapanauba i Paru de Leste; Puuntapy; i Isla de Ipitinga gdje se sastaju Jari i Ipitinga. U ostalim krajevima, odnosno u [[Francuska Gijana|Francuskoj Gijani]] i [[Surinam]]u žive samo Oyana bez Apalaja. Apalaí su polunomadski narod koji živi od lova i sakupljanja i obrade tla, sistemom '[[posijeci-i-spali]]', što ih primorava da periodično moraju seliti i tražiti nove lokacije za svoja polja. 1993 ima ih oko 450.

Prema povijesnim izvorima i njihovim vlastitim predajama porijeklo Apalai i oyana ili wayana Indijanaca je različito. Aparai ili Apalai su došli sas desne obale Amazone ,migrirajući duž donjih i srednjih tokova rijeka Curuá, Maicuru, Jari i Paru de Leste, naselivši se zatim na sadašnjem području. Pleme Wayana ili [[Oyana]], na drugu stranu, dugo je naseljeno na gornjim i srednjim tokovima rijeke Paru de Leste i njezinih pritoka Citaré, gornji Jarí i k tome i Litani i Paloemeu sas pritocima.

U 16. stoljeću Aparai su na desnoj obali Amazone, južno i jugozapadno od današnjih gradova Macapá i Belém. Ostale skupine koje će Apalaji asimilirati nisu daleko od Amazone, odnosno u regijama donje Paru de Leste i Jarí.

Na kraju 17 stoljeća Apalai će doći u kontakt sas Indijancima [[Apama]] i [[Aracaju]] u blizini kod Almerima u misiji Paru, pa će se ove grupe postupno integrirati pod glavnim imenom Aparai ili Apalai. Malena Apama grupa ostala je još 1960.-tih izolirana u regiji Maicuru, ali će se kasnije zbog srodnosti I uz pomoć trgovine i međuplemenskim ženidbama stopiti sas Apalajima.

1950.-tih godina Aparai još žive na istom mjestu, uz rijeke Paru de Leste, Jari, Maicuru i gornju Curuá, a u susjedstvu su im i Oyane. Do 1960 od nekoliko naselja kod Anatuma i donje Paru de Leste preostat će [[1984.]] svega jedno Apalai selo na mjestu gdje se susreću Jari i Ipitinga.

Današnji Aparai i Wayana ili Oyana rezultat su integracije nekoliko drugih grupa sas kojima su od 18. stoljeća živjeli u bliskim odnosima. Oyana ili Wayana, srodnici Apalaja asimilirali su među ostalima i plemena [[Upurui]], [[Kukuyana]], [[Opagwana]] i [[Kumarawana]]. Pleme Apalaí inkorporirali su plemena [[Apama]], [[Pirixiyana]] i [[Arakaju]]. Na području brazilske države Pará međuplemenska ženidba pretpostavlja 'fuziju' između Aparai i Wayana Indijanaca što datira od 18. stoljeća. Ova zbivanja odvijaju se vjerojatno samo u Pari, dok se na područjima Surinama i Francuske Gijane Apalai ne spominju u društvu sas Wayanama. Švicarski antropolog [[Daniel Schoepf]] 1970.-tih plemena Apalai i Wayana u Pari naziva imenom "''Wayana-Aparai''", oznaku koja se velikom brzinom proširila u javnosti i među službenim agencijama, što se održalo do danas.

Mnogi distinktivni elementi koje oni (Wayana i Apalai) iskazuju, ukazuju nam da ime što ga je iskovao Daniel Schoepf nema nikakvog temelja. Te distinktivnosti su povijesna porijekla ovih plemena i trajektorije, različiti običaji i praksa, [[mit]]ske naracije, [[pjesme]], kozmološki koncepti i estetske vrijednosti, tako na primjer Wayane imaju širok repertoar dekorativnih grafičkih motiva ,dok se Apalai ističu velikom tehničkom vještinom u primjeni tih motiva. Apalai keramika je obojena, i u kontrastu sas Wayana-keramikom; Apalai prakticiraju običaj kremiranja svojih pokojnika ,dok Wayane preferiraju pokapanje istih. Ukratko, socijalna i kulturalna amalgamacija ove populacije nije korespondentna jednom identitetu.

Apalaje u literaturi nalazimo pod raznim nazivima, među kojima ''Appirois'', ''Aparathy'', ''Apareilles'' i ''Apalaii'', te kod raznih putnika kao ''Aparis'' i ''Apalaís'', i konačno naziv ''Aparai'', koji koristi government, a koriste ga i sami [[Indijanci]]. Među plemenima samih Indijanida koja su ušla u sastav i Oyana i Apalaja nalazimo i na razlike koje se očitavaju uz njihovo geografsko porijeklo, fizičkim karakteristikama i načinom ponašanja. Nalazimo tamnokožni tip korpulentnijih [[Upurui]] Indijanaca sas gornjeg toka rijeke [[Jarí]], što su se otopili u Oyana-zajednici, i svjetlopute Indijance [[Apama]], nižeg rasta od Upuruia, čija je domovina donji Jarí, pa nadalje [[Pirixiyana]] koji se odlikuju brzim govorom. Isto vrijedi za ostale primordijalne grupe kao što su [[Kumakai]], [[Ahpamano]], [[Arakaju]], [[Kukuyana]] ili [[Kumarawana]], među ostalima.

Apalai kao i druga plemena gvajanskog područja imaju socijalnu strukturu koju karakterizira odsutnost čvrstih socijalnih jedinica kao što su [[klan]], loza i [[dobni razredi|dobni razred]], distribucijom populacije po malenim selima, njenom raspršenošću i lokalnim političkim autonomijama. U brazilskom području Apalaji i Oyane ili Wayane broje nešto preko 400 duša u 15 sela duž rijeke Paru de Leste (=istočna Paru). Među zajednicama Apalaja, Tiriyó, Kaxuyana, Waiãpi i [[Wai-Wai]] Indijanaca sela reproduciraju formalne obrasce organizacije, kompoziciju i veličinu raspršenu među njima, one su relativno malene, oko 7 do 30 pojedinaca svaka, organizirane oko srodnika od kojih 4 generacije. Formalno sela se sastoje od oženjenih parova i neženjenih sinova i neudanih kćeri, udatih kćerki i kćerkinih muževa i unučadi.

*tahkuekemy.- jednokatnice ovalne strukture sas podnim daskama i zidovima od palme [[paxiúba]] ili drvenim prečanicama, poluotvorene ili zatvorene i krovom prekrivenim lišćem [[ubim]]a ([http://images.google.hr/images?gbv=2&hl=hr&q=+site:www.ibama.gov.br+ubim vidi]) ili bacabe.

*tymanakemy – dvokatna kuća ovalne strukture sas podom od paxiúbe, poluotvorene ili zatvorene i prekrivene lišćem palmi ubim ili bacaba.

U velikim selima poznaju ‘mutirão’, kolektivni rad prilikom čišćenja polja ili izrade kanua.

Nakon [[1973.]] brigu o Indijancima posvećuje [[FUNAI]]. A [[1996.]] nastaje ''Associação dos Povos Indígenas do Tumucumaque'' (APITU), to je udruženje domorodaca sas rezervata Tumucumaque, kojemu uz Apalaje pripadaju i plemena Wayana, Tiriyó i Kaxuyana, i još neki.

Životni i prirodni ciklusi kod Apalaja i Oyana nisu neophodno kolektivni, osim uvoda u svijet odraslih, Okomo kod Apalaí Indijanaca. Ovaj ritual može se ponoviti i drugi puta u odrasloj fazi života kao čin konfirmacije (potvrde) i aktom hrabrosti. Početkom 1980.-tih ovaj običaj prakticira se sve manje i manje.

Period najvećih svečanosti pada u vrijeme između sazrijevanja manioke i novog ciklusa, prije sljedeće sadnje, to je period između dvije žetve, kada Indijanci (barem muškarci) najviše vremena provode i ljenčarenju. Ovi indijanski festivali obilježeni su opijanjima pićima dobivenim iz manioke, to su dobro poznati caxiri i sakurá. Festivali su nazivani terminom wãko, u jednostavnom značenju 'ples', a počinju se održavati u popodnevnim časovima na seoskoj plazi (trgu). Svaki festival ima svoje ime i povezan je sas nekim mitskim bičem (encantado ili enchanted kreature i životinje) koja je stvorio kreator [[Ikujuri]]. Festivalski repertoar preživi je danas u dva sela, jedno Apalai-selo, i jedno selo u kojem žive izmiješani Apalaji i Oyane, na području Domorodačkog parka Tumucumaque. igra se uz pratnju i zvukove flauta, zvečki i ritmičkih štapova. Postoje ili se očuvalo 17 ovakvih svečanost, to su (u zagradi je Oyana ime):

*Arimikurerueny – festival koji se održava sas dugom flautom ‘arimikurerueny (“bonita flauta do macaco”); u koju se puše nosom.

*Tajehna – flauta (šumskih duhova) jorokó i enchanted biće;

*Aikororueny – flauta mitske žabe, aikoro (ova flauta se svira na svečanosti Okomo);

*Aitakara –enchanted stvor (igra se sas četiri flaute; za Božić);